II Rev-19/1994-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Rev 19/1994-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića kao predsjednika vijeća, te Borisa Guttmanna, Vladimira Drakulića, Stanka Hautza i Vlatke Potočnjak-Radej, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja DP I. e. iz R., DD, D. b.b. R., protiv tuženika Poljoprivredne zadruge V. p.o.o. V., koju zastupa M. M., odvjetnik u R., radi predaje stvari, odlučujući o reviziji tuženika protiv pravomoćne presude Privrednog suda Hrvatske od 20. travnja 1993. godine br. Pž-872/93-2 kojom je potvrđena presuda Okružnog privrednog suda u Rijeci od 26. veljače 1993. godine br. P-502/93, u sjednici održanoj dana 11. travnja 1996. godine,

p r e s u d i o j e :

Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Prvostupanjskom presudom koja je potvrđena pobijanom odlukom naloženo je tuženiku da tužitelju isporuči 247.218 litara vina "Vrbnička žlahtina" berba 1992. godine i naknadi parnični trošak u iznosu od 60,00 kn.

Protiv pravomoćne odluke suda drugog stupnja reviziju je izjavio tuženik iz svih razloga predviđenih u zakonu s prijedlogom da se revizija prihvati i odluči u skladu sa revizijskim prijedlogom.

Tužitelj je u odgovoru na reviziju predložio da se revizija tuženika kao neosnovana odbije. O podnesenoj reviziji nadležni državni odvjetnik nije se izjasnio. Revizija nije osnovana.

Suština revizijskih razloga svodi se na drugačiju ocjenu izvedenih dokaza, a potom na tvrdnje da se u spornom slučaju ne radi o kupoprodajnom ugovoru kako to sudovi pogrešno ocjenjuju, već o ugovoru sui generis što se opravdava analizom i ocjenom odredaba Zakona o vinu ("NN" br. 5/66) i da je tuženik u biti svoju obvezu u potpunosti izvršio. Tuženik upozorava i na ugovor zaključen između tužitelja i T. Rijeka nejasno nalazeći da se radi o takovom pravnom poslu koji nije u duhu dobrih poslovnih običaja i na štetu tuženika, zbog čega tuženik izjavljenu reviziju nalazi osnovanom.

II Rev 19/1994-2

Revident nije u pravu.

U postupku nisu ostvarene povrede postupka na koje je revident upozorio, jer su odluke sudova jasne i razumljive, a razlozi izneseni u tim odlukama nisu u međusobnoj proturječnosti, niti u opreci sa izrekom presude, pa otuda i nepostojanje povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 13. ZPP ("NN" br. 13/91).

Odluke sudova o prihvatu zahtjeva tužbe donesene su uz pravilnu primjenu propisa materijalnog prava.

U postupku je utvrđeno da je među strankama zaključen ugovor o dugoročnoj poslovnoj suradnji (br. 3) od 11. studenog 1992. godine, da je tužitelj u ispunjenju svoje obveze za berbu 1992. isplatio tuženiku ugovorenu cijenu (protuvrijednost od 570.000 DEM), što tuženik ni u reviziji ne osporava, da je tuženik u ispunjenju svoje obveze da tužitelju za tu godinu isporuči 340.000 litara vina "Vrbničke žlahtine" isporučio manje za utuženu količinu vina, što tuženik također revizijom nije osporio. Dakle, tužitelj je svoju ugovornu obvezu ispunio u cijelosti, a tuženik pretežnim dijelom pa otuda suprotno navodima tuženika i ne postoje pretpostavke za mogućnost raskida ugovornog odnosa (čl. 124. ZOO, "NN" br. 53/91). Imajući u vidu takova činjenična utvrđenja koja su i bila odlučna za zakonito rješenje nastalog spora drugačija razmišljanja tuženika utemeljena na analizi i ocjeni odredba Zakona o vinu, te ugovora tužitelja sa trećom pravnom osobom kao i drugačije shvaćanje ugovorenih prava i obveza iz ugovora o dugoročnoj poslovnoj suradnji, nema utjecaja na mogućnost donošenja drugačije odluke o sporu niti na pravilnost i zakonitost donesenih odluka.

Kako u provedenom postupku nema ni onih povreda procesnog i materijalnog prava na koje povrede revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP), to je reviziju tuženika kao neosnovanu trebalo odbiti (čl. 393. ZPP).

U Zagrebu, 11. travnja 1996. godine,

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković, v.r.