P-8559/2015-8 · Općinski sud u Splitu

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Stalna služba u Imotskom

Ante Starčevića 23

P.8559/2015

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, Stalna služba u Imotskom, po sucu Vinko Sočo, u pravnoj stvari tužitelja zavod, OIB:…, protiv tuženika E.o.d.d., zastupan po O.d.G.p. iz S., radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 28.rujna 2015.godine, dana 23.listopada 2015. godine,

p r e s u d i o j e

Nalaže se tuženiku da u roku od 8 dana isplati tužitelju iznos od 8.042,62 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana plaćanja svakog pojedinog iznosa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena i to za iznos 2.585,96 kn od 23.1.2010.god. do isplate, za iznos 528,00 kn od 22.9.2009.god. do isplate, za iznos 35,75 kn od 18.12.2009. god. do isplate, za iznos od 4.376,24 kn od 23.1.2010.god. do isplate, za iznos od 79,22 kn od 12.11.2009.god. do isplate, za iznos 39,61 kn od 12.11.2009.god. do isplate, za iznos 397,84 kn od 2.4.2010.god. do isplate.

Obrazloženje

U tužbi se navodi da je u prometnoj nezgodi koja se dogodila 12.8.2009. u Z. a koju je prouzročio P. T. upravljajući vozilom reg.oznake ST… osiguranim kod „E.o“temeljem police osiguranja br. ozlijeđen osiguranik zavod Z.M. rođ….godine, da je navedenim štetnim događajem tužitelj oštećen za iznos od 8.042,62 kn a koji iznos se sastoji od troškova isplate nadoknade plaće, troškova liječenja u okviru primarne zdravstvene zaštite i putnih troškova, a u vezi s liječenjem osiguranika Z.M od posljedica predmetne prometne nezgode, da je temeljem odredbi Zakona o zdravstvenom osiguranju zaštite zdravlja na radu, zavod obvezan zahtijevati naknadu prouzročene štete, da je zavod prestao postojati Zakonom o prestanku važenja Zakona o zdravstvenom osiguranju zaštite zdravlja na radu („Narodne novine“ br.139/10), da je zavod pravni slijednik zavod zaštite zdravlja na radu i da je ovlašten i obvezan provoditi postupke za naknadu štete koje su nastale u vrijeme važenja Zakona o zdravstvenom osiguranju zaštite zdravlja na radu, da je rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu od 12.1.2011. u sudski registar upisano pripajanje zavod zaštite zdravlja na radu zavod u skladu s odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“ br.139/10), kako je u skladu s navedenim tužitelj zatražio naknadu prouzročene štete svojim zahtjevom od 3.8.2012.godine kojeg je tuženik zaprimio 7.8.2012.godine, da je sukladno članku 68.stavak 3. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju zaštite zdravlja na radu tuženik u obvezi platiti i zakonske zatezne kamate od dana nastale štete odnosno od plaćanja svakog pojedinog iznosa do isplate, a prema priloženoj specifikaciji, pa je tužitelj u tužbi postavio tužbeni zahtjev protiv tuženika a koji tužbeni zahtjev odgovara opisanom u točki I izreke ove presude.

Tuženik je u odgovoru na tužbu istakao da priznaje pasivnu legitimaciju i odgovornost za nastanak predmetne prometne nezgode u omjeru od 90%, dok u omjeru od 10% postoji odgovornost osiguranika tužitelja zbog kretanja nepropisanom i neprilagođenom brzinom i da je taj omjer o doprinosu nastanku predmetne prometne nezgode učinjen nespornim u predmetu broj P.391/10 Općinskog suda u I. povodom istog štetnog događaja. Nadalje je tuženik naveo kako tužitelj ničim ne dokazuje da se radi o potraživanju na koje bi imao pravo po odredbama Zakona o zdravstvenom osiguranju zaštite zdravlja na radu, da se imaju primijeniti odredbe Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju po kojima je tužbeni zahtjev neosnovan, jer da su svi troškovi nastali nakon 1.1.2009.g., da je 1.1.2009. stupio na snagu Zakon o obveznom zdravstvenom osiguranju u kojem članku 53. tog Zakona se navodi da prihodi obveznog zdravstvenog osiguranja jesu i prihodi od ukupnog prihoda osiguranja od automobilske odgovornosti, a što društva osiguranja uplaćuju u visini od 7% naplaćene funkcionalne premije osiguranja od obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti, da taj iznos predstavlja naknadu prouzročene štete Zavodu u slučajevima iz članka 113.tog Zakona koju su prouzročili vlasnici odnosno korisnici osiguranog motornog vozila, da je za sve troškove korištenja zdravstvene zaštite učinjene sukladno propisima o Zdravstvenom osiguranju nastale nakon 1.1.2009.godine tužitelju šteta već naknađena tuženikovim izdvajanjem u visini od zakonom određenog postotka naplaćene funkcionalne premije osiguranja od obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti u smislu članka 53.stavak 2.

Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju uslijed čega je tužbeni zahtjev neosnovan. Tuženik je nadalje istakao prigovor zastare u odnosu na potraživanje od 528,00 kn, nadalje je osporavao zatražene zakonske zatezna kamate te je naveo kako smatra da po tužitelju u spisu priložene isprave ne predstavljaju vjerodostojnu javnu ispravu temeljem članka 230.ZPP-a i da te isprave koje tužitelj izdaje sam sebi ne mogu predstavljati dokaz plaćanja, da dostavljena dokumentacija također nije i da ne može biti isprava iz članka 171. Zakona o općem upravnom postupku, te time ni isprava iz članka 230.ZPP-a, kako bi tužitelj trebao priložiti dokumente o izvršenim plaćanjima odnosno presliku platnih naloga temeljem kojih je izvršeno plaćanje te dokaz o doznaci sredstava zdravstvenim ustanovama na njihov račun, tuženik je nadalje osporavao i poricao aktivnu legitimaciju tužitelja navodeći kako nigdje u odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju nije navedeno da se činom pripajanja zavod zaštite zdravlja na radu na tužitelja kao preuzimatelja prenose prava potraživanja naknade štete prema trećima iz osnova plaćenih troškova liječenja ili naknade plaće za vrijeme bolovanja, već kako se samo ovlašćuje tužitelja da preuzme radnike, sredstva, obveze, poslovne prostorije i opremu, pismohranu i drugu dokumentaciju

Sud je izveo dokaze čitanjem i pregledom zapisnika o očevidu Policijske postaje I. od 12.kolovoza 2009.godine, pismena zavod (list 6 spisa), Zahtjeva za naknadu štete s osnova osiguranja od automobilske odgovornosti i povratnice-obavijesti o prijemu (listovi 7 i 8 spisa) te popis za zahtjev (list 9 spisa), pismena tužitelja-izvješća o bolovanju od 30.9.2009.godine (listovi 10 i 11 spisa), pismena tužitelja-putni/pogrebni troškovi od 25.8.2009.godine te pismena tužitelja (listovi 12,13,14 i 15 spisa), prijave ozljede na radu od 4.9.2009.godine i izvješće doktora medicine rada, doznaka, obračuna naknade po doznakama za bolovanje, naloga za isplatu putnih troškova (listovi pod 213 do 219 spisa) kao i preostale cjelokupne dokumentacije i priloga u spisu.

Tužbeni zahtjev u cijelosti je osnovan.

Među strankama nije bilo sporno to da se dana 12.8.2009.godine dogodila prometna nezgoda i kada je ozlijeđen osiguranik tužitelja Z.M., da je u nezgodi sudjelovao kao drugi sudionik P.T. koji je upravljao vozilom reg.oznake ST- osiguranim kod tuženika po navedenoj polici osiguranja a kako se i navodi u tužbi, te kako to proizlazi iz pročitanog zapisnika o očevidu Policijske postaje I. od 12.kolovoza 2009.godine, a što nije osporavao tuženik, koji je u odgovoru na tužbu i priznao svoju pasivnu legitimaciju i odgovornost za nastanak nezgode u omjeru od 90%.

Tijekom postupka tuženik je istakao prigovor aktivnoj legitimaciji tužitelja te osporavao osnovanost tužbenog zahtjeva tužitelja, za isplatu predmetne štete, a koju je tužitelj potraživao u navedenom iznosu i koja se po navodima tužitelja sastoji od troškova isplate nadoknade plaće tužitelju, troškova liječenja u okviru primarne zdravstvene zaštite i putnih troškova a što je sve u svezi liječenja osiguranika tuženika od posljedica predmetne prometne nezgode.

