Rev-1193/2013-8 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1193/13-8

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović - Ivanišević predsjednice vijeća, Đure Sesse člana vijeća, Mirjane Magud članice vijeća, Željka Šarića člana vijeća i Ljiljane Hrastinski Jurčec, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, u pravnoj stvari tužitelja M. M. V. iz S., zastupanog po punomoćniku V. M., odvjetnika u S., protiv tuženika T. S. iz S., zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva V. Lj. i Ž. V., odvjetnicima u S., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gžx- 50/13-2 od 17. siječnja 2013., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-1600/06 od 18. rujna 2012., u sjednici vijeća održanoj 9. srpnja 2014.,

r i j e š i o j e:

1. Odbacuje se revizija tuženika kao nedopuštena.

2. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na reviziju, kao neosnovan.

Obrazloženje

Presudom Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gžx- 50/13-2 od 17. siječnja 2013., odbijene su kao neosnovana žalbe stranaka i potvrđena je presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-1600/06 od 18. rujna 2012., kojom je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 1.500,00 kn na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od 18. rujna 2012. do isplate, dok je za više traženi iznos od 4.500,00 kn tužbeni zahtjev odbijen (točka I. izreke). Ujedno je tuženik obvezan isplatiti tužitelju na ime naknade parničnog troška iznos od 3.310,15 kn (točka II. izreke).

Protiv ove drugostupanjske presude reviziju je podnio tuženik navodeći da je odluka u ovom predmetu važna za osiguranje jedinstvene primjene zakona i prava te jednakosti građana pred zakonom. Predlaže ovome sudu da dopustiti i prihvati reviziju te da pobijanu drugostupanjsku odluku preinači na način da se tužbeni zahtjev u cijelosti odbije, kao i da se tužitelju naloži plaćanje parničnog troška, kao i troška ove revizije, a podredno da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

Tužitelj je odgovorio na reviziju.

Revizija nije dopuštena.

Prema odredbi čl. 382. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08 i 57/11, dalje: ZPP), kad stranke ne mogu protiv pravomoćne drugostupanjske presude podnijeti redovnu reviziju (čl. 382. st. 1. ZPP), mogu podnijeti tzv. izvanrednu reviziju, ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni,.

U takvoj reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg je podnijela reviziju uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose i izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (čl. 392.b st. 2. ZPP).

Iz sadržaja navedenih odredaba ZPP proizlazi da je za dopuštenost izvanredne revizije potrebno kumulativno ispunjenje slijedećih pretpostavki: da revizija sadrži određeno navedeno pravno pitanje, da su uz pitanje određeno navedeni propisi i drugi važeći izvori prava koji se na njega odnose, da je riječ o pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu i da sadrži određeno navedene razloge zbog kojih revident smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana. U slučaju kada reviziji nedostaje bilo koji od navedenih elemenata nema pretpostavki za razmatranje takve revizije u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP.

Predmetna revizije sadrži niz pitanja za koja tuženik navodi da su „vrlo relevantna za sadašnji trenutak odštetnog prava u Republici Hrvatskoj“ koja glase:

„1. Da li se može dosuditi naknada štete kada navodni oštećeni nije zadobio bilo kakvu tjelesnu povredu?

2. Da li sud ima dovoljno stručnog znanja, da zanemari nalaz i mišljenje vještaka za sudsku medicinu koji kaže kako nikakve povrede nije bilo, da sam utvrđuje kako je povrede bilo ?

3. Da li sud, može sam zaključivati da je navodni oštećeni zadobio povredu, ako tu povredu nitko nije vidio, nema je u nalazima, a sud daje „mišljenje kako bi tužitelj zadobio ogrebotine jer je to te povrede vjerojatno moglo doći"?

4. Da li vještak torakalni (prsni kirurg) može davati nalaz i mišljenje o navodnoj ozljedi glave, iako za to nema potrebito znanje niti specijalizaciju?

5. Koji slučaj povrede predstavlja beznačajnu štetu?

6. Da li sud I. stupnja može donositi odluku u postupcima naknade štete temeljem zakona koji nije bio na snazi u vrijeme štetnog događaja, a to žalbeni sud ne sankcionirati, odnosno tu povredu materijalnog prava smatrati nevažnom?

7. Da li sudovi građanskog prava mogu zanemariti rezultat kaznenog postupka, unatoč tome što su se stranke suglasile da se koriste kao dokaz sastavnice tog spisa?“

U odnosu na 1. do 4. postavljena pitanja valja navesti kako ona ne predstavljaju procesnopravna ili materijalnopravna pitanja u smislu odredbe čl. 382. ZPP jer odgovor na njih ovisi o činjeničnim utvrđenjima konkretnog slučaja. Riječ je o pitanjima činjenične naravi koja se ne odnose na pravilnost primjene neke konkretne pravne norme u predmetnoj parničnoj stvari, pa valja utvrditi da tako postavljena pitanja nemaju značenje određeno naznačenog pravnog pitanja zbog kojeg se izvanredna revizija može podnijeti.

Ostala su pak pitanja postavljeno općenito, pa također ne predstavljaju procesnopravna ili materijalnopravna pitanja u smislu odredbe čl. 382. ZPP.

Prema ocjeni ovog suda navedena pitanja već sama po sebi (s obzirom na njihovu neodređenost ili činjeničnu prirodu) ne predstavljaju pitanja u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP. Pritom revizija tužitelja ne sadrži određeno navedene razloge važnosti, određeno navedene propise i druge važeće izvore prava koji se na pitanje odnose, te ne udovoljava pretpostavkama propisanim odredbama čl. 382. st. 2. i 3. ZPP za dopuštenost izvanredne revizije.

S obzirom na to da tuženikova revizija protiv drugostupanjske presude ne udovoljava pretpostavkama propisanim za dopuštenost izvanredne revizije, valjalo je odlučiti kao u izreci ovoga rješenja (primjenom odredbe čl. 392. b. st. 1. ZPP).

Tužitelji nisu dosuđeni troškovi odgovora na reviziju jer nije riječ o troškovima koji bi bili potrebni u ovoj parnici (čl. 155. u vezi s čl. 166. st. 1. ZPP).

Zagreb, 9. srpnja 2014.

Predsjednik vijeća:

Davorka Lukanović-Ivanišević, v.r.