Croatian Supreme Court awards compensation for violation of right to trial within reasonable time.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia ruled in favor of a plaintiff who claimed a violation of her right to a trial within a reasonable time. The court found that the underlying civil proceedings lasted over eight years due to the first-instance court's lack of diligence and failure to adhere to principles of concentration and economic efficiency. Consequently, the court ordered the Republic of Croatia to pay 9,000 kuna in compensation for the established constitutional violation.
Legislator headnote
AI generatedčl. 27. st. 1. ZS; čl. 29. st. 1. Ustava: A party may directly petition a higher court for protection of the right to a trial within a reasonable time, and such a right is violated if proceedings are unreasonably prolonged due to the court's inactivity or procedural inefficiencies.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
Broj: Gzp 841/09-3
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sucu Željku Glušiću, u pravnoj stvari predlagateljice R. G. iz L., koju zastupa punomoćnik G. R., odvjetnik u K., protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, Građansko-upravni odjel, radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, rješavajući o zahtjevu predlagateljice od 12. veljače 2009., dana 4. ožujka 2010.,
r i j e š i o j e:
I. Određuje se primjerena naknada zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku predlagateljici R. G. iz L., u iznosu od 9.000,00 kn (slovima:devettisućakuna).
II. Nalaže se Republici Hrvatskoj isplatiti primjerenu naknadu iz točke I. izreke ovog rješenja u roku od 3 (tri) mjeseca od dana podnošenja zahtjeva predlagateljice Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu, računajući od dana pravomoćnosti ovog rješenja.
Obrazloženje
Predlagateljica je dana 12. veljače 2009. podnijela Županijskom sudu u Koprivnici zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku u smislu odredbe čl. 27. stavka 1. Zakona o sudovima („Narodne novine“ broj 150/05, 16/07, 113/08 i 153/09-dalje: ZS) u kojem je navela da joj je povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku u postupku koji se vodi pred Općinskim sudom u Koprivnici pod poslovnim brojem P-393/02. Županijski sud u Koprivnici se rješenjem poslovni broj Gzp-2/09-7 od 27. travnja 2009. oglasio stvarno nenadležnim te je predmet ustupio Vrhovnom sudu Republike Hrvatske kao stvarno nadležnom sudu jer se spis Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj P-393/02 povodom žalbi stranaka od 25. ožujka 2009. nalazi na Županijskom sudu u Koprivnici i vodi pod poslovnim brojem Gž-786/09.
Zahtjev je osnovan.
Prema odredbi članka 27. stavka 1. ZS-a stranka u sudskom postupku koja smatra da nadležni sud nije odlučio u razumnom roku o njezinom pravu ili obvezi ili o sumnji ili optužbi za kažnjivo djelo, može neposredno višem sudu uputiti zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.
U provedenom postupku Vrhovni sud Republike Hrvatske je na temelju navoda predlagateljice iz zahtjeva, pribavljene preslike spisa Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj P-393/02, očitovanja Općinskog suda u Koprivnici od 23. ožujka 2009., provjerom u pisarnici Županijskog suda u Koprivnici i provjerom u pisarnici Općinskog suda u Koprivnici, utvrdio slijedeće pravno relevantne činjenice za odlučivanje o povredi prava predlagateljice na suđenje u razumnom roku, zajamčenog članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 41/01. - pročišćeni tekst, 55/01. - dalje: Ustav):
-postupak je pokrenut pred Općinskim sudom u Koprivnici dana 2. siječnja 2001. prijedlogom za ovrhu ovrhovoditelja Z. b. d.d. protiv I-ovršenice R. G. (u ovom postupku predlagateljice), II-ovršenice N. P., III-ovršenika Đ. S. i I.-o. D. K., radi ovrhe na temelju vjerodostojne isprave naplatom novčane tražbine u iznosu od 21.820,02 DEM u kunskoj protuvrijednosti, pljenidbom 1/3 plaće ovršenice, rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-30/2001 doneseno je 4. siječnja 2001.,
-sud je zaključkom od 22. siječnja 2001. pozvao ovrhovoditelja uplatiti predujam za izlazak sudskog ovršitelja radi dostave rješenja o ovrsi I-ovršenici čemu je udovoljeno podneskom od 6. veljače 2001., zaključcima od 12. veljače 2001. odredio je popis i pljenidbu pokretnina II-, III- i IV-ovršenika dok je rješenjem od 26. veljače 2001. prihvatio prijedlog ovrhovoditelja za odgodom ovrhe do 23. ožujka 2001.,
