II Kž-663/2003-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž-663/03-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenome od sudaca Vrhovnoga suda Vesne Vrbetić, kao predsjednice vijeća, te Milivoja Mikora i Marijana Svedrovića, kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Vojimira Katića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. M.S. zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. u vezi čl. 25. ZID KZ i dr., odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu od 10. listopada 2003. godine, br. K-32/03, o ukidanju pritvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj dana 17. listopada 2003. godine,

r i j e š i o j e:

Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem Županijskog suda u Varaždinu, na temelju čl. 104. st. 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99 i 58/02, u nastavku: ZKP) ukinut je pritvor protiv opt. M.S. u tijeku postupka nakon podignute optužnice, zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. u vezi čl. 25. ZID KZ i dr. Protiv tog rješenja podnio je žalbu državni odvjetnik, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači i pritvor protiv optuženika produlji iz osnove čl. 102. st. 1. toč. 2. i 3. ZKP.

Žalba državnog odvjetnika nije osnovana.

Nije u pravu državni odvjetnik, kada u svojoj žalbi ističe, da se nisu promijenile okolnosti odlučne za produljenje pritvora te da i nadalje postoji iteracijska opasnost kao i koluziona opasnost.

Protivno žalbenim navodima, Vrhovni sud Republike Hrvatske kao drugostupanjski sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno ocijenio da zadržavanje optuženika u pritvoru nije više opravdano, imajući u vidu i inkriminirano djelo, vrstu i manju količinu opojne droge, kao i do sada provedeni dokazni postupak.

Sama činjenica, da je ranije optuženik i to u jednom navratu osuđivan zbog blažeg kaznenog djela, ne može imati odlučnu ulogu u opstojnosti pritvora, niti imati takav značaj kao osobita okolnost koja upućuje na iteracijsku opasnost, zbog čega nije niti opravdana daljnja mjera pritvora iz osnove čl. 102. st. 1. toč. 3. ZKP.

Što se tiče prigovora državnog odvjetnika da postoji razlog za pritvor opt. M.S. i iz osnova čl. 102. st. 1. toč. 2. ZKP, valja istači da taj osnov prema zadnjem rješenju od 5. rujna 2003. godine nije bio prihvaćen od strane prvostupanjskog suda, te da u odnosu na to nije bilo žalbe državnog odvjetnika, pa stoga i nema opravdanja prigovarati u odnosu na taj osnov. Stoga je, na osnovu svega iznesenog, a na temelju čl. 398. st. 3. ZKP riješeno kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 17.listopada 2003. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Vojimir Katić, v.r.

Vesna Vrbetić, v.r.

Suglasnost ovog prijepisa s izvornikom ovjerava

Voditelj Otpremne pisarnice:

Štefica Klepac