Među strankama nije bilo sporno to da je zavod zaštite na radu prestao postojati i da je tužitelj njegov pravni slijednik te da je dana 1.siječnja 2011.godine stupio na snagu Zakon o prestanku važenja Zakona o zdravstvenom osiguranju zaštite zdravlja na radu, pa je među strankama iz navedenih razloga, a čemu prigovara tuženik tijekom postupka postalo sporno je li tužitelj aktivno legitimiran u ovom postupku.

Što se tiče istaknutog prigovora zastare u odnosu na potraživanje od 528,00 kn sud je držao takav prigovor neosnovanim budući se isto potraživanje prema nalogu za isplatu putnih troškova osiguraniku tuženika odnosi na isplatu putnih troškova prema nalogu od 24.8.2009. godine, a isplaćeno istom dana 21.9.2009. godine, a što su također troškovi liječenja osiguranika tuženika, a kako je tužba Općinskom sudu u I. podnijeta dana 2.10.2012. godine, to je sud držao da za taj iznos kao i za ostale iznose od kojih se sastoji ukupna tražbina tužitelja od dana isplate pa do dana podnošenja tužbe nije protekao rok od pet godina, a što je zastarni rok za potraživanja tužitelja za troškove liječenja kao opći zastarni rok, zbog čega sud i nije prihvatio držeći neosnovanim taj prigovor istaknut po tuženiku.

Općinski sud u I. svojom presudom broj P-479/12 od 11.lipnja 2013. godine odbio je predmetni tužbeni zahtjev tužitelja kao u točki I izreke te presude smatrajući da tužitelj u ovom postupku ne bi bio aktivno legitimiran kao stranka za vođenje ove parnice jer da je do dana podnošenja tužbe zavod zaštite zdravlja na radu prestao postojati i da iz odredbe čl.28. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“ 139/10) ne proizlazi da je tužitelj preuzeo potraživanja naknade štete prema tuženiku kao osiguratelju, a iz kojeg članka proizlazi da će danom brisanja iz sudskog registra zavod zaštite zdravlja na radu, Zavod preuzeti radnike zavoda zaštite zdravlja na radu, sredstva zavod zaštite zdravlja na radu prikupljena na ime doprinosa zavod zaštite zdravlja na radu, obveze zavod zaštite zdravlja na radu te poslovne prostorije i opremu koju je do dana brisanja iz sudskog registra koristio zavod zaštite zdravlja na radu kao i pismohranu i drugu dokumentaciju koja se odnosi na poslove zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu i profesionalne bolesti, kao i iz razloga što tužitelj nije priložio u spis pismena iz kojih bi bilo razvidno da bi navedene iznose isplatio na račun ili pak na ruke osiguranika, a što je tuženik osporavao tijekom ranijeg postupka i da tužitelj nije priložio dokaze a što je bio dužan prema pravilima o teretu dokazivanja temeljem članka 219.st.1. u svezi čl..7.st.1.

ZPP-a, a koja presuda je ukinuta rješenjem Županijskog suda u S. broj Gžnš-40/14 od 1.lipnja 2015. godine i u kojoj odluci Županijskog suda se navodi kako je tužitelj 1.siječnja 2011. godine preuzeo poslove zavod zaštite zdravlja na radu (dalje HZZOZR), temeljem odredbe čl.28. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju ("Narodne novine" broj 139/2010- dalje ZIDZOZO), da je citiranom odredbom čl.28. ZIDZOZO propisano da se HZZOZR pripaja tužitelju i da će se to pripajanje izvršiti u roku od 30 dana od dana stupanja na snagu ZIDZOZO, a taj Zakon da je stupio na snagu 1.siječnja 2011. godine, da je tužitelj javna ustanova, a odredbom čl.69.st.1.Zakona o ustanovama propisano je da se ustanova može pripojiti drugoj ustanovi ili se dvije ili više ustanova mogu spojiti u jednu ustanovu ili se jedna ustanova može podijeliti na dvije ili više ustanova, s time da se na statusnu promjenu ustanove iz st.1. citiranog članka primjenjuju na odgovarajući način propisi o statusnim promjenama javnog trgovačkog društva, kako Zakon o trgovačkim društvima (dalje ZTD) ne sadržava posebne odredbe o statusnim promjenama za javna trgovačka društva, što ne znači da se na statusne promjene ustanova ne trebaju primijeniti i ostale odredbe ZTD o pravnim učincima pripajanja, da je odredbom čl.522.st.3.