-zaključkom od 10. svibnja 2001. sud je pozvao ovrhovoditelja staviti daljnje prijedloge za nastavak postupka dok je zaključkom od 14. lipnja 2001. odredio popis pokretnina svih ovršenika za 9. srpnja 2001.,
-ovrhovoditelj je podneskom od 6. srpnja 2001. predložio odgodu ročišta zakazanog za 9. srpnja 2001.,
-sud je dopisom od 12. prosinca 2001. pozvao ovrhovoditelja očitovati se da li predlaže nastavak ovršnog postupka,
-ovršenica R. G. podnijela je 17. siječnja 2002. prigovor protiv rješenja o ovrsi te je sud rješenjem, nakon što je dostavljen na očitovanje ovrhovoditelju, stavio izvan snage rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave broj Ovrv-30/01 od 4. siječnja 2001., ukinuo provedene radnje i odredio da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga,
-na ročištu 22. svibnja 2002. tužitelju je naloženo dostaviti kompletnu dokumentaciju vezanu uz kredit sa svim evidencijama uplata kako bi se mogao raspraviti prigovor tuženice da je kredit otplatila prije donošenja rješenja o ovrsi čemu je udovoljeno podneskom od 29. kolovoza 2002.,
-ročište zakazano za 14. listopada 2002. odgođeno je zbog nepristupanja tužitelja,
-na ročištu 5. studenoga 2002. utvrđeno je da je tužitelj podneskom od 31. listopada 2002. obavijestio sud da je tuženica podmirila dugovanje i da povlači tužbu u cijelosti, čemu se tuženica usprotivila smatrajući da je tražbina podmirena prije podnošenja prijedloga za ovrhu, tužitelj je pozvan u roku od osam dana dostaviti u spis ispis svih uplata i razduženja kredita za tuženicu za razdoblje od studenoga 1997. pa nadalje,
-na ročištu 21. studenoga 2002. stranke su ostale kod navoda iznesenih tijekom postupka, tužitelju je naloženo u roku od 15 dana dostaviti u spis rekonstrukciju prometa po spornom kreditu tuženice, dok je sud dopisom od 20. veljače 2003. pozvao tuženicu uplatiti predujam za knjigovodstveno-financijsko vještačenje,
-na ročištu 8. travnja 2003. nakon raspravljanja određeno je provođenje knjigovodstvenog vještačenja te je tuženica pozvana na uplatu predujma,
-na ročištu 21. svibnja 2003. odbijen je prijedlog punomoćnika tuženice za određivanjem daljnjeg roka za uplatu predujma, nakon provedenog dokazivanja čitanjem spisa glavna rasprava je zaključena, presudom poslovni broj P-393/02 od 21. svibnja 2003. odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja, dok je tuženica obvezna tužitelju naknaditi parnični trošak u iznosu od 2.640,00 kuna, preuda je otpremljena strankama 3. rujna 2003.,
-povodom žalbe tuženice protiv presude (22. rujna 2003.) spis je s popratnim izvješćem od 13. listopada 2003. otpremljen Županijskom sudu u Koprivnici koji je rješenjem poslovni broj Gž-1280/03-2 od 28. listopada 2003. uvažio žalbu tuženice kao osnovanu i ukinuo odluku o troškovima postupka sadržanu u presudi Općinskog suda u Koprivnici broj P-393/02 od 21. svibnja 2003. pod točkom II izreke i u tom dijelu predmet vratio sudu prvog stupnja na ponovni postupak,
-tuženica se podnescima od 6. listopada 2004. i 15. lipnja 2005. očitovala na rješenje Županijskog suda u Koprivnici od 28. listopada 2003. i dostavila presliku nalaza i mišljenja dok je podneskom od 2. svibnja 2006. požurila donošenje odluke o troškovima postupka,
-na ročištu 20. lipnja 2006. koje je održano u odsutnosti uredno pozvanog tužitelja, tuženica je ostala kod zahtjeva za naknadu troškova postupka navodeći da je najprije potrebno odlučiti o prigovoru litispendencije jer je tužitelj pokrenuo dva ovršna postupka na temelju vjerodostojne isprave, sud je donio rješenje da će odluka o troškovima postupka uslijediti u pismenom obliku,
-rješenjem broj P-393/02-49 od 30. siječnja 2009. tužitelju je naloženo naknaditi tuženici troškove parničnog postupka u iznosu od 9.520,00 kuna u roku od 15 dana, rješenje je otpremljeno strankama 2. veljače 2009.,
-povodom žalbe tužitelja protiv rješenja (11. veljače 2009.) i žalbe tuženice (16. veljače 2009.) spis je dostavljen na nadležno postupanje Županijskom sudu u Koprivnici dana 25. ožujka 2009. koji je rješenjem poslovni broj Gž-786/09 od 19. svibnja 2009. žalbe stranaka uvažio kao djelomično osnovane, a djelomično odbio kao neosnovane i rješenje Općinskog suda u Koprivnici broj P-393/02 od 30. siječnja 2009. preinačio tako da je naložio tužitelju da tuženici naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 9.943,00 kuna u roku od 15 dana, spis je sa odlukom otpremljen sudu prvog stupnja dana 4. lipnja 2009.,
-navedena drugostupanjska odluka dostavljena je predlagateljici putem punomoćnika 19. lipnja 2009.
