Appeal against extension of investigative detention dismissed due to high criminal intent and risk of recidivism.
Legislator summary
AI generatedThe Court of Appeal in Velika Gorica dismissed the defendant's appeal against the extension of investigative detention. The defendant argued that the lower court erred in fact-finding and that less severe precautionary measures should have been applied instead. The court rejected these claims, noting the defendant's history of domestic violence convictions and the specific circumstances of the assault on his wife and child, which demonstrated high criminal intent and a clear risk of reoffending. Consequently, the court upheld the lower court's decision that the extension was legally justified to prevent further crimes.
Legislator headnote
AI generatedčl. 123. st. 1. toč. 3. ZKP/08.; čl. 131. st. 2. ZKP/08.; čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08.: The extension of investigative detention is justified when the suspect exhibits high criminal intent and poses a significant risk of committing the same or similar crime, provided that less severe precautionary measures are insufficient to achieve the preventive purpose.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U VELIKOJ GORICI
Ulica Hrvatske bratske zajednice broj 1
Poslovni broj: Kžzd-36/2025-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Velikoj Gorici, kao drugostupanjski sud, u vijeću za mladež sastavljenom od sutkinja Gordane Paljevec kao predsjednice vijeća te Nataše Brleković i Ivane Bilušić kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Maje Mihetec kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog UF, zbog kaznenog djela iz članka 177. stavka 2. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenog UF, podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Velikoj Gorici broj Kovm- 54/2025 od 18. lipnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 10. srpnja 2025.,
r i j e š i o j e
Žalba okrivljenog UF odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Pobijanim, uvodno navedenim rješenjem Općinskog suda u Velikoj Gorici, nakon podignute optužnice protiv okrivljenog UF zbog osnovane sumnje na počinjenje kaznenog djela iz članka 177. stavka 2. KZ/11. i kaznenih djela iz članka 117. stavaka 1. i 2. KZ/11., pod točkom I. izreke je, na temelju članka 127. stavka 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24. i 72/25. – dalje: ZKP/08.), protiv okrivljenog UF produljen istražni zatvor iz zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Pod točkom II. izreke je, na temelju članka 131. stavka 2. ZKP/08., određeno da istražni zatvor produljen tim rješenjem može trajati do pravomoćnosti presude, s time da će sud, u smislu članka 131. stavka 3. ZKP/08., svaka dva mjeseca od pravomoćnosti prethodnog rješenja o istražnom zatvoru ispitati postoje li zakonski uvjeti za daljnju primjenu istražnog zatvora.
2. Pravodobnu žalbu podnio je okrivljeni UF po branitelju Matiji Duku, odvjetniku iz Zagreba, bez navođenja zakonskih osnova iz kojih se žalba podnosi, no sadržajno proizlazi da se žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se žalba prihvati, pobijano rješenje preinači i ukine istražni zatvor ili da se isti zamijeni nekom od mjera opreza.
3. Spis predmeta je u skladu s odredbom članka 474. stavka 1. u vezi s člankom 495. ZKP/08. dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Velikoj Gorici.
4. Žalba okrivljenog UF nije osnovana.
5. Žalitelj u žalbi osporava postojanje osnovane sumnje na počinjenje terećenih kaznenih djela navodeći da se iskazi oštećene UFS i oštećene EF razlikuju od iskaza svjedokinje MF jer oštećenice lažima nastoje okrivljenika prikazati u „najgorem mogućem svijetlu“ kako bi oštećena UFS ishodila bolju poziciju u brakorazvodnoj parnici. Žalitelj iznosi obiteljsku situaciju kao i tijek inkriminiranog događaja, a što zapravo predstavlja njegovu obranu te smatra da je nesporno da je oštećenicama nanio tjelesne ozljede, a što je priznao i za što se pokajao. Nadalje, žalitelj osporava i postojanje posebnih pretpostavki za primjenu mjere istražnog zatvora navodeći da nije kazneno osuđivan, a da prekršaji za koje je osuđen nisu prekršaji s elementima fizičkog nasilja, već da su isti isključivo verbalnog karaktera. Također, žalitelj ističe i da se prekršajna presuda iz 2023. ne smije koristiti na štetu okrivljenika jer je za istu nastupila rehabilitacija. Zaključno, žalitelj navodi da je okrivljenik dobar, pažljiv i brižan otac i da nikada nije bio nasilan prema djetetu te da je svjestan svog neprihvatljivog postupanja zbog čega se sam prijavio policiji. Kako se okrivljenik nalazi u istražnom zatvoru već više od 60 dana, žalitelj smatra da se taj istražni zatvor pretvara u kaznu zatvora te drži da bi se svrha istražnog zatvora mogla ostvariti i mjerama opreza.
6. Prije svega se napominje da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve činjenice koje su odlučne za primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenog UF. Prvostupanjski sud je za svoju odluku dao jasne, određene i dostatne razloge, kako one koji se odnose na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. za primjenu mjere istražnog zatvora, tako i one koji se odnose na postojanje posebnih pretpostavki za primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. Isto tako, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da se utvrđena iteracijska opasnost može prevenirati isključivo mjerom istražnog zatvora te kako nije prihvatljivo zamijeniti je blažim mjerama predviđenim odredbama ZKP/08. Izložene razloge u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.
