Gž-2654/2016-2 · Županijski sud u Rijeci

Poslovni broj: Gž-2654/2016-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Filki Pejković, u pravnoj stvari tužitelja H. R., javne ustanove iz Z., OIB: …zastupanog po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva M. & P. iz Z., protiv tuženih: 1. N. U. , OIB: …i 2. F. U., OIB:…, oboje iz S., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Povrv- 2921/13 od 18. listopada 2016. godine, dana 20. siječnja 2017. godine,

p r e s u d i o j e

Prihvaća se žalba tužitelja, te se p r e i n a č u j e presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Povrv-2921/13 od 18. listopada 2016. godine i sudi:

Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi kojeg je donio javni bilježnik iz S. M. P. pod poslovnim brojem Ovrv-9326/13 od 28. lipnja 2013. godine u dijelu kojim je naloženo tuženima da isplatite tužitelju iznos od 240,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom koje teku:

- na iznos od 80,00 kn od 31.srpnja 2012.g. pa do isplate,

- na iznos od 80,00 kn od 31.kolovoza 2012.g. pa do isplate,

- na iznos od 80,00 kn od 30.rujna 2012.g. pa do isplate

sve po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope H. narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, kao i trošak ovršnog postupka u iznosu od 417,50 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 28. lipnja 2013. godine pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope H. narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, te se nalaže tuženima da tužitelju naknade parnični trošak u iznosu od 1.000,00 kn, sve u roku od 8 dana, dok se preostali dio zahtjeva za naknadu troška postupka tužitelja u iznosu od 300,00 kn odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

Citiranom prvostupanjskom presudom u točki I. izreke ukinut je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika u S. M. P. pod poslovnim brojem Ovrv-9326/13 od 28. lipnja 2013. godine u dijelu kojim je naloženo tuženima isplate tužitelju iznos od 240,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate te trošak ovršnog postupka u iznosu od 931,25 kn sa zakonskom zateznom kamatom.

Točkom II. izreke odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 725,00 kn.

Protiv presude tužitelj je izjavio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - u nastavku teksta ZPP) te predlaže da ovaj sud preinači pobijanu presudu, podredno istu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Žalba je osnovana.

Prvostupanjski sud po provedenom postupku utvrđuje:

- da iz izvoda ovjerovljenih poslovnih knjiga tužitelja proizlazi da su kao obveznici plaćanja pristojbe navedeni tuženi kao vlasnici odjavljenog zajedničkog ugostiteljskog obrta „T.“ pod brojem obveznika plaćanja pristojbe: 43309667 za srpanj, kolovoz i rujan 2012. godine u ukupnom iznosu od 240,00 kn,

- da iz evidencije o pretplatniku proizlazi da je TV prijamnik pod šifrom obveznika: 4452615 te pristojbenim brojem 5106820 dana prijavljen na tuženika N. U., vlasnika T. „T.“ dana 14. ožujka 2008.godine, a odjavljen dana 1. prosinca 2013.godine,

- da iz prijave prijamnika od 14. ožujka 2008. godine proizlazi da je obrt „T.“, vlasnika N. U. prijavljen pod šifrom obveznika: 4452615, te pristojbenim brojem 5106820.

Slijedom ovih utvrđenja prvostupanjski sud odbija tužbeni zahtjev tužitelja jer nije dokazao da se izvadak iz poslovnih knjiga kao vjerodostojne isprava temeljem koje je doneseno rješenje o ovrsi, temelji na dostavljenoj prijavi prijamnika od 14. ožujka 2008. godine budući su u izvatku iz poslovnih knjiga i dostavljenoj prijavi prijamnika navedeni različiti brojevi obveznika plaćanja pristojbe. Budući tužitelj nije dokazao postojanje potraživanja u utuženom iznosu primjenom odredbi čl. 219. st. 1. i čl. 221. ZPP-a donosi pobijanu presudu u toč. 1. izreke te odbija zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška točkom II. izreke presude.

Ispitujući prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenim u žalbi, a pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka temeljem čl. 365. st. 2. ZPP-a, ovaj sud utvrđuje da iste nisu počinjene u prvostupanjskom postupku, međutim pogrešno je primijenjeno materijalno pravo kako to pravilno navodi tužitelj u žalbi. Odredbom čl. 34. st. 1. Zakona o Hrvatskoj radioteleviziji (NN br. 137/10 i 76/12; u daljnjem tekstu ZHRT) koji je bio na snazi u vrijeme nastanka obveze tuženih propisano je da su vlasnici RTV prijamnika na području Republike Hrvatske dužni HRT-u plaćati mjesečnu pristojbu, a te se obveze oslobađaju ako prijamnik odjave.

