Gž-1516/2011-2 · Županijski sud u Dubrovniku

Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dr. Ante Starčevića 23

Gž. 1516/11

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Joza Šoletića, kao predsjednika vijeća, Verice Perić Aračić, kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Marije Vetma kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ad. 1. M. B. pok. M., ad. 2. S. B. pok. A. i ad. 3. N. B. S., svi iz D., zastupani po punomoćniku D. K., odvjetniku iz D., protiv tuženika ad. 1. S. Đ. pok. V. i ad. 2. B. Đ. pok. A., oboje iz D., zastupani po punomoćniku D. H., odvjetniku iz D., radi predaje u posjed nekretnina, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P. 895/10 od 02. ožujka 2011. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 09. srpnja 2014. godine,

p r e s u d i o j e

Žalba tužitelja se djelomično uvažuje, a u pretežitom dijelu odbija kao neosnovana, te se presuda Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P.895/10 od 02. ožujka 2011. godine: a) potvrđuje u točki I. izreke,

b) preinačuje u točki II. izreke, u pogledu odluke o parničnim troškovima, tako da preinačena glasi:

" Dužni su tužitelji naknaditi tuženicima parnični trošak u iznosu od 27.060,00 kuna u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe."

Obrazloženje

Presudom i rješenjem Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P.895/10 od 02. ožujka 2011. godine suđeno je:

"p r e s u d i o j e

I. O d b i j a se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Dužni su tuženici S. i B. Đ. kao solidarni dužnici predati tužiteljima M., S. i /ili N. B. kao solidarnim vjerovnicima, u isključivi posjed stan ukupne površine 76,5 m2 izgrađen u suterenu obiteljske kuće u D., izgrađene na čest. zem…., k.o. G., a koji se sastoji od kuhinje, kupaonice, hodnika, dnevnog boravka i sobe, te tarace, zajedno s pripadajućim dijelom cijele nekretnine, prethodno ga ispraznivši od svih svojih osoba i stvari, te im nadoknaditi trošak ovog postupka, sve to u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe".

II. Dužni su tužitelji naknaditi tuženicima parnični trošak u iznosu od 33.825,00 kn u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

r i j e š i o j e

Odbija se prijedlog za donošenje privremene mjere:

"Zabranjuje se S. i B. Đ. otuđivanje, opterećivanje, iznajmljivanje ili drugo raspolaganje stanom ukupne površine 76,5 m2, koji se sastoji od kuhinje, kupaonice, hodnika, dnevnog boravka i tarace, zajedno s pripadajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine, koji se nalazi u suterenu njihove obiteljske kuće u D., izgrađene na čest. zem. … k.o.G. ".

Protiv presude žalbu su izjavili tužitelji, i to zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, a što su žalbeni razlozi iz čl. 353. st. 1. t. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11 i 25/13 – u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i prihvati tužbeni zahtjev.

Na žalbu je odgovoreno.

Žalba nije osnovana osim u odluci o parničnim troškovima.

Predmet spora je zahtjev tužitelja za predaju u posjed stana površne 76,5 m2 izgrađenog u suterenu obiteljske kuće u D., izgrađenom na čest. zem. … k.o. G..

Istovremeno s tužbom tužitelj je podnio i facultas alternativa, kojim se tuženici obveze predaje u posjed stana u D., mogu osloboditi ako tužiteljima isplate iznos od 105.000,00 kn uvećan za zakonske zatezne kamate (čl. 327. ZPP).

Prvostupanjski je sud pravilno odbio tužbeni zahtjev navodeći u bitnom da stan nije uopće u posjedu tuženika, jer je još prije podnošenja tužbe (1. srpnja 2010.) prodan 14. lipnja 2010.g. I. B., a sada je u posjedu njegove kćeri S. P., pa ga tuženici ne mogu predati u posjed tužiteljima.

Kako je sud odbio zahtjev za predaju u posjed, to nije mogao ni prihvatiti fakultativno traženje tužitelja za isplatu iznosa od 105.000,00 kuna.

Ispitujuću prvostupanjsku odluku po službenoj dužnosti, a u smislu odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a ovaj sud nije našao da bi u postupku bila učinjena bilo koja od bitnih povreda iz čl. 354. st. 2. ZPP-a.