Pravno relevantno razdoblje razmatranja u postupku pružanja zaštite za suđenje u razumnom roku smatra se, u pravilu, razdoblje koje protekne od podnošenja tužbe sudu do donošenja odluke povodom zahtjeva za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, osim kada predmet u odnosu na čiju duljinu trajanja se traži zaštita nije pravomoćno okončan prije dana odlučivanja o zahtjevu predlagateljice.
Za ocjenu osnovanosti zahtjeva predlagateljice u konkretnom slučaju, obzirom da je tijekom ovog postupka pravomoćno meritorno odlučeno o pravima predlagateljice, pravno relevantno razdoblje teče od podnošenja prijedloga za ovrhu (2. siječnja 2001.) i traje do 19. lipnja 2009., kada je punomoćnik predlagateljice zaprimio odluku drugostupanjskog suda kojom je postupak pravomoćno dovršen, a što ukupno iznosi 8 (osam) godina, 5 (pet) mjeseci i 17 (sedamnaest) dana.
Analizirajući postupanje prvostupanjskog suda zaključak je ovog suda da njegovo postupanje nije bilo u dovoljnoj mjeri ažurno i učinkovito, iako je poduzimao procesne aktivnosti koje su rezultirale donošenjem meritorne odluke te pravomoćnim okončanjem postupka. Na navedeni zaključak upućuje veći broj održanih ročišta pri čemu se sud nije u dovoljnoj mjeri rukovodio načelom koncentracije glavne rasprave propisanog odredbom članka 311. stavka 2. Zakona o parničnom postupku - ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08-dalje: ZPP) i nastojao raspravu dovršiti na što manje ročišta te načelom ekonomičnosti postupka (članak 10. stavak 1. ZPP), koja načela ako ih se sud pridržava, zadovoljavaju kriterije učinkovitog suđenja u razumnom roku. Na dugotrajnost postupka utjecala je i činjenica neaktivnosti prvostupanjskog suda u razdoblju nakon što je spis vraćen s Županijskog suda u Koprivnici 12. prosinca 2003. pa do slijedećeg ročišta održanog 20. lipnja 2006. te od održanog ročišta do donošenja rješenja 30. siječnja 2009. u kojem nisu poduzimane radnje usmjerene okončanju postupka.
Predlagateljica, kao tuženica, svojim postupanjem odnosno procesnim držanjem u parnici nije doprinijela duljini trajanja predmetnog parničnog postupka, za kojeg ovaj sud cijeni da nije činjenično i pravno složen.
Slijedom navedenog, uslijed duljine postupka u utvrđenom trajanju (osam godina, pet mjeseci i sedamnaest dana), bez obzira što je postupak pravomoćno dovršen, a imajući na umu postupanje suda, prema ocjeni ovog suda predlagateljici je povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku zajamčeno odredbom članka 29. stavka 1. Ustava.
Visinu naknade uslijed utvrđene povrede prava na suđenje u razumnom roku u iznosu od 9.000,00 kuna ovaj sud je odmjerio imajući na umu sve navedene okolnosti, kao i s obzirom na socijalne i općepoznato složene i otežane gospodarske prilike u Republici Hrvatskoj.
Stoga je temeljem odredbe članka 28. stavaka 1. i 2. ZS odlučeno kao u izreci ovog rješenja.
U Zagrebu, 4. ožujka 2010.
S U D A C
Željko Glušić, v. r.
Pouka o pravnom lijeku:
Protiv ovog rješenja može se u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa rješenja podnijeti žalba Vrhovnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi u tri primjerka.