Pregledom evidencije o pretplatniku pravilno prvostupanjski sud utvrđuje da je TV prijamnik pod šifrom obveznika 4452615, te pristojbenim brojem 5106820 prijavljen dana 14. ožujka 2008. godine na tuženika N. U. vlasnika T. T. a odjavljen dana 1. prosinca 2013. godine. Tužitelj je utužio neplaćenu pristojbu od strane tuženih za mjesece srpanj, kolovoz i rujan 2012. godine, dakle kada je TV prijamnik bio uredno prijavljen na tada zajednički obrt tuženih T. U tom slučaju, protivno stavu prvostupanjskog suda, tuženi su bili dužni dokazati da su za utuženo razdoblje platili RTV pristojbu jer im je u tom razdoblju pružena usluga obzirom da je TV prijamnik bio prijavljen na zajednički obrt.

Činjenica što se u izvodu iz ovjerovoljenih poslovnih knjiga tužitelja i prijave prijamnika nalaze različiti brojevi obveznika plaćanja pristojbe, nije odlučna da bi moglo doći do primjene odredbi čl. 219. st. 1. i čl. 221a. ZPP-a o teretu dokazivanja jer su tuženi kao vlasnici zajedničkog trgovačko-ugostiteljskog obrta T. u utuženom razdoblju imali prijavljen TV prijamnik, pa je u tom slučaju teret dokaza da je plaćena RTV pristojba na njihovoj strani.

U odnosu na prigovor tuženih da je obveza nastala prije nego što je 2.tužena stupila u zajednički obrt ističe se da to nije odlučna činjenica jer po prestanku obavljanja obrta sve osobe koje zajednički obavljaju obrt odgovaraju cjelokupnom svojom imovinom za obveze nastale za vrijeme obavljanja obrta. Isključenje odgovornosti za obveze obrta u slučaju zajedničkog obavljanja obrta može biti predmet ugovora osoba koje obavljaju zajednički obrt kako je to propisano odredbom čl. 35. toč. 2. Zakona o obrtu (NN 77/93, 90/96, 102/98, 64/01, 71/01, 49/03, 68/07, 79/07 i 30/10 - dalje ZO), međutim to ne isključuje odgovornost prema trećima niti je odlučno kad je nastala obveza, da li prije ili nakon stupanja 2.tužene u zajedničko obavljanje obrta.

Kako tuženi nisu dokazali da su platili pristojbu za utuženo razdoblje, valjalo je preinačiti prvostupanjsku presudu te održati platni nalog na snazi za iznos od 240,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom na mjesečne iznose pristojbe od 80,00 kn od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate primjenom odredbe čl. 29. st. 1. i 2. (“Narodne novine” br. 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15; dalje ZOO-a) .

Primjenom odredbe čl. 166. st. 2. ZPP-a, obzirom da je preinačena prvostupanjska presuda valjalo je odlučiti o troškovima cijelog postupka. Tužitelj je u cijelosti uspio s tužbenim zahtjevom pa mu pripada pravo na naknadu troška ovršnog i parničnog postupka. Trošak ovršnog postupka odnosi se na sastav prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave u iznosu od 250,00 kn, trošak javnobilježničke nagrade u iznosu od 60,00 kn, trošak dostave u iznosu od 30,00 kn te PDV u iznosu od 77,50 kn, što ukupno iznosi 417,50 kn koji trošak je dosuđen tužitelju kao trošak ovršnog postupka.

Tužitelju je priznat parnični trošak u iznosu od 500,00 kn kao jednokratna nagrada za cijeli prvostupanjski postupak primjenom Tbr. 7. toč. 8. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 142/12, 103/14,118/14 i 107/15; dalje Tarifa) te PDV u iznosu od 125,00 kn. Nastavno je tužitelju priznat trošak sastava žalbe u iznosu od 300,00 kn i PDV u iznosu od 75,00 kn tako da je tužitelju ukupno dosuđen parnični trošak u iznosu od 1.000,00 kn, dok je preostali dio zahtjeva za naknadu parničnog troška u iznosu od 300,00 kn koji se odnosi na sudske pristojbe na presudu i žalbu odbijen kao neosnovan jer tužitelj nije priložio u spis dokaz da je ove sudske pristojbe platio. Slijedom obrazloženog, a temeljem odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP-a odlučeno je kao u izreci.

U Rijeci, dana 20. siječnja 2017. godine

SUTKINJA

Filka Pejković

OPĆINSKOM SUDU

U SPLITU

Vraćamo vam spis s pet ( 5 ) istovjetnih primjeraka odluke suda drugog stupnja.