II Kž-461/1998-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž-461/1998-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda mr. Branka Zmajevića, kao predsjednika vijeća, te Neve Šibl i Ane Garačić, kao članica vijeća i višeg savjetnika Marka Raše, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okr. B. B. i dr. zbog kaznenih djela iz čl. 337. st. 4. i dr. KZ, odlučujući o žalbama okr. B. B., N. S. i D. R., podnijetih protiv rješenja Županijskog suda u Splitu od 23. rujna 1998., br. Kv-574/98 (Kio-77/98), o produljenju pritvora tijekom istrage nakon mjesec dana, u sjednici održanoj 5. listopada 1998.,

r i j e š i o j e :

Prihvaćaju se žalbe okr. B.B., N.S. i D.R., ukida se odluka pod toč. 1. pobijanog rješenja i predmet u tom dijelu vraća sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

Obrazloženje

Pod toč. 1. pobijanog rješenja izvanraspravnog vijeća Županijskog suda u Splitu, na temelju čl. 106. st. 2. ZKP/97, prihvaćen je prijedlog istražnog suca i produljen pritvor protiv okr. B.B., N.S. i D.R. tijekom istrage nakon mjesec dana za daljnji mjesec dana, po toč. 2. st. 2. čl. 102. ZKP/97, protiv kojih se pravomoćno provodi istraga zbog kaznenih djela iz čl. 337. st. 4. i dr. KZ.

Pod toč. 2. istog rješenja je odbijen prijedlog istražnog suca za produljenje pritvora protiv okr. D.K. - Š., Š.J., A.N. -D., D.A. i D. -M.R., po toč. 2. st. 2. čl. 102. ZKP/97, protiv kojih se također pravomoćno provodi istraga zbog kaznenih djela iz čl. 337. st. 4. i dr. KZ.

Protiv odluke pod toč. 1. tog rješenja su pravodobno podnijeli žalbe okr. B.B., N.S. i D.R., po braniteljima, s prijedlozima da se pobijano rješenje u tom dijelu preinači i ukine pritvor protiv njih.

Žalbe su osnovane.

U pravu su žalitelji kada tvrde da pobijano rješenje nema određenih i valjanih razloga glede pritvorske osnove po toč. 2. st. 2. čl. 102. ZKP/97 u odnosu na njih.

Naime, pritvorska osnova iz toč. 2. st. 2. čl. 102. ZKP/97 (koluziona opasnost), u odnosu na žalitelje, obrazlaže se općenitom tvrdnjom da bi žalitelji boravkom na slobodi utjecali na svjedoke i supočinitelje, a to poglavito jer se okr. B. i S. brane šutnjom, a okr. R. dijelom svoju krivnju prebacuje na okr. B.(str. 2. odlomak 3. obrazloženja).

S tim u svezi treba prije svega istaknuti da po odredbi čl. 225. st. 2. ZKP/97 okrivljenik ima pravo (uz ostalo) braniti se i šutnjom, te nije dužan ni odgovarati na pitanja, a za takovu obranu okrivljenika nije predviđena bilo kakova sankcija, odnosno posljedica.

Stoga obrana šutnjom (u ovom slučaju okr. B. i S. ), sama za sebe ne može imati za posljedicu utvrđivanje osnove pritvora zbog koluzione opasnosti, kako se to pogrešno poziva pobijano rješenje u svom obrazloženju.

Osim toga, odredbom toč. 2. st. 2. čl. 102. ZKP/97, uz ostalo, je određeno da će se pritvor odrediti protiv okrivljenika : "...ako postoji osnovana sumnja da će ...ometati kazneni postupak utjecajem na svjedoke, sudionike ili prikrivače ".

Istaknuto podrazumijeva obvezu suda prvog stupnja da poimenično i određeno naznači iskaze svjedoka kao i činjenice koje su od bitnog značenja za pravilno utvrđivanje kaznenog djela i krivnje svakog pojedinog okrivljenika u postupku, te okolnosti koje pokazuju da bi okrivljenik boravkom na slobodi, utjecajem na svjedoka, omeo tijek kaznenog postupka.

Takovi jasni i određeni razlozi su izostali u pobijanom rješenju glede dijela obrazloženja (str. 2. odlomak 3.), pa se u tom dijelu ono ne može valjano ispitati.

Glede dijela obrazloženja pobijanog rješenja (str. 2. odlomak 4.) i značenja za tijek postupka iskaza još neispitanih svjedoka (T.S., A.A., M.S., M.Č., L.M. i M.Č. ) navodi se da se njihovim ispitivanjem trebaju utvrditi činjenice: okolnosti zaključenja ugovora o djelu, ugovora o autorskim pravima, mogućnost zaključenja ugovora o djelu članova invalidske komisije s poduzećima glede ocjene radne sposobnosti, valjanosti pravnog osnova, da li se radilo o fiktivnim ugovorima, cijenama po djelatniku, kao i drugim okolnostima.

Iako se u rješenju ne naznačuje o kojim se to konkretnim ugovorima o djelu radi i u odnosu na kojeg od okrivljenika, treba istaknuti da su spisu predmeta priklopljeni ti ugovori, a sve činjenice i okolnosti koje se u povodu tih ugovora trebaju utvrditi (prema pobijanom rješenju), ovaj sud ocjenjuje takovima da je sasma upitna relevantnost iskaza svjedoka na te okolnosti, a time je upitan i zaključak suda prvog stupnja da bi žalitelji utjecajem na te svjedoke (ako bi bili na slobodi) omeli daljnji tijek postupka istrage. Pri tome treba naznačiti da se iskazi spomenutih svjedoka te utvrđivanje naznačenih činjenica u povodu tih ugovora o djelu (prema dosadašnjem stanju spisa predmeta), odnose dijelom i na neke od okrivljenika protiv kojih je odbijen prijedlog za produljenje pritvora po toč. 2. st. 2. čl. 102. ZKP/97, pa nije vidljivo kojim se kriterijem rukovodio sud prilikom ocjene koluzione opasnosti.

Slijedom svega do sada istaknutoga, proizlazi da su razlozi pobijanog rješenja, u toč. 1. izreke, dijelom nerazumljivi i nedostatni, pa se pobijano rješenje, u tom dijelu, ne može valjano ispitati, a dijelom su dani razlozi pogrešni i neprihvatljivi, što sve osnovano ukazuju žalbama i žalitelji, pa je i trebalo prihvaćanjem njihovih žalbi, temeljem čl. 398. st. 3. ZKP/97, riješiti kao u izreci ovog rješenja. Prigodom ponovnog odlučivanja sud prvog stupnja (izvanraspravno vijeće) će kod ocjene ima li osnova za daljnje produljenje pritvora protiv žalitelja (B., S. i R. ) po toč. 2. st. 2. čl. 102. ZKP/97 imati u vidu sve dane primjedbe u ovome rješenju, nakon čega će donijeti novo pravilno i zakonito rješenje, u kojem će dati potpune i valjane razloge.

U Zagrebu, 5. listopada 1998. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Marko Rašo v.r.

mr. Branko Zmajević v.r.