Gž-6/2013-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Gž 6/13-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja i Đure Sesse člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Sindikat zaposlenih u poljoprivredi, prehrambenoj i duhanskoj industriji i vodoprivredi Hrvatske iz Z., zastupanog po M. G., diplomiranoj pravnici kod tužitelja, protiv tuženika D. N. iz D. S., K., radi isključenja iz Radničkog vijeća, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj 34 Pnz-12/2012-19 od 22. siječnja 2013., u sjednici održanoj 27. ožujka 2013.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Županijskog suda u Zagrebu broj 34 Pnz- 12/2012-19 od 22. siječnja 2013.

Obrazloženje

Presudom Županijskog suda u Zagrebu broj 34 Pnz-12/2012-19 od 22. siječnja 2013. odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim je tražio isključenje iz članstva Radničkog vijeća V. Z. d.d. D. N. iz D. S. predsjednika Radničkog vijeća V. Z. d.d. kao i naknadu troškova parničnog postupka.

Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, uz prijedlog da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom

ivanje.

sudu na ponovno odluč

Tuženik nije podnio odgovor na žalbu.

Žalba nije osnovana.

Prema odredbi čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08 i 57/11 – dalje: ZPP) ovaj sud ispitao je prvostupanjsku presudu u granicama razloga određeno navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

Predmet spora je zahtjev tužitelja za isključenje tuženika kao člana i predsjednika Radničkog vijeća V. Z. d.d. (dalje u tekstu: Radničko vijeće) a zbog razloga iz čl. 161. st. 2. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 149/09 i 61/11 – dalje: ZR), odnosno zbog teških povreda obveza iz Zakona o radu.

U postupku je utvrđeno:

- da je u razdoblju od konstituirajuće sjednice Radničkog vijeća (30. siječnja 2012.) pa do podnošenja tužbe u ovom predmetu (6. listopada 2012.) pod predsjedanjem tuženika održano osam sjednica Radničkog vijeća,

- da su članovi Radničkog vijeća uredno obavještavani o održavanju navedenih sjednica Radničkog vijeća (osim člana Radničkog vijeća F. T. u odnosu na sjednicu 9. kolovoza 2012. obzirom na način kako je on to tražio – dostavom poziva na kućnu adresu),

- da su sjednicama Radničkog vijeća prisustvovali svi članovi osim F. T. na sjednici 17. veljače 2012. i 18. svibnja 2012. te Ž. P. na sjednici od 19. lipnja 2012. i T. B. na sjednici održanoj 31. srpnja 2012.,

- da je u zapisnicima koji su se vodili na navedenim sjednicama naznačen nadnevak i mjesto održavanja sjednice, predmet raspravljanja, zaključci i rezultati glasovanja, te potpis nazočnih članova (osim potpisa F. T. i Ž. P. na zapisniku od 19. ožujka 2012., 29. ožujka 2012., 11. lipnja 2012. i 31. srpnja 2012.),

- da u istom razdoblju, a ni kasnije do zaključenja glavne rasprave u ovom predmetu, nije bilo kršenja odredbi ZR i Kolektivnog ugovora na štetu radnika V. Z. d.d. u ostvarivanju njihovih materijalnih prava,

- da se o upozorenju direktora društva za djelatnika K. raspravljalo na sjednici Radničkog vijeća održanoj 19. ožujka 2012. i 29. ožujka 2012., a o nabavci zaštitne opreme na sjednici Radničkog vijeća održanoj 9. kolovoza 2012.,

- da su članovi Radničkog vijeća, uključujući i tuženika kao predsjednika, na početku mandata imali saznanja o sudskoj odluci kojom je nadomještena suglasnost za otkaz F. T., ali o istoj odluci nisu raspravljali iz razloga što je isti kao predsjednik prethodnog saziva Radničkog vijeća odbio predati arhivu vezanu za rad Radničkog vijeća pod njegovim predsjedanjem,

- da su član Radničkog vijeća M. P. i tuženik svakodnevnim dolaženjem na posao bili dostupni gotovo 90 % radnika V. Z. d.d. i da su ih obavještavali o događanjima u društvu i radu Radničkog vijeća,

- da se tuženik kao predsjednik Radničkog vijeća priopćenjem od 18. svibnja 2012. očitovao na pismo PPDIV-a, te je isto priopćenje pročitano na sjednici Radničkog vijeća održanoj 18. svibnja 2012. na kojoj je jednoglasno odlučeno da se ista stavi na oglasnu ploču društva,

- da je direktor V. Z. d.d. dopisom od 15. lipnja 2012. uputio Radničkom vijeću javni poziv za kupnju dionica V. Z. d.d., a na isti dopis da je Radničko vijeće odgovorilo 26. lipnja 2012.,

- da se dopisom od 26. travnja 2012. Radničko vijeće suglasilo s odlukom o rasporedu vremena, određivanju prekovremenog rada i o radu za vrijeme zimske službe,

- da su iste odluke dostavljene sindikatima i Radničkom vijeću na sjednicama Radničkog vijeća 29. ožujka 2012., 18. svibnja 2012., 19. lipnja 2012., 9. kolovoza 2012. na kojima su sudjelovali predstavnici poslodavca, između kojih i direktor, a na kojima se raspravljalo o izvješću direktora o stanju u V. Z. d.d. te poslovanju za razdoblje I do XII mjeseca 2011., međuizvješću uprave društva o poslovanju u prvom tromjesečju 2012., preraspodjeli vremena, javnom pozivu za kupnju dionica, periodičnom obavješćivanju u smislu odredbe čl. 148. ZR,

- da je na proširenoj sjednici Radničkog vijeća održanoj 19. lipnja 2012. u prisutnosti poslodavca zaključeno da direktor sazove skup radnika, a isti je održan 20. prosinca 2012.,

- da se u skladu s dnevnim redom sjednice održane 16. studenog 2012. raspravljalo o odluci o radu za vrijeme zimske službe od 7. studenog 2011., odluci o određivanju prekovremenog rada s konkretnim prijedlozima,

- da je u ime tužitelja F. T. kao glavni sindikalni povjerenik, se obraćao Radničkom vijeću dopisima od 21. veljače 2012., 16. travnja 2012., 1. lipnja 2012. i u kojima je iskazivao stav o radu istog i prijedloge tužitelja koje je u bitnome uvažilo Radničko vijeće.

