Legislator Case Law & Legislation
Kzz-34/2004-2 AI generated

Supreme Court quashes appeal due to absolute statute of limitations expiring before appeal decision. Appeal dismissed because court failed to apply statute of limitations. Court found appeal inadmissible due to expiration of absolute statute of limitations. Court held lower court erred by not applying absolute statute of limitations. Court ruled appeal inadmissible due to expiration of absolute statute of limitations.

Case Number Kzz-34/2004-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Partially Allowed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia found the prosecutor's request for protection of legality valid and quashed the final appeal judgment. The lower court incorrectly confirmed a conviction for fraud after the absolute statute of limitations had expired on April 1, 2004. The Supreme Court ordered the appeal to be dismissed and the prosecution withdrawn, placing all costs on the state budget.

Legislator headnote

AI generated

Čl. 19. alineja 4. i 20. KZ; Čl. 379. st. 1. toč. 2. ZKP; Čl. 422. st. 1. ZKP: When the absolute statute of limitations for criminal prosecution expires before the final appeal judgment is rendered, the lower court must dismiss the appeal ex officio, and a subsequent request to protect legality is valid if it reveals this violation.

Keywords

AI generated
absolute statute of limitations criminal prosecution expiration protection of legality request ex officio duty fraud conviction quashed state budget costs final appeal judgment

Cited Legislation

AI generated
Čl. 19. alineja 4. i 20. Kaznenog zakona
Čl. 379. st. 1. toč. 2. Zakona o kaznenom postupku
Čl. 422. st. 1. Zakona o kaznenom postupku
Čl. 123. st. 1. Zakona o kaznenom postupku
Temeljem čl. 123. st. 1. Zakona o kaznenom postupku troškovi kaznenog postupka iz čl.
Čl. 119. st. 2. toč. 1. do 5. Zakona o kaznenom postupku

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Kzz 34/04-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ante Potrebice, kao predsjednika vijeća, te Hajrije Novoselec i Ileane Vinja, kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Zdravka Stojanovića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv osuđ. A. Š. zbog kaznenog djela prijevare, iz čl. 224. st. 4. Kaznenog zakona, odlučujući o zahtjevu za zaštitu zakonitosti Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske broj KZZ-DO-149/04, od 5. studenoga 2004. godine, podignutog protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Osijeku, broj Kž-226/04, od 23. travnja 2004. godine, u sjednici održanoj 21. prosinca 2004. godine, nakon saslušanja zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Petra Pulišelića,

p r e s u d i o j e:

Utvrđuje se da je zahtjev za zaštitu zakonitosti osnovan i da je pravomoćnom presudom Županijskog suda u Osijeku br. Kž-226/04-4 od 23. travnja 2004. godine na štetu opt. A. Š. povrijeđen zakon u čl. 20. Kaznenog zakona, pa se ta presuda preinačuje tako da se temeljem čl. 353. toč. 6. Zakona o kaznenom postupku protiv opt. A. Š. optužba odbija da bi tijekom mjeseca travnja 1994. godine, kao vlasnik samostalne zanatske radnje „S. p.“ V., u cilju da se okoristi, lažno prikazao ovlaštenim osobama u tvrtki „D.“ d.d. O. da će isporučenu robu u roku platiti, avansirajući 4.000,00 kn za istu, pa kada su u „D.“ u to povjerovali i prema njegovim narudžbenicama br. 5/94 i 8/94 izdali razne robe u vrijednosti od 35.392,99 kn, koju je robu preuzeo i prema unaprijed stvorenoj namjeri nije platio, oštetivši time tvrtku „D.“ iz O. za iznos od 31.392,99 kn,

dakle da bi s ciljem da sebi pribavi protupravnu imovinsku korist doveo drugog lažnim prikazivanjem i prikrivanjem činjenica u zabludu i time ga naveo da ovaj na štetu tuđe imovine nešto učini, a dijelom je pribavljena znatna imovinska korist, a počinitelj je postupao sa ciljem pribavljanja takve imovinske koristi,

pa da bi time počinio kazneno djelo protiv imovine prijevarom označeno u čl. 224. st. 4. Kaznenog zakona.

