Pž-4584/2012-2 · Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Ref. 73 Pž-4584/2012-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u ime Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Kamelije Parać, predsjednice vijeća, Gorane Aralice Martinović, sutkinje izvjestiteljice, i Davora Pustijanca, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja V. d.o.o., OIB …, L., kojeg zastupa punomoćnik M. M., odvjetnik u R., protiv tuženika K. T., kao nositelja OPG K. T., Voćin, kojeg zastupa punomoćnik M. P., odvjetnik u V., radi isplate i naknade štete u iznosu od 905.160,00 kn, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj P-731/09-38 od 8. srpnja 2011., u sjednici vijeća održanoj 1. lipnja 2016.

p r e s u d i o j e

Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj P-731/09-38 od 8. srpnja 2011. u točkama I. i III. njene izreke te sudi:

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

„Nalaže se tuženiku K. T. kao nositelju Obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva K. T. iz G. M. br.1, da u roku od 8 dana plati tužitelju V. d.o.o. iz L., iznos od 861.660,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 3. svibnja 2008. godine do isplate po stopi od 17% godišnje, a u slučaju promjene stope zateznih kamata po stopi koja se primjenjuje na odnose iz trgovačkih ugovora.“

II. Nalaže se tužitelju V. d.o.o., L., naknaditi tuženiku K. T., kao nositelju OPG K. T., Voćin, trošak parničnog postupka u iznosu od 98.304,85 kn (devedesetosamtisućatristočetiri kune i osamdesetpet lipa) u roku od osam dana.

Obrazloženje

Pobijanom presudom u dijelu koji tuženik pobija žalbom (točke I. i III. izreke) tuženiku je naloženo tužitelju isplatiti iznos od 861.660,00 kn sa sporednim traženjima (zakonske zatezne kamate i parnični trošak u iznosu od 121.949,68 kn).

Tako je sud odlučio jer je ocijenio osnovanim tužbeni zahtjev s osnove sniženja cijene i naknade štete, kojeg je tužitelj utemeljio na činjeničnoj tvrdnji da mu je tuženik prodao 80

Ref. 73 Pž-4584/2012-2

rasplodnih junica pasmine Red Angus i jednog rasplodnog bika pasmine Red Angus na temelju predračuna tuženika broj 02 000018 01055 i broj 02 000019 01055, za kupoprodajnu cijenu u iznosu od 1.116.910,00 kn, a koje rasplodne junice i bik nisu imali ugovorena svojstva jer nisu imali rodovnike, s tim da junice nisu bile steone, a ne kako je ugovoreno da junice i bik ugovorene pasmine Red Angus imaju rodovnike i da junice budu steone. Visinu je sud provjerio izvođenjem predloženih dokaza, naročito izvođenjem dokaza vještačenja po vještaku veterinarske struke. Tužbeni zahtjev je sud ocijenio osnovanim uz primjenu odredaba čl. 410. st. 1. t. 3. i st. 2. u svezi s čl. 1089. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05 i 41/08; dalje: ZOO). Odluka o trošku donijeta je na temelju odredbe čl. 154. st. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 i 25/13; dalje: ZPP).

Tuženik je protiv presude u točkama I. i III. njene izreke podnio žalbu zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Ističe da su ostvarene bitne povrede iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a. U bitnom, smatra neosnovanim zaključak prvostupanjskog suda da je tužitelj u ovom parničnom postupku dokazao da je tuženik s tužiteljem sklopio usmeni ugovor o kupoprodaji 80 komada junica rasplodnih Red Angus i jednog rasplodnog bika pasmine Red Angus, i to s rodovnikom (pedigre) jer stranke nisu ugovorile prodaju stoke s rodovnikom (pedigre), pozivajući se na isprave u spisu, odnosno na predračun broj 02 000018 01055 i broj 02 000019 01055 i računa broj 02000003 01055 od 2. svibnja 2008. Ističe da je tuženik tužitelju isporučio ugovorenu kategoriju robe i postupio sukladno Zakonu o stočarstvu jer je tužitelju prodao ugovorenu kategoriju stoke koja posjeduju potvrdu o podrijetlu (putovnicu i putni list), a da posebna svojstva robe nisu ugovorena. Predlaže uvažiti žalbu i preinačiti predmetnu presudu u pobijanom dijelu, odnosno ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje uz naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 14.140,62 kn.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Žalba je osnovana.