Na temelju tako utvrđenih odlučnih činjenica prvostupanjski sud zaključio je da nema pretpostavki iz čl. 161. st. 2. ZR, odnosno da tuženik kao član i predsjednik Radničkog vijeća nije teško povrijedio povjerene mu zakonske obveze niti je onemogućio ili znatno otežao sudjelovanje radnika u odlučivanju, slijedom čega je u cijelosti odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

Tužitelj u žalbi ističe žalbeni razlog apsolutno bitne povede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP navodeći da pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, da izreka presude proturječi sama sebi i razlozima presude te da postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi sa sadržajem isprava i zapisnika o iskazima danih u postupku i samih tih isprava i zapisnika. Tužitelj ističe i bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u svezi sa čl. 315. st. 3. i čl. 8. ZPP navodeći da je prvostupanjski sud propustio primijeniti načelo neposrednosti obzirom da se u tijeku glavne rasprave mijenjao sastav sudskog vijeća, a nije postupljeno u smislu odredbe čl. 315. st. 3. ZPP. Tužitelj u žalbi navodi i žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u odnosu na koji iznosi svoje zaključke o utvrđenom činjeničnom stanju temeljem provedenih dokaza u postupku. U odnosu na pogrešnu primjenu materijalnog prava žalitelj smatra u bitnom da su ispunjene sve pretpostavke iz čl. 161. st. 2. ZR, odnosno da je tuženik kao predsjednik Radničkog vijeća teško povrijedio obveze koje su mu dane Zakonom o radu pri čemu tužitelj ponavlja tvrdnje iz tužbe i tijekom cijelog postupka.

Prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer prvostupanjska presuda sadrži dostatne razloge o odlučnim činjenicama te nema proturječnosti između izreke i obrazloženja kao niti između razloga presude i stanja spisa. Prvostupanjski sud je jasno i dostatno obrazložio zbog čega smatra da nema pretpostavki iz čl. 161. st. 2. ZR u konkretnom slučaju. Prvostupanjski sud nije počinio niti bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 315. st. 3. ZPP jer je vidljivo da je na ročištu za glavnu raspravu na kojem je glavna rasprava i zaključena (6. siječnja 2013.) vijeće obnovilo dokaze čitanjem slijedom čega je postupilo u smislu odredbe čl. 315. st. 3. ZPP te nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP na koju ukazuje tužitelj u žalbi. Obzirom da nisu počinjene niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, nije osnovan žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

Nije osnovan niti žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer je prvostupanjski sud utvrdio sve odlučne činjenice koje su važne za donošenje odluke (čl. 220. st. 1. ZPP).

Nije osnovan niti žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava jer je prvostupanjski sud pravilno primijenio odredbu čl. 161. st. 2. ZR. Naime, odredbom čl. 161. st. 2. ZR između ostalog propisano je da sindikati koji imaju svoje članove zaposlene kod određenog poslodavca mogu zatražiti od nadležnog suda da raspusti radničko vijeće ili da isključi određenog člana ukoliko član radničkog vijeća teško povrijedi obveze iz ZR, drugog propisa ili kolektivnog ugovora. Prema pravnom shvaćanju ovoga suda da bi bile ispunjene pretpostavke za isključenje člana radničkog vijeća ili predsjednika radničkog vijeća potrebno je da se radi o teškom kršenju obveza iz ZR, kolektivnog ugovora ili drugog propisa a koje povrede se vrše kontinuirano. U ovom konkretnom slučaju pravilno je zaključio prvostupanjski sud da takvih povreda na strani tuženika kao predsjednika radničkog vijeća nije bilo i da tuženik nije učinio propuste na način i u kontinuitetu kako to tvrdi tužitelj u tužbi i tijekom postupka. Način sazivanja sjednica radničkog vijeća, određivanje dnevnog reda, sastavljanje zapisnika, obavještavanje radnika i sindikata o radu radničkog vijeća pojedinačno a i u ukupnosti ne upućuju na onemogućavanje ili znatno otežavanje sudjelovanja radnika V. Z. d.d. u odlučivanju o njihovom gospodarskom i socijalnom položaju putem svojim predstavnika u radničkom vijeću a niti je utvrđeno da bi tuženik samovoljno donosio odluke kao predsjednik radničkog vijeća na štetu radnika. Stoga je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja obzirom da nisu ispunjene pretpostavke iz čl. 161. st. 2. ZR.

Odluka o troškovima postupka pravilna je u osnovi i visini obzirom na odredbu čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP, a čemu žalitelj posebno niti ne prigovara.

Obzirom na navedeno, valjalo je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

U Zagrebu, 27. ožujka 2013.

Predsjednica vijeća:

Davorka Lukanović-Ivanišević, v.r.