7. Suprotno istaknutim prigovorima, pravilno je utvrđeno postojanje osnovane sumnje da je okrivljeni UF počinio kazneno djelo povrede djetetovih prava iz članka 177. stavka 2. KZ/11. i dva kaznena djela tjelesne ozljede iz članka 117. stavaka 1. i 2. KZ/11. Naime, osnovana sumnja proizlazi iz svih do sada prikupljenih dokaza, koji su rezultirali podizanjem optužnice, a na koje se pravilno poziva prvostupanjski sud u odlomcima 8. do 15. na drugoj, trećoj i četvrtoj stranici pobijanog rješenja, čime je ostvaren opći uvjet za primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. Drugostupanjski sud u cijelosti prihvaća te razloge jer su dovoljni i odgovarajući pa se žalitelj, radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja, upućuje na iste. Pritom se ukazuje žalitelju da u ovoj fazi postupka, pri procjeni postoji li osnovana sumnja vezano uz kazneno djelo koje se okrivljeniku stavlja na teret, sud nije ovlašten vrednovati izvedene dokaze, a niti je na to ovlašteno ovo vijeće prilikom razmatranja žalbe okrivljenika, već se dokazi procjenjuju u svojoj ukupnosti i po sadržaju kakav jest, a vrijednosnu ocjenu dokaza je ovlašteno dati samo raspravno vijeće nakon kontradiktornog raspravljanja. Stoga, prigovori kojima žalitelj osporava postojanje osnovane sumnje, nisu od utjecaja na pravilan zaključak suda o postojanju osnovane sumnje.
8. Nadalje, suprotno prigovorima žalitelja, pravilno je utvrđeno postojanje posebnih okolnosti iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08., a koje ukazuju na postojanje realne i razumno predvidive opasnosti od ponavljanja istog ili sličnog kaznenog djela. Prvostupanjski sud se pravilno pozvao na okolnosti, težinu i način počinjenja kaznenih djela za koja je okrivljenik osnovano sumnjiv da je počinio. Naime, iz spisa predmeta proizlazi da je okrivljenik, prema činjeničnom opisu inkriminacija, u prisutnosti djeteta PF, udario suprugu otvorenim dlanom po lijevoj strani lica te nakon toga i tri puta punicu po lijevoj strani lica, a čime je oštećenicama nanio tjelesne ozljede. Kada se navedeno poveže s činjenicom da je okrivljenik već pravomoćno prekršajno osuđivan, i to zbog prekršaja iz Zakona o sigurnosti prometa na cestama, Zakona o suzbijanju zlouporabe droga, Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira te u dva navrata zbog prekršaja iz Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji počinjenih na štetu iste žrtve supruge UFS (za koje rehabilitacija nastupa 18. siječnja 2026. i 29. ožujak 2026.), razvidno je da je okrivljenik svojim postupcima iskazao visok stupanj kriminalne volje, kao i nespremnost da se, unatoč ranije izrečenim sankcijama, suzdrži od takvoga postupanja i da svoje ponašanje uskladi sa zakonom i općeprihvaćenim društvenim normama ponašanja. Sve navedeno, u svojoj ukupnosti i međusobnoj povezanosti, ukazuje da je ispravan zaključak prvostupanjskog suda da postoje one osobite okolnosti koje opravdavaju zaključak o postojanju realne i razumno predvidive opasnosti da bi okrivljenik boravkom na slobodi mogao ponoviti isto ili istovrsno kazneno djelo te je, i po ocjeni drugostupanjskog suda, ispunjen poseban uvjet za primjenu mjere istražnog zatvora, a u svrhu prevencije iteracijske opasnosti.
9. U odnosu na navode žalitelja da bi se u konkretnom slučaju svrha istražnog zatvora mogla ostvariti i mjerama opreza iz članka 98. ZKP/08., prvostupanjski sud je, u odlomku 20. na petoj stranici pobijanog rješenja, ispitao mogućnost zamjene istražnog zatvora blažim mjerama. Imajući u vidu sve naprijed navedeno u svojoj ukupnosti i međusobnoj povezanosti, a osobito uzimajući u obzir da je okrivljenik inkriminiranog događaja iskazao izrazito visok stupanj kriminalne volje i fizičke agresije u odnosu na svoju suprugu i punicu i to u prisutnosti djeteta, i po ocjeni ovoga suda, pravilno je utvrdio da se u konkretnom slučaju svrha koja se želi postići istražnim zatvorom ne može ostvariti zamjenom istražnog zatvora nekom od blažih mjera opreza predviđenih odredbama ZKP/08., kako se to neosnovano predlaže u žalbi.
10. Također, prigovor žalitelja da se okrivljenik nalazi u istražnom zatvoru već više od 60 dana pa da se time istražni zatvor pretvara u kaznu zatvora i dobiva sasvim drugačiju svrhu od one propisane zakonom nije osnovan. Naime, mjera istražnog zatvora nikad i u ni jednom slučaju ne može predstavljati kaznu. Svrha istražnog zatvora se razlikuje od svrhe kažnjavanja, o kojoj sud mora voditi računa tek ako i kada odmjerava kaznu za konkretno kazneno djelo prilikom donošenja osuđujuće presude.
11. Ispitujući pobijano rješenje sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08. nije utvrđeno da bi na štetu okrivljenika bio povrijeđen kazneni zakon, odluka je donesena po ovlaštenom tijelu te nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., a na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
12. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08.
Velika Gorica, 10. srpnja 2025.
Predsjednica vijeća
Gordana Paljevec