Gžzp-312/2009-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Gžzp 312/09-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sucu Željku Glušiću, u pravnoj stvari predlagatelja A.-P. d.o.o., P., kojeg zastupa punomoćnica A. Đ. B., odvjetnica u Z., protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Puli, Građansko-upravni odjel, Pula, radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, odlučujući o žalbi predlagatelja protiv rješenja Županijskog suda u Puli posl. br. Gzp-46/06-7 od 23. listopada 2006., dana 29. lipnja 2009.,

r i j e š i o j e:

I. Uvažava se žalba predlagatelja i ukida se rješenje Županijskog suda u Puli posl. br. Gzp-46/06-7 od 23. listopada 2006.

II. Određuje se predlagatelju primjerena naknada zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku u iznosu 18.700,00 kn (osamnaesttisućasedamstokuna).

III. Nalaže se Republici Hrvatskoj isplatiti primjerenu naknadu iz toč. II. izreke ovog rješenja u roku od 3 (tri) mjeseca od dana podnošenja zahtjeva predlagatelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

Obrazloženje

Rješenjem Županijskog suda u Puli posl. br. Gzp-46/06-7 od 23. listopada 2006. odbačen je zahtjev predlagatelja za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku u predmetu Općinskog suda u Puli posl. br. P-2415/05 (ranije posl. br. P-1559/96).

Protiv navedenog rješenja žali se predlagatelj ne navodeći određeno žalbene razloge, ali iz sadržaja žalbe proizlazi da se žali zbog bitne povrede odredaba postupka iz čl. 353. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 i 84/08, dalje: ZPP), uz prijedlog da se pobijanu odluku preinači u smislu žalbenih navoda.

Ovaj sud je rješenjem posl. br. Gžzp-193/06-3 od 30. siječnja 2007. odbio žalbu predlagatelja kao neosnovanu i potvrdio rješenje Županijskog suda u Puli posl. br. Gzp-46/06- 7 od 23. listopada 2006.

Ustavni sud Republike Hrvatske je odlukom broj U-IIIVs-991/2007 od 27. svibnja 2009. usvojio ustavnu tužbu koju je predlagatelj podnio protiv rješenja ovog suda posl. br. Gžzp-193/06-3 od 30. siječnja 2007., ukinuo navedeno rješenje i predmet vratio ovom sudu na ponovni postupak.

Žalba je osnovana.

Ispitujući prvostupanjsko rješenje i postupak kojim mu je prethodio ovaj sud je utvrdio da je u konkretnom slučaju došlo do povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

Predmet ovog izvanparničnog postupka je zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, podnesen temeljem odredbi čl. 27. i 28. Zakona o sudovima ("Narodne novine", br. 105/05, 16/07 i 113/08, dalje: ZS).

U provedenom postupku sud prvog stupnja je utvrdio je u bitnom slijedeće odlučne činjenice:

- predmetni postupak je pokrenut 19. srpnja 1996. pred Općinskim sudom u Puli pod posl. br. P-1559/96, podnošenjem tužbe tužitelja M. T., protiv tuženika A.-P. d.o.o., P. (predlagatelj u ovom postupku), radi poništenja odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu;

- sud je odlučio o tužiteljevom prijedlogu za određivanje privremene mjere;

- na predmetnu parnicu spojene su dvije parnice posl. br. P-1560/96 i P-1367/97;

- u postupku je donijeto nekoliko prvostupanjskih i drugostupanjskih odluka;

- Općinski sud u Puli je 27. veljače 2006. donio presudu posl. br. P-2415/05 kojom je odbijen tužbeni zahtjev i prihvaćen protutužbeni zahtjev, protiv koje je tužitelj podnio žalbu;

- Županijski sudu u Puli je 29. svibnja 2006. donio presudu posl. br. Gž-1603/06-2 kojom je odbio žalbu tužitelja i potvrdio presudu Općinskog suda u Puli posl. br. P-2415/05 od 27. veljače 2006., dok je istu odluku predlagatelj primio 12. srpnja 2006.

Temeljem navedenih činjenica prvostupanjski sud je odbacio zahtjev kao nedopušten, uz obrazloženje da je zahtjev od 23. kolovoza 2006. podnijet nakon pravomoćnog završetka parničnog postupka presudom Županijskog suda u Puli posl. br. Gž-1603/06-2 od 29. svibnja 2006., koju je predlagatelj primio 12. srpnja 2006., te je ocijenio da ne postoje pretpostavke za postupanje u smislu čl. 27. i 28. ZS.

Izloženi zaključak se ne može prihvatiti.