U postupku je utvrđeno:

- da su tužitelj i tuženik zaključili u travnju 2010.g. predugovor o kupoprodaji stana površine 76,5 m2 u suterenu tuženikove obiteljske kuće u D., izgrađen na čest. zem. … k.o. G.. Predugovorom je čl. 3. određena kupoprodajna cijena 70.000,00 Eura u kunskoj protuvrijednosti, čl. 3. st. 4. način otplate, te kapara u iznosu od 4.100,00 EUR, za koju je u predugovoru u čl. 3. st. 2. navedeno da je već isplaćena prije potpisivanja predugovora. U čl. 4. predugovora navedeno je da s danom 01. srpnja 2010. godine kupci ulaze u posjed stana;

- da su tužitelji uz suglasnost tuženika već sredinom ožujka 2010. godine ušli u posjed predmetnog stana i istog, jer je bio u derutnom stanju, počeli popravljati i uređivati;

- da je krajem svibnja 2010.godine prvotuženica izjavila da bi oni raskinuli ugovor, na što tužitelji nisu pristali, pa su tužitelji promijenili bravu na vratima stana;

- da su 16. lipnja 2010.g. tuženici provalili u stan i iznijeli namještaj i druge stvari tužitelja, promijenili bravu i onemogućili tužiteljima ulaz u stan;

- da su tuženici vratili tužiteljima primljeni iznos od 4.100,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti dana 18. lipnja 2010.g.;

- da je 14. lipnja 2010.g. drugotuženik zaključio kupoprodajni ugovor za predmetnu nekretninu s I. B., koji se uknjižio dana 07. rujna 2010.g. (poslovni broj …);

- da u stanu nakon iseljenja tužitelja 16. lipnja 2010.g. sada s obitelji živi kćer I. B., S. P..

Na temelju ovakvih činjeničnih utvrđenja pravilno je prvostupanjski sud, obzirom da nekretnina koja je predmet spora nije u posjedu tuženika jer je još prije podnošenja tužbe predmetni stan prodan I. B. i u posjedu je treće osobe S. B., odbio tužbeni zahtjev.

Za udovoljenje tužbenom zahtjevu koji glasi na predaju nekretnine odlučno je kod koga se nekretnina nalazi, a u konkretnom slučaju nekretnina, stan u suterenu obiteljske kuće površine 76,5 m2, sagrađen na čest.zem…. k.o. G. u D., nije u posjedu tuženika.

Prema odredbi čl. 195. st. 1. ZPP, ako koja od stranaka otuđi stvar ili pravo o kojem teče parnica, to ne sprječava da se parnica među istim strankama dovrši. Nakon što su tuženici otuđili stvar o kojoj teče parnica, tužitelji više ne mogu tražiti predaju te stvari.

Pogrešno žalitelji smatraju da je osnovanost tužbenog zahtjeva trebalo cijeniti s osnova obveznog prava, jer da se radi o parnici na ispunjenje ugovorne obveze, obveze na predaju nekretnine u posjed, kojoj obvezi odgovara pravo tužitelja na posjed iste.

Zahtjev tužitelja nije osnovan ni s osnova obveznopravnog zahtjeva. Tužitelji ni s osnova zaključenog predugovora nemaju pravo tražiti predaju u posjed. Naime, prilikom zaključenja predugovora u travnju 2010.g. tuženici su primili iznos od 4.100,00 EUR na ime kapare kao znak da je ugovor sklopljen. Primljeni iznos od 4.100,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti tuženici su vratili tužiteljima dana 18. lipnja 2010. g. koji su taj iznos primili. Iz navedenog dakle proizlazi da su tim činom stranke sporazumno raskinule zaključeni predugovor, pa tužitelji nemaju ni s osnova predugovora pravo na predaju u posjed predmetne nekretnine.

Žalba je osnovana u odluci o parničnim troškovima. Tuženicima su priznati samo troškovi koji su bili potrebni za vođenje ove parnice, a sukladno odredbi čl. 155. ZPP-a, a koji troškovi se odnose na sastav odgovora na tužbu, zastupanja na ročištima 17. rujna 2010.g., 18. studenog 2010.g. i 16. veljače 2011.g., u ukupnom iznosu od 22.000,00 kuna, što s PDV-om (23 %) iznosi ukupno 27.060,00 kuna, koji iznos je i dosuđen tuženicima, pa je odlučeno kao u toč. b) izreke ove drugostupanjske odluke.

Zbog navedenog odlučeno je kao u izreci, a sukladno odredbi čl. 368. i čl. 373. st. 3. ZPP-a.

U Dubrovniku, 9. srpnja 2014. godine

Predsjednik vijeća:

Jozo Šoletić, v.r.