Gž-21/2008-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Gž 21/08-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića, kao predsjednika vijeća, Vlatke Potočnjak Radej i mr. sc. Jadranka Juga kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HEP proizvodnja d.o.o. Z., zastupanog po punomoćnicima T. Š. i T. M., odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Š. i partneri j.t.d. iz S., protiv tuženih Radničko vijeće Pogona hidroelektrane Z., zastupanog po punomoćniku D. R., odvjetniku iz Z., Radničkog vijeća Pogona hidroelektrane O., S., Radničkog vijeća Pogona hidroelektrane P., Radničkog vijeća Pogona hidroelektrane Đ.-B. iz B., te Radničkog vijeća Stručnih službi P. H. J., Trgovačkog društva HEP proizvodnja d.o.o., S., a II-V tuženi zastupani po punomoćniku M. R., odvjetniku iz Z., radi poništenja izbora za članove radničkog vijeća, odlučujući o žalbi tužitelja protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Splitu broj P- 20/08 od 1. kolovoza 2008., u sjednici održanoj dana 20. listopada 2008.,

p r e s u d i o j e:

Žalba tužitelja odbija se kao neosnovana i potvrđuje se presuda Županijskog suda u Splitu broj P-20/08 od 1. kolovoza 2008.

Odbija se zahtjev tuženih za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Splitu broj P-20/08 od 1. kolovoza 2008. odbijeni su tužbeni zahtjevi tužitelja za poništenje kao nezakonitih izbora za članove radničkog vijeća i to za I-tuženika održani 27. ožujka 2008., za II-tuženika održani 21. ožujka 2008., za III-tuženika održani 11. ožujka 2008., za IV-tuženika održani 25. ožujka 2008. te za V-tuženika održani 19. ožujka 2008. Ujedno je tužitelju naloženo da I-V tuženima plati iznos od 7.780,00 kuna na ime troškova parničnog postupka.

Protiv navedene presude žalbu je podnio tužitelj iz razloga navedenih u čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – dalje: ZPP) odnosno zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

I-V tuženi su dostavili odgovore na žalbu u kojima poriču žalbene navode i predlažu da se žalba tužitelja kao neosnovana odbije.

Žalba tužitelja nije osnovana.

Ovaj sud je na temelju čl. 365. st. 2. ZPP ispitao osporenu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9. i 11. ZPP te na pravilnu primjenu materijalnog prava.

Tužitelj je u žalbi naveo da pobija prvostupanjsku presudu između ostalog i zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, ali nije pobliže naveo i obrazložio o kojim bi se povredama ZPP-a radilo. Pazeći po službenoj dužnosti na temelju čl. 365. st. 2. ZPP na bitne povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9. i 11. ZPP-a ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih bitnih povreda. U odnosu na žalbeni razlog pogrešnog i nepotpunog činjeničnog stanja isto kao i u odnosu na bitne povrede odredaba ZPP-a, tužitelj u žalbi ne navodi u čemu bi se sastojalo pogrešno ili nepotpuno utvrđeno činjenično stanje. Upravo suprotno u smislu čl. 220. st. 1. i 2. ZPP prvostupanjski sud je na temelju provedenih dokaza te njihovom ocjenom u smislu čl. 8. ZPP pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

Tužitelj u žalbi pobliže obrazlaže jedino žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava te smatra da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je prihvatio da provođenje izbora za članove radničkih vijeća tuženika nije dovelo do povrede iz čl. 165. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 137/04 – pročišćeni tekst 368/05 – dalje: ZR) odnosno da se u konkretnom slučaju ne radi o teškom kršenju odredaba ZR o provođenju izbora za članove radničkog vijeća a koje su utjecale na rezultat izbora pa da bi iste trebalo poništiti.

Nije sporno među strankama da tuženi prije provođenja izbora za radničko vijeće nisu proveli savjetovanje sa poslodavcem u smislu odredbe čl. 18. st. 2. Pravilnika o provođenju izbora za radnička vijeća ("Narodne novine", broj 12/02 – dalje: Pravilnik), a u svezi s čl. 148. st. 5. ZR. Međutim, ovaj sud prihvaća pravno stajalište prvostupanjskog suda da se zbog toga ne radi o teškom kršenju odredaba ZR, a pogotovo ne o okolnosti koja bi utjecala na rezultate izbora. Činjenica nepostojanja navedenog savjetovanja ne može utjecati ili spriječiti provođenje izbora kao eventualnu posljedicu u slučaju protivljenja poslodavca provođenju izbora.

