Legislator Case Law & Legislation
Revr-100/2010-2 AI generated

Supreme Court allows appeal against dismissal for absence due to detention, ruling employer failed to prove process disruption.

Case Number Revr-100/2010-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Partially Allowed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia accepted the appeal against a final judgment dismissing an employee's claim for reinstatement after extraordinary dismissal. The employee argued that his detention prevented him from working and that the employer failed to prove the dismissal was justified under labor law. The court found the lower courts erred by assuming process disruption occurred merely because the employee was absent, without verifying if another worker could have covered the duties. Consequently, the Supreme Court annulled the lower court decisions and remanded the case for retrial to properly assess whether the employer met its burden of proof regarding process disruption.

Legislator headnote

AI generated

Čl. 114. st. 1. Zakona o radu; Čl. 119. st. 1. Zakona o radu; Čl. 395. st. 2. Zakona o parničnom postupku: An employer seeking extraordinary dismissal for employee absence due to detention must positively prove that the absence caused a disruption to the work process, as the mere fact of the employee's absence is insufficient if no other worker could have performed the duties.

Keywords

AI generated
extraordinary dismissal detention absence work process disruption burden of proof labor law termination reinstatement claim remand for retrial

Cited Legislation

AI generated
Čl. 114. st. 1. Zakona o radu
Tuženik je tužitelju dao nezakoniti otkaz ugovora o radu na temelju odredbe čl. 114. st. 1. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 137/04 – dalje: ZR), navodeći kako tužitelj radi određivanja pritvora ne dolazi na posao od 11.
Čl. 114. st. 2. Zakona o radu
Čl. 119. st. 1. Zakona o radu
Čl. 354. st. 2. toč. 8. Zakona o parničnom postupku
Ne postoji bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08 - dalje: ZPP), na koju revizijski sud na temelju odredbe čl.
Čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku
Čl. 392. a/ st. 1. Zakona o parničnom postupku
Čl. 395. st. 2. Zakona o parničnom postupku
Čl. 166. st. 3. Zakona o parničnom postupku

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 100/10-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan, kao predsjednice vijeća, Gordane Matasić-Špoljarić, mr. sc. Lucije Čimić, Branka Medančića i Gordane Jalšovečki, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. Š. iz S., zastupanog po punomoćniku Ž. G., odvjetniku iz S., protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Područna služba u Splitu, Split, radi vraćanja na rad, odlučujući o reviziji tužitelja protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gžrs-53/09 od 10. srpnja 2009., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-250/08 od 28. siječnja 2009., u sjednici održanoj 10. ožujka 2010.,

r i j e š i o j e :

I/ Prihvaća se revizija tužitelja, ukidaju se presuda Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gžrs-53/09 od 10. srpnja 2009. i presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj IV P- 250/08 od 28. siječnja 2009. i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II/ O troškovima postupka u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev na utvrđenje da je nezakonita i nedopuštena tuženikova odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu Klasa: 112-01/05-05/1, Ur. broj: 341-18-01/1-08-1 tužitelju, te da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao. Nadalje, odbijen je i dio tužbenog zahtjeva kojim je traženo da se naloži tuženiku tužitelja vratiti na radno mjesto na kojem je radio prije odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu, kao i da mu se naknade troškovi parničnog postupka.

Drugostupanjski sud je odbio žalbu tužitelja i potvrdio prvostupanjsku presudu.

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da revizijski sud prihvati reviziju, preinači drugostupanjsku i prvostupanjsku odluku „u korist revidenta“, podredno iste ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Također je zatražena naknada troškova parničnog postupka koji je nastao povodom sastava revizije. Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija je osnovana.

Ne postoji bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08 - dalje: ZPP), na koju revizijski sud na temelju odredbe čl. 392. a/ st. 1. ZPP pazi po službenoj dužnosti.

Nije ostvaren niti revizijski prigovor da su počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, budući drugostupanjska odluka ima jasne razloge o odlučnim činjenicama i ista se može ispitati, a razlozi koji su dati nisu nejasni, niti su međusobno proturječni, niti su proturječni dokazima koji su provedeni u postupku.

Nadalje, neosnovan je revizijski prigovor da je drugostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi sa čl. 133. i čl. 137. ZPP, a zbog toga što isti nije utvrdio niti potvrdio urednost dostave odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelju za vrijeme dok se nalazio u pritvoru. Drugostupanjski sud je odlučujući o žalbi tužitelja prihvatio činjenice koje je utvrdio sud prvog stupnja, te je među strankama bilo nesporno da je tužitelj ostvario pravo na sudsku zaštitu, pa su time sudovi u korist tužitelja meritorno odlučivali o tužbenom zahtjevu. Činjenicu da tuženik nije poštivao rok od 15 dana iz odredbe čl. 114. st. 2. ZR tužitelj nije isticao tijekom postupka, niti je to bila sporna činjenica. S obzirom na to da su sudovi utvrdili da je odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu donijeta 25. veljače 2008., a da je pritvor tužitelju određen s danom 11. veljače 2008., utvrđeno je u tijeku postupka da je tužitelju izvanredno otkazan ugovor o radu unutar roka od 15 dana. Time se prigovor tužitelja da drugostupanjski sud nije odlučivao o takvom žalbenom navodu, te da nije utvrđivao urednost dostave odluke o otkazu tužitelju, čime je počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka ukazuje neosnovanim.

Međutim, osnovan je žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

Predmet spora je utvrđenje nezakonitosti odluke tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu kojeg je tuženik dao tužitelju.