Pobijana presuda ispitana je na temelju odredbe čl. 365. st. 1. i 2. ZPP-a, u granicama dozvoljenih žalbenih razloga, pri čemu je ovaj sud pazio po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. tog Zakona, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava. Presuda je utemeljena na pogrešnim zaključcima prvostupanjskog suda o postojanju odlučnih činjenica, koje je zaključke prvostupanjski sud izveo iz utvrđenih činjenica, što je imalo za posljedicu pogrešnu primjenu materijalnog prava, uslijed čega je presudu valjalo preinačiti.

Prvostupanjski sud je tužiteljev zahtjev, koji se u jednom dijelu odnosi na zahtjev za sniženje cijene zbog materijalnog nedostatka robe koje je kupio od tuženika, a u drugom dijelu na zahtjev za naknadom štete zbog okolnosti što kupljena roba (junice i bik) nije imala „rodovnike (pedigre)“ pa tužitelj nije mogao kod Hrvatskog stočarskog saveza izvršiti upis u Središnji popis matičnih grla i ostvariti povrat kapitalne investicije u iznosu od 40% od iznosa računa bez PDV-a (380.000,00 kn), ocjenjivao uz primjenu odredaba čl. 410. st. 1. t. 3. i čl. 1089. ZOO-a. S obzirom na činjenične navode iz tužbe proizlazi da je sud propustio primijeniti odgovarajuće odredbe Zakona o obveznim odnosima koje se odnose na

Ref. 73 Pž-4584/2012-2

odgovornost prodavatelja za materijalne nedostatke prodane stvari te je pogrešno primijenio pravila o teretu dokazivanja kao materijalnopravna pravila zbog čega je izveo pogrešan zaključak u pogledu sadržaja ugovorene obveze.

Konkretno, tužitelj u tužbi navodi da predmet prodaje nije imao ugovorena svojstva, jer rasplodne junice Red Angus i rasplodni bik Red Angus nisu isporučeni s rodovnicima (pedigre), već samo s putovnicama i putnim listovima, a ne, kako tužitelj tvrdi da je usmeno ugovoreno između stranaka, s rodovnicima (pedigre), što je tužitelj spoznao pri pokušaju upisa u središnji popis o matičnim životinjama iz programa uzgoja čiste pasmine pri pokušaju ostvarivanja povrata kapitalnog ulaganja prema tadašnjem Pravilniku o provedbi modela kapitalnih ulaganja u poljoprivredi i ribarstvu („Narodne novine“ broj 66/08, 114/08, 140/09 – nije više na snazi).

Iz navedenih činjeničnih tvrdnji proizlazi da tužitelj prigovara postojanju materijalnih nedostataka stvari, a materijalni nedostatci postoje ako, između ostalog, stvar nema svojstva i odlike koje su izrijekom ili prešutno ugovorene, odnosno propisane, kako je to određeno odredbom čl. 401. st. 1. t. 3. ZOO-a. Preduvjet za ostvarivanje prava kupca iz čl. 410. st. 1. t. 3. i st. 2 ZOO-a jest pravodobnost i urednost obavijesti prodavatelja o nedostatku u smislu odredbe čl. 410. st.1 ZOO-a.

Osnovano žalitelj ukazuje da je odlučna činjenica koju je trebalo utvrditi sadržaj sklopljenog usmenog ugovora između parničnih stranaka. Tuženik tvrdi da je sadržaj njegove obveze utvrđen na način opisan u predračunu broj 02 000018 01055 i 02 000019 01055, dok tužitelj tvrdi da je ugovoreni sadržaj različit od onog navedenog u navedenim predračunima jer da su stranke ugovorile i posebne odredbe vezane uz kvalitetu i svojstva robe na temelju čega se ostvaruju posebni državni poticaji.