Nadalje, činjenica da kod provođenja izbora I-tuženika je bilo pripremljeno 5% više glasačkih listića od broja upisanih radnika, također sama po sebi nije utjecala na rezultate provedenih izbora, a niti je u prvostupanjskom postupku i u žalbi tužitelj to tvrdio. Stoga izostanak savjetovanja iz čl. 18. st. 2. Pravilnika i povrede iz čl. 11. st. 1. Pravilnika samo kod I-tuženika, same po sebi nisu dovele do ispunjenja pretpostavke iz čl. 165. st. 1. ZR.

Žalba tužitelja u biti se odnosi na pogrešnu primjenu materijalnog prava i pogrešan zaključak prvostupanjskog suda u odnosu na činjenicu da su I-V tuženi proveli izbore za radnička vijeća suprotno Sporazumu o organiziranju i uređenju uvjeta za rad glavnog radničkog vijeća kod tužitelja od 13. travnja 2006., a na način da nakon provedenih izbora za radnička vijeća je izabrano više članova od propisnih čl. 141. ZR, te da sada umjesto tri predstavnika P. H. J. u glavnom radničkom vijeću dolazi sedam predstavnika, što je suprotno navedenom sporazumu i poslodavac ne zna tko je zapravo ovlašteni predstavnik radničkih vijeća u glavnom radničkom vijeću. Stoga tužitelj smatra da se takvim provođenjem izbora za radnička vijeća radi o takvom kršenju ZR koje je utjecalo na rezultat izbora i da postoje sve pretpostavke iz čl. 165. st. 1. ZR.

Ovaj sud u cijelosti prihvaća pravno stajalište prvostupanjskog suda u odnosu na činjenicu da se i u tom pogledu ne radi o teškom kršenju ZR koja je utjecala na rezultate izbora a niti da bi to bio razlog za njihovo poništenje.

Odredbom čl. 141. st. 1. ZR određen je broj članova radničkih vijeća razmjerno broju zaposlenih kod određenog poslodavca. U čl. 142. st. 1. ZR određeno je da ukoliko je poslovanje poslodavca organizirano u više organizacijskih jedinica da se može organizirati više radničkih vijeća koje omogućuju odgovarajuće sudjelovanje radnika u odlučivanju. Upravo pretpostavke iz čl. 142. st. 1. ispunjene su u konkretnom slučaju jer se u P. H. J. prije provođenja spornih izbora uvela nova sistematizacija organizacijskih jedinica a prema Pravilniku o organizaciji i sistematizaciji tužitelja od 24. siječnja 2007.

Stoga eventualno postupanje suprotno postojećem sporazumu iz čl. 142. st. 3. ZR u provođenju izbora za radničko vijeće ne utječe na izbor za radničko vijeće, već utječe na sastav glavnog radničkog vijeća, a što tužitelj i predstavnici radničkih vijeća moraju regulirati novim sporazumom ili primjenjivati postojeći do donošenja novog. Pravilno prvostupanjski sud navodi da izbor radničkih vijeća na ovakav način ne sprječava poslodavca da primjenjuje postojeći sporazum u odnosu na svoje obveze prema članovima glavnog radničkog vijeća, odnosno da se do donošenja novog sporazuma ne mogu obveze poslodavca povećavati.

Prvostupanjski sud je stoga pravilno primijenio materijalno pravo kada je zaključio da nema pretpostavki iz čl. 165. st. 1. ZR za poništenje izbora za članove radničkog vijeća tuženika.

Stoga je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP žalbu tužitelja valjalo odbiti, a tuženima nije priznat trošak odgovora na žalbu jer ta parnična radnja nije bila potrebna (čl. 155. st. 1. ZPP).

U Zagrebu, 20. listopada 2008.

Predsjednik vijeća:

Ivan Mikšić, v. r.