Tuženik je tužitelju dao nezakoniti otkaz ugovora o radu na temelju odredbe čl. 114. st. 1. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 137/04 – dalje: ZR), navodeći kako tužitelj radi određivanja pritvora ne dolazi na posao od 11. veljače 2008.; da ne obavlja poslove vozača; da je isti jedini vozač u Područnoj službi u Splitu, te je to kod poslodavca izazvalo poremećaj u procesu rada.

Nadalje, poslodavac smatra da bi radnik zbog okolnosti u kojima se nalazi, te zbog težine kaznenog djela kojim ga se tereti, a u slučaju eventualnog ukidanja pritvora, svojim prisustvovanjem u poslovnim prostorijama Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područni ured u Splitu, narušavao ugled poslodavca, pa mu se zbog toga iskazuje nepovjerenje za daljnju suradnju.

U tijeku postupka sud prvog stupnja je utvrdio sljedeće odlučne činjenice:

- da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika na neodređeno vrijeme na radnom mjestu vozača u Područnoj službi Split;

- da mu je odlukom o izvanrednom otkazu ugovora o radu prestao radni odnos kod tuženika;

- da je tužitelj u zakonskom roku podnio zahtjev za zaštitu prava, o kojem tuženik nije odlučivao;

- da se tuženik prije donošenja sporne odluke savjetovao sa sindikatom, a u smislu odredbe čl. 152. st. 4. Zakona o radu;

- da sindikalni povjerenik nije dao mišljenje povodom savjetovanja o izvanrednom otkazu ugovora o radu;

- da je rješenjem Županijskog suda u Splitu broj Kio-Us-4/08 od 13. veljače 2008. tužitelju određen pritvor u trajanju od mjesec dana, koji se računa od 11. veljače 2008., te da od navedenog datuma radnik nije dolazio na posao;

- da je rješenjem Istražnog odjela Županijskog suda u Splitu od 13. veljače 2008. utvrđeno da je protiv tužitelja otvorena istraga, odnosno da će se provesti istraga zbog osnovane sumnje za kazneno djelo iz čl. 333. st. 3. KZ i čl. 347. st. 1. u vezi sa čl. 38. i čl. 337. st. 1. KZ, a u svezi čl. 37. KZ, te mu se i dalje određuje pritvor od 11. veljače 2008.;

- da je tužitelj jedini vozač u Područnoj službi u Splitu, te da postoji svakodnevna potreba prijevoza radnika na navedenim poslovima, zbog čega je tuženik trebao rasporediti drugog radnika na te poslove;

- da se tužitelj nalazio u pritvoru 5 mjeseci i 26 dana, te da nije bio u mogućnosti obavijestiti tuženika o toj činjenici;

- da se tužitelj u međuvremenu zaposlio kod novog poslodavca – „C.“ d.o.o. S.

Raspravljajući i ocjenjujući pitanje zakonitosti tuženikove odluke o otkazu ugovora o radu, sud prvog i drugog stupnja zaključili su da je izostanak tužitelja s posla uzrokovao poremećaj procesa u radu, te iz tog razloga smatraju da je izvanredni otkaz ugovora o radu dat u skladu s odredbama čl. 114. Zakona o radu i da se radi o takvoj osobito važnoj činjenici zbog koje radni odnos među strankama više nije moguć.

Prema odredbi čl. 114. st. 1. ZR poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili zbog neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti interesa ovih ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć.

Ugovor o radu može se izvanredno otkazati samo u roku 15 dana od dana saznanja za činjenice na kojima se izvanredni otkaz temelji (st. 2. istog članka).

Pogrešan je pravni pristup drugostupanjskog suda, u kojem je, potvrđujući prvostupanjsku presudu i odgovarajući na žalbene navode tužitelja, obrazložio da se ne može prihvatiti navod tužitelja da njegov nedolazak na posao nije izazvao poremećaj u procesu rada. Drugostupanjski sud navodi kako bi to onda značilo da je tužitelj do određivanja pritvora radio na beznačajnom ili nepotrebnom radnom mjestu, a što se nikako ne bi moglo reći za radno mjesto vozača. Taj sud zaključuje da je dovoljna sama činjenica što tužitelj nije došao raditi i da je time ostvaren poremećaj u procesu rada.

Takvo pravno stajalište je pogrešno.

Naime, činjenica određivanja pritvora radniku može predstavljati osobito važnu činjenicu i biti važan razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu u smislu odredbe čl. 114. st.

1. ZR, s obzirom na to da pritvor ima za posljedicu radnikovu nemogućnost obavljanja rada, što kod poslodavca može izazvati poremećaj u procesu rada, posebno u slučaju dužeg trajanja pritvora.

Osnovano revident prigovara pravilnosti pravnog stajališta s obzirom da nižestupanjski sudovi nisu utvrdili da li je na izvjestan i siguran način došlo do poremećaja u procesu rada, jer sama činjenica da na radnom mjestu tužitelja ne radi drugi radnik, odnosno da je isti bio jedini radnik na radnom mjestu vozača, nije sama po sebi dovoljna da bi se utvrdilo da je došlo do poremećaja u procesu rada. Teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz je na tuženiku (čl. 119. st. 1. ZR).

Kako dakle zbog pogrešnog pravnog pristupa nižestupanjski sudovi su propustili raspraviti i utvrditi činjenicu važnu za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva, to je valjalo na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP ukinuti pobijane odluke i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, time da u ponovljenom postupku isti postupi u skladu s gore navedenom uputom.

Odluka o troškovima postupka u povodu revizije temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

U Zagrebu, 10. ožujka 2010.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v. r.