Prema odredbi čl. 219. st. 1. ZPP-a, svaka stranka je dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika, dok prema odredbi čl. 221.a ZPP-a ako sud na temelju izvedenih dokaza (čl. 8.) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju te činjenice zaključit će se primjenom pravila o teretu dokazivanja.

Teret dokaza o sadržaju usmeno ugovorene obveze tuženika na isporuku robe ugovorene kvalitete je na tužitelju.

Između stranaka nije sporno:

- da su stranke tijekom 2007. godine sklopile usmeni ugovor o kupnji 80 rasplodnih junica pasmine Red Angus i jednog rasplodnog bika iste pasmine, koje će u tu svrhu tuženik uvesti iz Republike Mađarske, prema predračunu broj 02 000018 01055 od 13. studenoga 2007. i 02 000019 01055 od 15. studenoga 2007.,

- da je tuženik tužitelju izdao predračun broj 02 000018 01055 prema ponudi od 13. studenoga 2007. za robu i usluge: „1. junice rasplodne „red angus“, 2. bik rasplodni „red angus“, 3. transport“ (list 4. spisa),

- da je tuženik tužitelju izdao predračun broj 02 000019 01055 prema ponudi od 15. studenog 2007. za robu i usluge: „1. junice rasplodne red angus“ (list 5. spisa),

- da je tuženik kao prodavatelj tužitelju kao kupcu isporučio 80 komada junica i jednog bika, te da je tužitelj tuženiku za svu tu stoku i troškove prijevoza te stoke, platio po Ref. 73 Pž-4584/2012-2

računu broj 02 000003 01055 od 2. svibnja 2008. (list 6. spisa) ukupan iznos od 1.116.910,00 kn, odnosno da je za 80 komada junica tužitelj tuženiku platio iznos od 880.000,00 kn, za jednog bika iznos od 22.000,00 kn i za troškove prijevoza iznos od 13.500,00 kn, tj. ukupno bez poreza iznos od 915.550,00 kn, a sa zaračunatim PDV-om od 22% u iznosu od 201.410,00 kn, ukupno iznos od 1.116.910,00 kn,

- da je tužitelj kao kupac pokušao ostvariti posebne države poticaje te da je od Hrvatskog stočarskog centra saznao da tuženiku za stoku koju je ovaj uvezao tijekom 2008. godine nije izdano niti jedno Rješenje o uzgojnoj valjanosti uvezenih goveda koje izdaje Hrvatski stočarski centar pa tako niti za predmetnu stoku (dopis od 9. prosinca 2008. na listu 10. spisa)

- da je tuženik tijekom svibnja 2008. tužitelju isporučio ugovoreni broj rasplodnih junica Red Sngus i jednog rasplodnog bika Red Sngus - bez rodovnika, a da je isporučenu stoku pratila popratna dokumentacija: putovnice i putni listovi.

Rodovnik je potvrda o podrijetlu i proizvodnim svojstvima (pedigree) matičnih životinja. (čl. 2. st. 1. Zakona o stočarstvu; „Narodne novine“ broj 70/97, 36/98, 76/99, 151/03 i 132/06).

Između stranaka je sporan sadržaj usmeno sklopljenog ugovora nakon kojeg je tuženik izdao tužitelju predračun broj 02 000018 01055 i 02 000019 01055, po kojem je tužitelj i postupio i izvršio djelomično plaćanje, odnosno sporno je jesu li zaključili kupoprodajni ugovor u usmenom obliku radi prodaje 80 komada rasplodnih junica pasmine Red Angus s rodovnikom (pedigre) i jednog rasplodnog bika pasmine Red Angus s rodovnikom (pedigre), a s obzirom na to da tužitelj tvrdi da isporučena stoka nema ugovorena svojstva, a to je da su stranke ugovorile kupoprodaju stoke s rodovnikom, odnosno posebnom ispravom o pasminskim karakteristikama stoke i njene uzgojne valjanosti na temelju kojeg posebnog svojstva će tužitelj ostvariti povrat investicije s osnove državnih poticaja, dok tuženik tvrdi da su stranke ugovorile kupoprodaju robe naznačene u izdanim predračunima, dakle rasplodnih junica i jednog rasplodnog bika u navedenoj količini, a osporava da bi bilo ugovoreno da navedene junice i bik moraju imati posebna svojstva - rodovnik, odnosno da bi se radilo o posebnim, matičnim životinjama koje se zbog svoje vrijednosti upisuju u posebni registar na temelju čega se ostvaruju posebni državni poticaji.

