Legislator Case Law & Legislation
Rev-288/1993-2 AI generated

Rev-288/1993-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Case Number Rev-288/1993-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Presuda i rješenje

Legislator summary

AI generated

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Vesne Milošević, Jakoba Miletića i Stanka Hautza kao članova vijeća u pravnoj stvari tužielja - protutuženog D.S. iz Sl. B., Z.J.J. br. …, zastupanog po odvjetniku F.M. iz Sl. B., protiv tuženih - protutužitelja E.S., B.S. i D.S., svi iz Z., S. …, zastupani po S.S.-M., odvjetniku iz I.G., radi utvrđenja, rješavajući reviziju tuženih - protutužitelja protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Zagrebu od 30. lipnja 1992. godine broj Gž-5139/92-2 kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 11. prosinca 1991. godine broj P-6526/90 u sjednici održanoj 8. prosinca 1993. godine,

Legislator headnote

AI generated

Rev-288/1993-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Radi se, naime, o imovinsko pravnom sporu iz čl. 382. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92 - dalje ZPP), prema kojoj je zakonskoj odredbi pravo na izjavljivanje revizije ograničeno primjenom vrijednosnog kriterija, jer revizija s obzirom na vrijeme podnošenja protutužbe nije dopuštena ako vrijednost predmeta spora koju je tužitelj u tužbi naveo ne prelazi 8.000 HRD. Proizlazi da revizija u odnosu na protutužbeni zahtjev nije dopuštena pa je na temelju odredbe čl. 392. ZPP valjalo odbaciti.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 288/1993-2

PRESUDA I RJEŠENJE

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Vesne Milošević, Jakoba Miletića i Stanka Hautza kao članova vijeća u pravnoj stvari tužielja - protutuženog D.S. iz Sl. B., Z.J.J. br. …, zastupanog po odvjetniku F.M. iz Sl. B., protiv tuženih - protutužitelja E.S., B.S. i D.S., svi iz Z., S. …, zastupani po S.S.-M., odvjetniku iz I.G., radi utvrđenja, rješavajući reviziju tuženih - protutužitelja protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Zagrebu od 30. lipnja 1992. godine broj Gž-5139/92-2 kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 11. prosinca 1991. godine broj P-6526/90 u sjednici održanoj 8. prosinca 1993. godine,

presudio je i riješio je:

Odbacuje se revizija kao nedopuštena u odnosu na protutužbeni zahtjev a odbija kao neosnovana u odnosu na tužbeni zahtjev.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom Općinskog suda u Zagrebu od 11. prosinca 1991. godine broj P-6526/90 suđeno je:

" I utvrđuje se da je tužitelj D.S. sin S. iz Sl. B., Z.J. J. br. … nasljednik S.S. iz Z., S. broj … u jednoj četvrtini dijela zajedno sa tuženima na ostavinskoj imovini koja se sastoji od nekretnina upisanih u z.k.u 8546 k.o. V. u jednoj polovini dijela,a koja se sastoje od k.č. 1381/3 dvorište u Z., S. br. … kao i z.k. tijelo A-I, te prava suvlasništva na kuću u Z., S. br. … sagrađenoj na k.č.br. 1381/3 kao zk tijelo A-II, te nekretnine upisane u z.k.u. br. 1461 k.o. C., a koja se sastoje od k.č.br. 1880 te od pokretnina 1/2 osobnog automobila "Jugo 45" reg. oznake …., godina proizvodnje 1988., te polovina sredstava na štednoj knjižici Zagrebačke banke broj … što su tuženici dužni priznati i dopustiti tužitelju u ovom omjeru naslijediti ostavitelja.

II Odbija se tužbeni zahtjev S.D. u dijelu za 1/2 automobila "Jugo 45", te 1/2 sredstava kod Zagrebačke banke.

III Utvrđuje se da u ostavinsku imovinu iza pok. S.S. ne ulazi 1/2 osobnog automobila "Jugo 45" reg. oznake ………., te polovina novčanih sredstava nalazeći se na štednoj knjižici Zagrebačke banke broj:…… što

je

S.D.

dužan

priznati,

a

što

u

protivnom zamjenjuje ova presuda.

IV Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

" Utvrđuje se da u ostavinsku imovinu pok. S.S. preminulog …. godine u Zagrebu, ne spada 1/2 suvlasničkog udjela pok. S.S. na nekretninama upisanim u z.k.u. 8546 k.o. V. sastojeći od k.č.br. 1381/3 dvorišta u Z., S. br. …, te kuću u Z., S. br. …, sagrađena na k.č.br. 1381/3 te nekretnine upisane u z.k.u 1461 k.o. C., sastojeće od k.č.br. 1880 i to u cjelosti što je S.D. iz Sl. B. dužan priznati a što će u prtivnom zamjeniti ova presuda."

Ujedno je rješenjem odbijen prijedlog tužitelja - protutuženog S.D. za izdavanje privremene mjere. Presudom Okružnog suda u Zagrebu od 30. lipnja 1992. godine broj Gž-5139/1992-2 odbijena je žalba tuženih - protutužitelja E.S., B.S. i D.S., kao neosnovana i u pobijanom dijelu kojim nije prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja - protutuženog D.S. (stav I zreke) kao i u djelu u kojem su protutužitelji - tuženi odbijeni sa tužbenim zahtjevom (stav IV izreke) - potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu br.P- 6526/90 od 11. prosinca 1991. godine.