Naime, prema pravnom shvaćanju Ustavnog suda Republike Hrvatske postupak u ovoj pravnoj stvari treba sagledati kao jedinstvenu cjelinu, odnosno da bi se moglo utvrditi ukupno njegovo trajanje, potrebno je obuhvatiti sve stadije toga postupka pa tako i postupak u povodu revizije, odnosno da pravno relevantno razdoblje završava dostavom predlagatelju odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske o reviziji. Držeći se navedenog pravnog shvaćanja Ustavnog suda Republike Hrvatske, ovaj sud je u postupku ispitivanja prvostupanjske odluke (rješenja Županijskog suda u Puli posl. br. Gzp-46/06-7 od 23. listopada 2006.) utvrdio da ista odluka ne sadrži razloge o toj odlučnoj činjenici, odnosno Županijski sud u Puli kod ocjene osnovanosti zahtjeva uopće nije uzeo u razmatranje postupak u povodu revizije. No, budući je Ustavni sud Republike Hrvatske naložio ovome sudu da meritorno odluči o predmetnom zahtjevu (toč. IV. izreke navedene odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske, u svezi toč. 4.3. obrazloženja), valjalo je ukinuti pobijano rješenje Županijskog suda u Puli posl. br. Gzp- 46/06-7 od 23. listopada 2006. i ovom odlukom ocijeniti osnovanost zahtjeva prema navedenom pravnom shvaćanju Ustavnog suda Republike Hrvatske.

Stoga, ovaj sud je uzeo u razmatranje i slijedeća utvrđenja Ustavnog suda Republike Hrvatske:

- tužitelj (protivna stranka) je 9. studenoga 2006. podnio pravovremenu reviziju protiv navedene drugostupanjske presude od 29. svibnja 2006.;

- Vrhovni sud Republike Hrvatske je presudom i rješenjem posl. br. Revr-211/07 od 11. prosinca 2007. reviziju tužitelja djelomično odbacio kao nedopuštenu i djelomično odbio kao neosnovanu.

Službenom provjerom kod Općinskog suda u Puli utvrđeno je da je navedena odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Revr-211/07 od 11. prosinca 2007. dostavljena predlagatelju (tuženiku) po punomoćnici 17. travnja 2008.

Stoga, suprotno izloženom zaključku prvostupanjskog suda, Vrhovni sud Republike Hrvatske ocjenjuje da su u vrijeme podnošenja zahtjeva 23. kolovoza 2006. bile ispunjene pretpostavke za postupanje u povodu zahtjeva za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, u smislu čl. 27. i 28. ZS.

Pravno relevantno razdoblje razmatranja odlučno za ocjenu pripada li predlagatelju pravo na zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, smatra se, u pravilu, razdoblje od podnošenja tužbe pa do donošenja odluke povodom zahtjeva predlagatelja u ovom predmetu.

Slijedom navedenog, predmetni postupak počinje 19. srpnja 1996., kada je podnesena tužba Općinskom sudu u Puli pod posl. br. P-1559/96, ali, budući je završen postupak u povodu revizije, isti postupak završava 17. travnja 2008., kada je predlagatelj primio presudu i rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Revr-211/07 od 11. prosinca 2007., odnosno ukupno traje 11 godina, 8 mjeseci i 28 dana. Međutim, pravno relevantno razdoblje za ocjenu osnovanosti zahtjeva predlagatelja počinje tek 6. studenoga 1997., nakon što je stupio na snagu Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola broj 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (''Narodne novine - Međunarodni ugovori'', broj 18/97, 14/02 i 1/06), i teče do 17. travnja 2008., kada je predlagatelju dostavljena navedena odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske, što, pak, sveukupno iznosi 10 godina, 5 mjeseci i 11 dana.

Prema ocjeni ovog suda, unatoč tome što su nadležni sudovi tijekom postupka poduzimali brojne postupovne aktivnosti, vođenje postupka u jedanaestogodišnjem trajanju, daje osnova za zaključak da je ovaj postupak dugotrajno vođen.

Ovaj sud ocjenjuje da utvrđena duljina trajanja postupka u konkretnom predmetu predstavlja povredu prava na suđenje u razumnom roku, zajamčenog odredbom čl. 29. st. 1. Ustava, pa je stoga predlagatelju valjalo odrediti primjerenu naknadu u iznosu 18.700,00 kn, uzimajući u obzir socijalne prilike te otežane i složene gospodarske prilike u Republici Hrvatskoj.

Iz navedenih je razloga, a temeljem odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP, u svezi s pravnim pravilom iz paragrafa 21. bivšeg Zakona o sudskom vanparničnom postupku, koji se primjenjuje temeljem čl. 2. Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. godine ("Narodne novine", br. 73/91), valjalo je riješiti kao u izreci.

U Zagrebu, 29. lipnja 2009.

Sudac:

Željko Glušić, v.r.

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja žalba nije dopuštena, ali se može podnijeti ustavna tužba.