Iz iskaza svjedoka Ž. M. (list 43. – 44. spisa) proizlazi da je sudjelovao u dogovorima između tužitelja i tuženika u svezi kupnje predmetne robe te da je bio prisutan kada su dogovoreni svi bitni sastojci predmetnog usmenog ugovora o kupoprodaji te je iskazao da je dogovorena kupnja 80 steonih junica i jednog rasplodnog bika s licencijom i da je nakon tako usmeno sklopljenog ugovora tuženik tužitelju ispostavio dva predračuna po kojima je tužitelj izvršio plaćanja.

U svom iskazu zastupnik po zakonu tužitelja priklonio se iskazu svjedoka Ž. M. te je iskazao da nije inzistirao na pismenom ugovoru, a da roba nema rodovnike saznao je nakon isporuke robe kada je vozač dovezao stoku s putnim listovima bez rodovnika. Iskazao je da je usmeno dogovoreno između stranaka da će tuženik osobno isporučiti stoku tužitelju i donijeti rodovnike.

Tuženik K. T. saslušan kao stranka, iskazao je da stranke nisu ugovorile da stoka mora imati rodovnike niti da junice moraju biti steone, već da su dogovorili kupoprodaju

Ref. 73 Pž-4584/2012-2

uzgojno valjanih junica pasmine Red Angus i jednog rasplodnog bika pasmine Red Angus onako kako je naznačeno u izdanim predračunima.

Prema predračunu tuženika broj 02 000018 01055 od 13. studenoga 2007. i predračunu tuženika broj 02 000019 01055 od 15. studenoga 2007., proizlazi da su tužitelj i tuženik ugovorili kupoprodaju ukupno 80 rasplodnih junica pasmine Red Angus i jednog rasplodnog bika pasmine Red Angus, te da su ugovorili troškove transporta te stoke po sveukupnoj cijeni od 1.116.910,00 kn. Dakle, u predračunima nema naznake da bi se radilo o stoci koju prati rodovnik i da bi se radilo o steonim junicama niti da bi se radilo o „posebno uzgojno valjanim rasplodnim junicama“.

U računu broj 02 000003 01055 koji je tuženik kao prodavatelj tužitelju ispostavio za isporučenu stoku na iznos od 1.116.910,00 kn s datumom dospijeća 2. svibnja 2008. i koji je tužitelj platio, prije isporuke, kao naziv robe ili usluge naznačeno je da se radi o prodaji 80 komada junica Red Angus, po cijeni od 880.000,00 kn, zatim o prodaji jednog bika rasplodnog Red Angus po cijeni od 22.000,00 kn te o troškovima transporta po cijeni od 13.500,00 kn, što ukupno iznosi 915.500,00 kn bez PDV-a, a zajedno sa PDV-om daje ukupni iznos od 1.116.910,00 kn.

Odredbom čl. 403. st. 1. ZOO-a je propisano da je kupac dužan primljenu stvar na uobičajeni način pregledati čim je to po redovitom tijeku stvari moguće i o vidljivim nedostatcima obavijestiti prodavatelja u roku od osam dana, a kod trgovačkih ugovora bez odgađanja, inače gubi pravo koje mu po toj osnovi pripada. Radi se, dakle, o odredbi materijalnog prava prema kojoj kupac gubi prava po osnovi utvrđenih materijalnih nedostataka ako ne obavijesti prodavatelja u propisanom vremenu o nađenim nedostatcima. Iz podataka iz tužbe proizlazi da se u konkretnom slučaju radi o trgovačkom ugovoru kako je propisano odredbom čl. 14. st. 2. ZOO-a, jer se radi o ugovoru što su ga sklopili trgovci između sebe, a radi se o predmetu ugovora koji spada u njihovu djelatnost, pa se tužiteljevo ponašanje ima procjenjivati prema propisima koji važe za postupanje stranaka sudionika trgovačkih ugovora.