ZTD propisano da upisom pripajanja u sudski registar kojemu je upisano društvo preuzimatelj, imovina pripojenog društva i njegove obveze prelaze na društvo preuzimatelja s time da je društvo preuzimatelj sveopći pravni slijednik pripojenog društva i da time stupa u sve pravne odnose pripojenog društva, kako je nelogično da preuzimatelj, u konkretnom slučaju tužitelj preuzima obveze, radnike, opremu i sredstva a ne i prava preuzete ustanove, a osim toga odredbom članka 28. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju kako nije izričito isključeno preuzimanje prava od strane preuzimatelja ovdje tužitelja, a također da je jedna od obveza koje je preuzeo tužitelj i obveza zahtijevati naknadu prouzročene štete izravno od društva za osiguranje kod kojega su vlasnici odnosno korisnici motornog vozila osigurani od odgovornosti za štetu, da je tužitelj brisanjem iz registra HZZOZR-a postao njegov pravni slijednik i da je sasvim jasno da su na tužitelja prenesena osim obveza i prava pa tako i pravo na podnošenje tužbe u ovom predmetu i da su stoga neutemeljeni prigovori tuženika te i razlozi prvostupanjskog suda kada smatraju da tužitelju nedostaje aktivna legitimacija u ovoj pravnoj stvari, a iz kojeg prethodnog pojašnjenja u odluci Županijskog suda u S. nedvojbeno proizlazi da je tužitelj iz ove parnice preuzeo osim obveza i sva prava pa tako i pravo potraživanja predmetne štete odnosno pravo na podnošenje tužbe u ovom predmetu protiv tuženika, zbog čega je sud i držao neosnovanim prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja u ovom postupku.

Nadalje se u navedenom ukidnom rješenju Županijskog suda u S. navodi kako je potpuno paušalan i neobrazložen zaključak prvostupanjskog suda da tužitelj nije dokazao da je oštećen za upravo isplaćeni iznos od 8.042,62 kn , a što je također bilo razlogom odbijanja tužitelja s tužbenim zahtjevom.

Prema priloženoj i pregledanoj dokumentaciji u spisu, utvrđeno je da je na ime isplata troškova liječenja i to za isplate bolovanja, na ime putnih troškova te pregleda po navedenim liječnicima specijalistima i primarne zdravstvene zaštite i sve kako se navodi u priloženoj dokumentaciji tužitelja na ime tuženika (listovi pod 10 do 15 spisa) te pregledanoj dokumentaciji odnosno doznakama i obračunima nadoknade po doznakama za bolovanje te naloga za isplatu putnih troškova (listovi pod 213 do 219 spisa) tužitelj osiguraniku tuženika isplatio navedene iznose s navedenim nadnevcima, a kako je nesporno da su navedeni troškovi tužitelja prouzrokovani liječenjem osiguranika tuženika, koji je ozlijeđen u navedenoj prometnoj nezgodi koju je prouzrokovao drugi sudionik predmetne prometne nezgode čije je vozilo bilo osigurano kod tuženika prema navedenoj polici osiguranja, to je sud zbog toga te svega prethodno navedenog i utvrđenog, a uzimajući u obzir razloge i naputke ukidnog rješenja Županijskog suda u S. i držao da je tuženik dužan naknaditi tužitelju predmetnu štetu, zbog čega je sud i držao u cijelosti osnovanim predmetni tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja te je predmetni tužbeni zahtjev spram tuženika u cijelosti usvojio i o istom odlučio kao u izreci ove presude.

Kako tužitelj nije popisao troškove postupka to sud o istima nije odlučivao. Imotski, dana 23.listopada 2015. godine

S u d a c

Vinko Sočo

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 8 dana Županijskom sudu u Splitu, a putem ovog suda, Stalne službe u Imotskom.