Temeljem čl. 123. st. 1. Zakona o kaznenom postupku troškovi kaznenog postupka iz čl. 119. st. 2., toč. 1. do 5. ZKP, te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci i nagrada njegovog branitelja, padaju na teret proračunskih sredstava suda.

Obrazloženje

Presudom Općinskog suda u Osijeku br. K-30/99-96 od 23. siječnja 2004. godine proglašen je A. Š. krivim da je počinio kazneno djelo prijevare iz čl. 224. st. 4. Kaznenog zakona (KZ), za koje mu je izrečena kazna zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci. Na tu kaznu, temeljem čl. 67. KZ primijenjena je uvjetna osuda, tako da je izvršenje izrečene kazne odgođeno na rok od tri godine, pod uvjetom da u tom roku ne počini novo kazneno djelo.

Presudom Županijskog suda u Osijeku br. Kž-226/04-4, od 23. travnja 2004. godine, odbijena je žalba optuženika kao neosnovana i potvrđena presuda suda prvog stupnja.

Protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Osijeku državni je odvjetnik podnio zahtjev za zaštitu zakonitosti i predložio da Vrhovni sud Republike Hrvatske utvrdi da je tom presudom povrijeđen na štetu optuženika zakon u odredbi čl. 20. KZ, te da se presuda preinači tako da se protiv optuženika, temeljem čl. 353. toč. 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99 i 58/02, u daljnjem tekstu ZKP), optužba odbije.

Zahtjev je osnovan.

Protiv osuđenika vođen je kazneni postupak zbog kaznenog djela prijevare iz čl. 224. st. 4. KZ, koje je izvršeno tijekom mjeseca travnja 1994. godine, za koje je zapriječena kazna zatvora u trajanju od pet godina.

Apsolutna zastara kaznenog progona za to kazneno djelo, prema odredbi čl. 19. alineja 4. i 20 KZ nastupa protekom 10 godina od dana počinjenja kaznenog djela.

Kako točan dan izvršenja kaznenog djela u mjesecu travnju 1994. godine nije naveden, ima se uzeti ona solucija koja ide u korist optuženika, a to je prvi dana u mjesecu travnju 1994. godine, pa je apsolutna zastara kaznenog progona nastupila 1. travnja 2004. godine.

Županijski sud u Osijeku odlučivao je o žalbi optuženika 23. travnja 2004. godine, dakle nakon što je nastupila apsolutna zastara kaznenog progona, pa je, stoga, pravilnom primjenom zakona taj sud trebao donijeti odbijajuću presudu, jer je na tu povredu zakona dužan paziti po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 379. st. 1. toč. 2. ZKP.

Kada je Županijski sud u Osijeku, u toj situaciji, odbio žalbu optuženika i potvrdio presudu Općinskog suda u Osijeku br. K-30/99-96, kojom je optuženik proglašen krivim za kazneno djelo iz čl. 224. st. 4. KZ, povrijedio je na štetu optuženika zakon.

Iz naprijed iznesenih razloga valjalo je temeljem čl. 422. st. 1. ZKP utvrditi da je zahtjev za zaštitu zakonitosti osnovan i preinačiti pravomoćnu presudu Županijskog suda u Osijeku br. Kž-226/04-4 od 23. travnja 2004. godine na način kao što je učinjeno u izreci ove presude, čime je otklonjena utvrđena povreda Kaznenog zakona.

Budući da je protiv optuženika odbijena optužba temeljem čl. 123. st. 1. ZKP riješeno je da troškovi kaznenog postupka iz čl. 119. st. 2. toč. 1. do 5. toga Zakona, te nužni izdaci okrivljenika i nužni izdaci i nagrada njegovog branitelja, padaju na teret proračunskih sredstava suda.

Iz naprijed iznesenih razloga presuđeno je kao u izreci (čl. 422. ZKP).

U Zagrebu, 21. prosinca 2004. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Zdravko Stojanović, v.r.

Ante Potrebica, v.r.