Pravilnom primjenom odredbe čl. 403. st. 1. ZOO-a na nesporne činjenice koje proizlaze iz isprava u spisu te činjeničnih navoda samog tužitelja (list 46. spisa) valjalo je zaključiti kako je tužitelj izgubio pravo pozvati se na materijalni nedostatak koji se sastoji o primitku stoke bez rodovnika, odnosno s ispravom o pasminskim karakteristikama stoke i njene uzgojne valjanosti na temelju kojeg svojstva bi tužitelj mogao ostvariti povrat investicije s osnove državnih poticaja, jer je propustio bez odgađanja o tome obavijestiti tuženika. Osim toga, iz iskaza zakonskog zastupnika tužitelja i tuženika proizlazi da su njihovi iskazi potpuno suprotni u pogledu sadržaja usmeno zaključenog ugovora, a izdani predračuni osporavaju vjerodostojnost iskaza zastupnika po zakonu tužitelja i svjedoka Ž. M.. Teško je zamisliti razloge da se nakon usmenog sklapanja ugovora u tako visokom novčanom iznosu ne zaključi i pismeni ugovor u kojem će biti definirane sve okolnosti pogotovo što tužitelj tvrdi da je nakon tog ugovora planirao tražiti posebna poticajna sredstva upravo s obzirom na posebna svojstva robe. Iskaz tužitelja o posebno ugovorenim rodovnicima osporavaju i njegove radnje poduzete u cilju realizacije tako usmeno zaključenog ugovora jer je postupio po primljenim predračunima i izvršio uplatu, kao i po računu, u kojim pak ispravama nema posebne specifikacije kupljene robe kako to tužitelj tvrdi da je usmeno ugovoreno. Stoga se postavlja logično pitanje zašto je tužitelj postupio po takvim ispravama

Ref. 73 Pž-4584/2012-2

(predračunu broj 02 000018 01055 od 13. studenoga 2007. i predračunu t broj 02 000019 01055 od 15. studenoga 2007. i računu broj 02 000003 01055 od 2. svibnja 2008.), koje ne odgovaraju onome što tužitelj tvrdi da je usmeno dogovorio s tuženikom.

Tužitelj je u tužbi iznio tvrdnje o tome da je više puta usmeno i pismeno reklamirao nedostatke ali iz provedenih dokaza koji su predloženi upravo na te okolnosti, a to su saslušanje stranaka, opomena pred tužbu i kaznena prijava ne proizlazi da je tužitelj kao kupac pravodobno i uredno obavijestio tuženika kao prodavatelja o nedostatku u smislu odredbe čl. 410. st.1. ZOO-a.

Naime, iz tužbe i činjeničnih navoda tijekom postupka, a pogotovo iz iskaza zakonskog zastupnika tužitelja proizlazi da je tužitelj već prilikom preuzimanja robe tijekom svibnja 2008. saznao da stoka nema rodovnike, a ništa nije iskazao o tome da je o materijalnom nedostatku odmah obavijestio tuženika i kada ga je obavijestio, da bi tek nakon što je dobio od Hrvatskog stočarskog centra 9. prosinca 2008. obavijest o problemima oko utvrđivanju uzgojne valjanosti uvezenih grla goveda (list 10. spisa), utvrdio da neće dobiti državne poticaje, kada je tužitelj tuženiku poslao pismenu opomenu pred tužbu od 30. siječnja 2009. (list 7. spisa). Kaznena prijava podnositelja Ž. M. iz L., priložena uz tužbu ( list 8 i 9 spisa) nema naznaku datuma, a iz sadržaja proizlazi da je sačinjena nakon saznanja da nije moguće ostvariti poticaje za stoku bez rodovnika. Dakle, sam tužitelj niti ne tvrdi da je odmah nakon primitka robe bez rodovnika o tome obavijestio tuženika, odnosno da je o nedostatku robe pravodobno obavijestio tuženika (čak i da su ti rodovnici bili ugovoreni iako iz provedenih dokaza takvo što ne proizlazi), niti takvo što proizlazi iz rezultata dokaznog postupka pa je jasno da tužitelj nije postupio sukladno odredbi čl. 403. st. 1. ZOO-a te odmah po saznanju o materijalnom nedostatku o tome obavijestio tuženika kako bi zadržao prava koja mu kao kupcu pripadaju po osnovi materijalnih nedostataka stvari.

