III Kr-196/1992-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: III Kr 196/1992-3

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Mikor Milivoja, kao predsjednika vijeća, te Svedrović Marijana i mr. Zmajević Branka, kao članova vijeća i stručnog suradnika Tomerlin-Almer Rajke, kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv os. D.Ž. zbog krivičnog djela iz čl. 168. st. 1. u vezi čl. 163. st. 1. KZRH, odlučujući o zahtjevu osudjenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude što je čine presuda Općinskog suda u Karlovcu od 6. lipnja 1991. K 942/90 i presuda Okružnog suda u Karlovcu od 7. veljače 1992. Kž 405/91, u sjednici održanoj 17. veljače 1993.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se zahtjev os. D.Ž. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude kao neosnovan.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom Okružnog suda u Karlovcu od 7. veljače 1992. br. Kž 405/91, kojom je potvrdjena presuda Općinskog suda u Karlocu od 6. lipnja 1991. br. K 942/90, D.Ž. oglašen je krivim zbog krivičnog djela iz čl. 168. st. 1. u vezi čl. 163. st. 1. KZRH, i po čl. 168. st. 1. KZRH osudjen na kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) mjeseca.

Zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude podnio je osudjenik putem branitelja R.S., odvjetnika iz K., s prijedlogom da se prvostepena i drugostepena presuda ukinu i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno sudjenje.

Javni tužitelj Hrvatske, podnio je u smislu čl. 428. st. 4. ZKP odgovor na podneseni zahtjev i predložio da se zahtjev odbije kao neosnovan.

Zahtjev nije osnovan.

Osudjenik D.Ž. u svom zahtjevu ističe da je drugostepeni sud povrijedio odredbu krivičnog postupka u žalbenom postupku (čl. 388. st. 1. ZKP) jer je propustio

III Kr 196/92

ocijeniti sve žalbene navode, a u suštini, prema osudjeniku, drugostepeni sud je pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje u pogledu mnogih okolnosti (vozačko iskustvo osudjenika, načina vožnje osudjenika, širine traktora i prelaska na drugu stranu kolnika, a posebno oblik krivnje, tj. da li je osudjenik krivično djelo počinio umišljajno ili iz nehata...), te da u smislu čl. 427. st. 1. t. 1. i 3. ZKP postoji pravni osnov za osnovanost zahtjeva za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.

U konkretnom slučaju, osudjenik smatra da nije odgovoran za prometnu nezgodu, jer nije povrijedio odredjene norme zakona o sigurnosti prometa na cestama, pa stoga svojim zahtjevom, u suštini, pobija pravilnost utvrdjenog činjeničnog stanja, a u čl. 427. ZKP pobijanje pravilnosti i potpunosti utvrdjenog činjeničnog stanja nije predvidjeno kao osnov za podnašanje zahtjeva za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.

Stoga je na temelju čl. 421. u vezi čl. 429. ZKP, trebalo odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 17. veljače 1993.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Tomerlin-Almer Rajka, v.r.

Mikor Milivoj, v.r.

Suglasnost ovog prijepisa s izvornikom ovjerava

Viši stručni referent:

(Vladimir Vuletin)