Revr-406/2013-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 406/13-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Damira Kontreca člana vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja P. H. d.o.o. iz Z., kojeg zastupa punomoćnik D. M., odvjetnik u Z., protiv tuženika M. A. iz S. N., kojeg zastupa punomoćnica A. I., odvjetnica u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gžr-72/12-2 od 7. studenoga 2012., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Samoboru poslovni broj P-683/08-49 od 2. veljače 2012., u sjednici vijeća održanoj 8. lipnja 2016.

r i j e š i o j e :

I. Revizija tuženika odbacuje se kao nedopuštena.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova nastalih u povodu sastava odgovora na reviziju.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

»Tuženik A. M. iz S. N., dužan je platiti tužitelju P. H. d.o.o. Z., kao pravnom slijedniku G. P. S.-I. d.o.o. Z., na ime naknade troškova stručnog usavršavanja iznos od 26.013,74 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana podnošenja tužbe, tj. od 28.12.2007. do 31.12.2007. po stopi iz Članka 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 01.01.2008. pa do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, kao i iznos od: 21.795,64 EUR u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate, sa zateznom kamatom po stopi koju banka u mjestu ispunjenja plaća na devizne štedne uloge u valuti EUR po viđenju tekućom od dana donošenja tužbe, tj. od 28.12.2007. do isplate, te je tuženik dužan tužitelju platiti troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 1.500,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama kućim od dana donošenja prvostupanjske presude, tj. od 02. veljače 2012. do dana isplate, po kamatnoj stopi izračunatoj prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, sve u roku od 15 dana.«

Presudom suda drugog stupnja potvrđena je prvostupanjska presuda.

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tuženik pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - dalje: ZPP), kao i odredbu čl. 382. st. 2. ZPP. U reviziji navodi kako pobija presudu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava, a podredno navodi kako ju pobija zbog toga što je potrebno o materijalnopravnim pitanjima zauzeti pravno shvaćanje.

Predlaže da revizijski sud prihvati reviziju, preinači pobijane presude na način da odbije tužbeni zahtjev, podredno iste ukine i po potrebi vrati presudu sudu drugog ili prvog stupnja na ponovno suđenje.

U odgovoru na reviziju tužitelj predlaže da se revizija odbaci kao nedopuštena, podredno da se ista odbije kao neosnovana, uz obvezu tuženika da naknadi troškove parničnog postupka nastale u povodu sastava odgovora na reviziju.

Revizija nije dopuštena.

Prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude:

1. ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kn,

2. ako je presuda donesena u sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno o prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa, te

3. ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama čl. 373.a i čl. 373.b ovog Zakona.

Prema odredbi čl. 35. st. 1. ZPP kad je za utvrđivanje stvarne nadležnosti, sastava suda, prava na izjavljivanje revizije i u drugim slučajevima predviđenim u ovom zakonu mjerodavna vrijednost predmeta spora, kao vrijednost predmeta spora uzima se u obzir samo vrijednost glavnog zahtjeva.

Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženik na ime naknade troškova stručnog usavršavanja isplati iznos od 26.013,74 kn sa zateznim kamatama, kao i iznos od 21.795,64 EUR u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju HNB na dan isplate sa zateznim kamatama.

Vrijednost predmeta spora u konkretnom slučaju iznosi 185.360,74 kn, s obzirom da je u vrijeme podnošenja tužbe 28. prosinca 2007. tečaj EUR iznosio 7,311 kn. Kada se pomnoži iznos od 21.795,64 EUR sa 7,311 kn dobiva se iznos 159.347,00 kn i kad se taj iznos zbroji s iznosom od 26.013,74 kn, vrijednost predmeta spora je 185.360,74 kn. S obzirom na naprijed navedeno nisu ispunjeni uvjeti iz čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP jer vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude ne prelazi 200.000,00 kn.

U reviziji se revident poziva i na to da je pobijana drugostupanjska odluka donesena na temelju odredbe čl. 373.a ZPP.

Prema odredbi čl. 373.a ZPP drugostupanjski će sud presudom odbiti žalbu i potvrditi prvostupanjsku presudu, odnosno presudom će preinačiti prvostupanjsku presudu ako prema stanju spisa nađe:

1. da bitne činjenice među strankama nisu sporne, ili

2. da ih je moguće utvrditi i na temelju isprava i izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu, neovisno o tome je li prvostupanjski sud prigodom donošenja svoje odluke uzeo u obzir i te isprave, odnosno izvedene dokaze.