Protiv drugostupanjske presude tuženi - protutužitelji izjavili su reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava i predložili da se obje nižestupanjske presude ukinu u pobijanom dijelu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Na reviziju nije odgovoreno, a Državni odvjetnik Republike Hrvatske se nije izjasnio. Revizija je djelomično nedopuštana, a djelomično nije osnovana.

Tužitelj je podnio tužbu protiv tuženih i naveo da je sin pok. S.S. iza kojeg je proveden ostavinski postupak pod brojem O-4624/90, da su postupak inicirali i proveli tuženici. Predložio je da sud utvrdi da je nasljednik u 1/4 dijela svog oca na imovini koja je bila predmetom nasljeđivanja.

Tuženici priznaju da je tužitelj sin pok. S.S., da nije sudjelovao u ostavinskom postupku, da mu pripada pravo na 1/4 dijela ostavine, ali poriču obujam ostavinske imovine, pa su predložili da sud utvrdi da su nekretnine upisane u z.k.u. 1461 k.o. C. isključivo vlasništvo S.B. a da su nekretnine upisane u z.k.u. 8546 k.o. V. pok. S.S. samo u 1/4 dijela a u preostalih 3/4 dijela da je suvlasnica S.E.

Tuženici su protutužbeni zahtjev postavili u podnesku od 24.4.1991. godine (list spisa 11) a označili su vrjednost predmeta spora s 1.000 HRD (list spisa 15), pa revizija tuženih u odnosu na protutužbeni zahtjev nije dopuštena.

Radi se, naime, o imovinsko pravnom sporu iz čl. 382. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92 - dalje ZPP), prema kojoj je zakonskoj odredbi pravo na izjavljivanje revizije ograničeno primjenom vrijednosnog kriterija, jer revizija s obzirom na vrijeme podnošenja protutužbe nije dopuštena ako vrijednost predmeta spora koju je tužitelj u tužbi naveo ne prelazi 8.000 HRD. Proizlazi da revizija u odnosu na protutužbeni zahtjev nije dopuštena pa je na temelju odredbe čl. 392. ZPP valjalo odbaciti.

U odnosu, pak, na tužbeni zahtjev tužitelja revizija je dopuštena, ali nije osnovana. Nije sporno među strankama da je tužitelj S.D. sin pok. S.S. te da iako je zakonski nasljednik nije sudjelova u postupku koji je vođen kod Općinskog suda u Zagrebu pod brojem O-4624/90. Rješenje o nasljeđivanju je postalo prvomoćno, a u ostavinskom postupku tuženici su učinili nespornim obim ostavinske imovine koja se sastojala od 1/4 dijela nekretnina z.k.u 1461 k.o. C., zatim nekretnina upisanih u z.k.u. 8546 k.o. Vrapče u 1/2 dijela te osobnog automobila i sredstava na štednoj knjižici Zagrebačke banke.

Tuženici poriču obim ostavinske imovine tek kada se u ostavinskom postupku pojavio tužitelj kao nasljednik pok. S.S.

Na temelju tih činjeničnih utvrđenja pravilan je zaključak nižestupanjskih sudova da u smislu odredbe čl. 231. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine", broj 52/71, 47/78 - dalje ZN) pravomoćno rješenje o nasljeđivanju ili zapisu veže stranke koje su sudjelovale u postupku ostavinske rasprave ako im nije priznato pravo da svoje pravo ostvaruju u parnici.

Nime, prema citiranoj zakonskoj odredbi rješenje o nasljeđivanju ima karakter resiudicate ako strankama nije zakonom priznato pravo da svoj zahtjev ostvaruju u parnici, ali samo u odnosu na osobe koje su sudjelovale u postupku raspravljanja. Stoga pri nespornoj činjenici da tužitelj nije sudjelovao u ostavinskom postupku, iako je nasljednik pok. S.S., ima za posljedicu da tuženici sada u ovoj parnici, nakon pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju ne mogu isticati prigovor u pogledu obima ostavinske imovine, jer takav prigovor u ostavinskom postupku nisu isticali.

To slijedi agrumentu acontrario iz odredbe čl. 224. st. 5. ZN, a u skladu s odredbom čl. 231. ZN prema kojoj pravomoćno rješenje o nasljeđivanju veže sve osobe koje su sudjelovale u ostavinskom postupku i proteže se na sve činjenice koje su ostavinskom sudu bile poznate u vrijeme donošenja rješenja o nasljeđivanju.

Kako su, dakle, niži sudovi pravilno primjenili materijalno pravo reviziju tuženih je valjalo odbiti kao neosnovanu na temelju odredbi čl. 393. ZPP.

Iz navedenih razloga odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 8. prosinca 1993. godine

Predsjednik vijeća:

dr. Ivo Grbin, v.r.

Suglasnost ovog prijepisa s izvornikom ovjerava

Viši administrativni referent:

(Štefica Klepac)