Tužitelj i ne tvrdi, a nije ni dokazao postojanje okolnosti koje sukladno odredbi čl. 407. ZOO-a, zbog povrede načela savjesnosti i poštenja u izvršenju ugovornih obveza, kupcu daju pravo pozvati se na materijalne nedostatke unatoč propustu pregledati stvar i obavijestiti o nađenom bez odgađanja niti takvo što proizlazi iz činjenice da je protiv tuženika podnesena kaznena prijava, budući da tužitelj na kojem je teret dokaza nije niti dokazao odredbe usmenog ugovora koje bi bile suprotne ispravi izdanoj u znak prihvata ponude za sklapanje takvog ugovora – predračunu tuženika broj 02 000018 01055 od 13. studenoga 2007. i predračunu tuženika broj 02 000019 01055 od 15. studenoga 2007., a na tužitelju leži teret dokaza za takve tvrdnje.

Prvostupanjski sud je iz izvedenih dokaza i utvrđenih činjenica pogrešno zaključio da tužitelju pripadaju prava po osnovi materijalnih nedostataka stvari, konkretno pravo na sniženje cijene, sukladno odredbi čl. 410. st. 1. t. 3. ZOO-a, i naknadu štete sukladno odredbi čl. 410. st. 2. u svezi s čl. 1089. ZOO-a pa je presudu valjalo preinačiti uz primjenu odredbe čl. 373. t. 2. i 3. ZPP-a, slijedom čega je presuđeno kao u izreci.

Kako je tuženik uspio u parnici, valjalo mu je na temelju odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a dosuditi troškove postupka. Tuženiku je tako priznat trošak zastupanja po odvjetniku i to sastavljanja odgovora na tužbu po Tbr. 8. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 91/04, 37/05 i 95/07 i 148/09) u iznosu od 9.051,60 kn, za zastupanja na ročištima 3. ožujka 2010., 21. svibnja 2010., 27. svibnja 2011. i Ref. 73 Pž-4584/2012-2

30. lipnja 2011. za svako u iznosu od 9.051,60 kn po Tbr. 9. t. 1. OT, a za ročište 7. svibnja 2010. u iznosu od 500,00 kn po Tbr. 9. t. 2. te za sastav podnesaka od 23. veljače 2010., 23. svibnja 2011., 13. lipnja 2011. svako u iznosu od 9.051,60 kn po Tbr. 8. t. 1. OT te za sastav podnesaka od 4. ožujka 2010. i 13. svibnja 2010., za svaki u iznosu od 500,00 kn po Tbr. 8. t. 3., obračunati PDV od 23% od iznosa od 64.361,20 kn, koji iznosi 14.803,03 kn te sudska pristojba u iznosu od 5.000,00 kn, što ukupno iznosi 84.164,23 kn zajedno s troškovima žalbenog postupka u iznosu od 11.312,50 kn po Tbr. 10. t. 1. OT i PDV od 23% u iznosu od 2.828,12 (ukupno iznos od 14.140,62 kn), tako da je tuženiku ukupno dosuđen trošak u iznosu od 98.304,85 kn. Zbog navedenog je presuđeno kao u izreci na temelju odredbe čl. 166. st. 2. ZPP-a.

U Zagrebu 1. lipnja 2016.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

KAMELIJA PARAĆ, v.r.