Prigodom donošenja odluke iz stavka 1. ovoga članka, drugostupanjski je sud ovlašten uzeti u obzir i činjenice o postojanju kojih je prvostupanjski sud izveo nepravilan zaključak na temelju drugih činjenica koje je po njegovoj ocjeni pravilno utvrdio.

Prema st. 3., u slučaju u kojem su ispunjeni uvjeti za donošenje presude iz stavka 1. ovoga članka, drugostupanjski sud može je donijeti i ako nađe da postoji bitna povreda odredaba parničnoga postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

Uvidom u drugostupanjsku presudu revizijski sud je utvrdio da je ista sadržajno i pravno donesena na temelju odredbe čl. 368. st. 2. ZPP, te se nije ispunio uvjet iz čl. 382. st. 1. toč. 3. ZPP.

S obzirom na naprijed navedeno, redovna revizija protiv pobijane presude nije dopuštena, te ju je valjalo odbaciti na temelju odredbe čl. 392. ZPP.

Nadalje, nedopuštena je i izvanredna revizija iz odredbe čl. 382. st. 2. ZPP.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi st. 1. ovog članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, primjerice:

1. ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima na odjelnoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova,

2. ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskoga suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem,

3. ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskoga suda temelji na tom shvaćanju, ali bi – osobito uvažavajući razloge iznijete tijekom prethodnoga prvostupanjskoga i žalbenoga postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnoga suda Republike Hrvatske, Europskoga suda za ljudska prava ili Europskog suda – trebalo preispitati sudsku praksu.

Prema odredbi st. 3. istog članka, u reviziji iz st. 2. ovog članka stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose, te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Iako je revident u reviziji naveo pitanja, isti nije naveo razloge zbog kojih smatra da su ta pitanja važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Pitanja glase:

"Da li je protekao rok zastare, odnosno od kada se i kako računa, kada je tužbu podignula nesporno aktivno nelegitimirana osoba, a da bi kasnije, već po proteku zastarnog roka, univerzalnom sukcesijom prvotno osoba s nedostatkom aktivne legitimacije stekla aktivnu legitimaciju?

Da li je spor u kojem poslodavac temeljem zasebno zaključenog ugovora o stručnom usavršavanju radnika traži isplatiti naknadu za plaćeno usavršavanje radniku spor radnopravne ili obveznopravne prirode, te na kome leži teret dokaza u slučaju kada poslodavac tuži radnika temeljem zasebno zaključenog ugovora o stručnom usavršavanju za isplatu tako određenog iznosa zbog propusta dovršetka usavršavanja u danom roku?

Prelaze li temeljem odredbe čl. 129. Zakona o radu, osim Ugovora o radu, na novog poslodavca i prava i obveze koji nisu u neposrednoj vezi s radom, nisu temeljene na samom ugovoru o radu, pa tako i prava poslodavca nastala temeljem Ugovora o stručnom usavršavanju s radnikom?"

U obrazloženju revident ističe kako se radi o pitanjima koja su od značaja za daljnju praksu, bez da navodi zašto bi ta pitanja bila značajna i u stvari obrazlažući razloge revident obrazlaže revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, zbog kojih izvanredna revizija nije dopuštena.

Prema odredbi čl. 392.a st. 2. ZPP u povodu revizije iz čl. 382. st. 2. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojega je podnesena i koje je u njoj određeno naznačeno kao takvo uz pozivanje na propise i druge izvore prava koji se na to pitanje odnose.

Kako revident nije naveo razloge zbog kojih smatra da bi navedena pitanja bila važna, to izvanredna revizija ne sadrži zakonom predviđene elemente, pa ju je valjalo na temelju odredbe čl. 392.b st. 2. ZPP odbaciti kao nedopuštenu i riješiti kao u izreci.

Odluka o troškovima postupka nastalim u povodu sastava odgovora na reviziju temelji se na odredbi čl. 155. st. 1. ZPP. Tužitelj je odbijen sa zahtjevom za naknadu troškova sastava odgovora na reviziju s obzirom da sud smatra kako navedeni trošak nije bio potreban radi vođenja parnice.

Slijedom navedenog valjalo je riješiti kao u izreci.

Zagreb, 8. lipnja 2016.

Predsjednica vijeća:

Renata Šantek, v. r.