Gž-2229/2017-2 · Županijski sud u Splitu

Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-2229/2017-2

U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vicka Prančića kao predsjednika vijeća, te Denis Pancirov Parcen kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Zorana Kežića kao člana vijeća u pravnoj stvari tužitelja E. P. iz S. P. u Š., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku G. O., odvjetniku iz P., protiv tuženika Hrvatske vode, pravna osoba za upravljanje vodama, Z., Vodnogospodarski odjel za vodno područje primorsko- istarskih slivova, R., OIB: ..., zastupanog po generalnom direktoru mr. sc. I. P., a on zastupan po punomoćniku Z. Š., odvjetniku iz Odvjetničkog društva dr. Š. i p. iz Z., radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola, Stalna službe u Rovinju-Rovigno poslovni broj P-410/2017-9 od 13. lipnja 2017., u sjednici vijeća održanoj 7. prosinca 2017.,

p r e s u d i o j e

Prihvaća se žalba tuženika i preinačuje presuda Općinskog suda u Puli-Pola, Stalna službe u Rovinju-Rovigno poslovni broj P-410/2017-9 od 13. lipnja 2017. u pobijanom dijelu u točkama I. i II. njene izreke i sudi:

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Proglašava se nedopuštenom ovrha određena rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Puli-Pola, Stalne službe u Pazinu posl.br.Ovr-19/2016-2 od dana 20. siječnja 2016. kojom je određena ovrha radi naplate iznosa 669,48 kuna sa zakonskim zateznim kamatama na pojedini iznos kako slijedi:

- iznos 31,88 kuna od dana 16. ožujka 2009. pa do isplate;

- iznos 127,52 kuna od dana 16. srpnja 2009. pa do isplate;

- iznos 127,52 kuna od dana 16. listopada 2009. pa do isplate;

- iznos 127,52 kuna od dana 16. ožujka 2010. pa do isplate;

- iznos 127,52 kuna od dana 16. srpnja 2010. pa do isplate;

- iznos 127,52 kuna od dana 16. listopada 2010. pa do isplate, kao i radi naplate troškova ovršnog postupka u iznosu 312,50 kuna zajedno sa zakonskim zatečenim kamatama tekućim od dana 20. siječnja 2016. pa do isplate."

2. Nalaže se tužitelju nadoknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu 1.000,00 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja drugostupanjske presude 7. prosinca 2017. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku 8 dana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom pobijanom presudom suđeno je:

"I. Proglašava se nedopuštenom ovrha određena rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Puli-Pola, Stalne službe u Pazinu posl.br.Ovr-19/2016-2 od dana 20. siječnja 2016. kojom je određena ovrha radi naplate iznosa 669,48 kuna sa zakonskim zateznim kamatama na pojedini iznos kako slijedi:

- iznos 31,88 kuna od dana 16. ožujka 2009. pa do isplate;

- iznos 127,52 kuna od dana 16. srpnja 2009. pa do isplate;

- iznos 127,52 kuna od dana 16. listopada 2009. pa do isplate;

- iznos 127,52 kuna od dana 16. ožujka 2010. pa do isplate;

- iznos 127,52 kuna od dana 16. srpnja 2010. pa do isplate;

- iznos 127,52 kuna od dana 16. listopada 2010. pa do isplate, kao i radi naplate troškova ovršnog postupka u iznosu 312,50 kuna zajedno sa zakonskim zatečenim kamatama tekućim od dana 20. siječnja 2016. pa do isplate.

II. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu 825,00 kuna (osamstodvadesetpet kuna) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja presude pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku 8 dana.

III. Odbija se tuženikov zahtjev za naknadom troškova postupka."

Pravovremeno podnesenom žalbom tu presudu u točkama I. i II. njene izreke pobija tuženik zbog bitne povrede parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava, predlaže da Županijski sud prihvati žalbu te preinači pobijanu prvostupanjsku presudu na način da u cijelosti odbije tužbeni zahtjev tužitelja a podredno ukine pobijanu presudu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje uz naknadu troškova postupka.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Žalba je osnovana.

Predmet spora je zahtjev tužitelja da se proglasi nedopuštenom ovrha pokrenuta od strane tuženika radi naplate njegove tražbine u iznosu od 669,48 kuna a s osnova naknade za uređenje voda.

Iz činjeničnih utvrđenja proizlazi da je tuženik podnio protiv tužitelja prijedlog za ovrhu temeljem ovršne isprave-konačnog izvršnog rješenja Hrvatskih voda o obračunu naknade za uređenje voda od 2. lipnja 2006. donesenog u upravnom postupku pokrenutom po službenoj dužnosti pod poslovnim brojem Klasa: UP/I-325/06-06-176/0002270. Prvostupanjski sud utvrđuje da je iz rješenja razvidno da obveza tužitelja kao ovršenika je plaćati naknadu za uređenje voda u četiri četveromjesečna obroka po 127,50 kuna za cijelo razdoblje, te da je to određeno za cijelu 2009. i 2010. u ukupnom iznosu od 669,48 kuna.

Međutim, prvostupanjski sud pogrešno primjenjuje materijalno pravo u ovoj pravnoj stvari glede nastupa zastare potraživanja, budući da pravilno je trebalo primijeniti odredbu članka 233. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, dalje u tekstu: ZOO). Naime, citiranom zakonskom odredbom propisano je da sve tražbine koje su potvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugog nadležnog tijela javne vlasti ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom zastarijevaju za 10 godina pa i one za koji zakon predviđa kraći rok zastare. U konkretnom slučaju tuženikova tražbina nije zastarjela.

Naime, tužitelj je mogao taj prigovor istaći u žalbi protiv rješenja kojim je ovrha određena, a budući da se u ovom sporu radi o odluci nadležnog dijela javne vlasti kao ovršnoj ispravi primjenjuje se zastarni rok od 10 godina iz članka 233. stavak 1. ZOO-a koji nije protekao do trenutka utuženja.

Kako je žalba tuženika osnovana to je kao takva prihvaćena a prvostupanjska presuda preinačena u točki I. njene izreke temeljem odredbe članka 373. ZPP-a.

Nakon donošenja ove drugostupanjske presude trebalo je donijeti novu odluku o troškovima postupka temeljem vrijednosti predmeta spora te Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15, dalje u tekstu: Tarifa). Trošak postupka sastoji se od jednokratne naknade (Tarifni broj 7. točka 8.) u iznosu od 500,00 kuna uvećan za 125,00 kuna PDV-a daje ukupno 625,00 kuna. Ovom iznosu treba pridodati i trošak žalbe u iznosu od 300,00 kuna te PDV-a od 75,00 kuna, dakle 375,00 kuna. Ukupan trošak tuženika iznosi 1.000,00 kuna.

Odluka o troškovima (točka II. izreke) preinačena je temeljem odredbe članka 166. stavak 2. ZPP-a.

U nepobijanom dijelu točka III. prvostupanjska presuda ostaje nepromijenjena.

U Splitu 29. studenog 2017.

Predsjednik vijeća:

Vicko Prančić