Legislator Case Law & Legislation
Rev-2586/2000-2 AI generated

Supreme Court allows appeal, overturns lower courts for misapplying Civil Code on lost support damages.

Case Number Rev-2586/2000-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Partially Allowed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court accepted the appeal and overturned the final judgments of the County and District Courts, remanding the case for retrial. The lower courts incorrectly denied compensation for lost income and labor costs resulting from the death of the plaintiff's son, who worked on the family farm. The Court ruled that compensation is only due for lost support or assistance, not for the family's inability to utilize the deceased's labor or earn extra income.

Legislator headnote

AI generated

Čl. 194. st. 1. ZOO; Čl. 395. st. 2. ZPP: Compensation for death is limited to lost support or assistance; damages for lost family income or inability to utilize the deceased's labor are not compensable.

Keywords

AI generated
Civil Code lost support damages agricultural income family labor remand for retrial death compensation ZOO Article 194

Cited Legislation

AI generated
Article 194, paragraph 1 of the Obligations and Contracts Act (ZOO)
Article 395, paragraph 2 of the Civil Procedure Act (ZPP)

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-2586/00-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Miroslave Vekić, kao predsjednice vijeća, te Gordane Gasparini, Gordane Matasić-Špoljarić, Vlatke Potočnjak-Radej i Marijana Ramušćaka, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. M. i J. M., oboje iz L., zastupani po punomoćnicima S. S., R. B. i T. V., odvjetnicima u P., protiv tuženika C. o. d.d. Z.,(za Filijalu P.), uz sudjelovanje umješača na strani tuženika G. V., Švicarska, kojeg zastupa punomoćnica S. B.-V., odvjetnica u R., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Puli od 31. siječnja 2000. godine broj Gž-1450/99, kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Puli od 19. lipnja 1998. godine broj P-1194/90, u sjednici održanoj dana 14. kolovoza 2002. godine,

r i j e š i o j e:

Prihvaća se revizija tužitelja te se ukida presuda Županijskog suda u Puli od 31. siječnja 2000. godine broj Gž-1450/99 i presuda Općinskog suda u Puli od 19. lipnja 1998. godine broj P-1194/90 i predmet vraća istom prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom prihvaćen je u cijelosti tužbeni zahtjev i obvezan tuženik naknaditi tužiteljima materijalnu štetu isplatom 350.104,08 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od presuđenja 19. lipnja 1998. godi do isplate i uz naknadu troška postupka u iznosu od 66.432,34 kn, dok je zahtjev za naknadu troška postupka u preostalom dijelu od 120.179,56 kn odbijen.

Drugostupanjski sud je usvojio žalbe tuženika i umješača na strani tuženoga, preinačio prvostupanjsku presudu i odbio tužbeni zahtjev time da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

Protiv pravomoćne drugostupanjske presude reviziju je izjavio tužitelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava i predlaže da revizijski sud preinači pobijanu presudu i potvrdi prvostupanjsku presudu, a podredno da ukine obje nižestupanjske presude i predmet vrati istom sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Tuženik i umješač na strani tuženika nisu odgovorili na reviziju, a niti se državni odvjetnik Republike Hrvatske izjasnio o podnesenoj reviziji.

Revizija je osnovana.

Među strankama nije sporno da je u prometnoj nesreći 8. kolovoza 1987. godine na cesti P. – B. smrtno stradao sin tužitelja N.M., te da su tužitelji u ovom postupku djelomičnom presudom ostvarili naknadu štete u iznosu od 78.455.698 ondašnjih HRD sa pripadajućom kamatom i uz naknadu troška postupka u iznosu od 30,546.188 ondašnjih HRD, dok je u preostalom dijelu njihov tužbeni zahtjev za 30,542.629 ondašnjih HRD odbijen. U nastavku postupka je odlučeno i o zahtjevu tužitelja za naknadu materijalne štete zbog gubitka prihoda, odnosno zbog troškova tuđe radne snage u poljodjelstvu uzrokovanih smrću sina N.

Prvostupanjski sud cijeni da su tužitelji trpjeli štetu u vidu gubitka prihoda u poljodjelskoj proizvodnji zbog smrti sina N. i prihvaćaju u cijelosti tužbeni zahtjev. Svoju ocjenu temelje na nalazu i mišljenju Instituta za poljoprivredu i turizam P. od 4. siječnja 1996. godine prema kojem je od 1987. godine gospodarstvo tužitelja ostvarilo čisti prihod od poljodjelske proizvodnje u ukupnom iznosu od 28.212,00 DEM ili 9.404,00 DEM po svakom članu, a 1995. godine taj je prihod iznosio ukupno 2.002,00 DEM ili 1.000,00 DEM po članu (otac i majka), te temeljem takvog nalaza cijeni da su tužitelj i tužiteljica pojedinačno ostvarili 8.403,00 DEM manji svakogodišnji prihod to za osam godina iznosi 134.448,00 DEM koji iznos predstavlja gubitak prihoda tužitelja iz poljodjelstva nakon pogibije sina N.

Drugostupanjski sud cijeni da dopunski rad pokojnog sina u poljoprivredi nema karakter pomaganja roditelja u smislu odredbe čl. 194. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99 – dalje ZOO), jer okolnost što je smrću sina izostao njegov doprinos u stjecanju dohotka od obavljanja poljoprivrede, nije zakonska osnova za naknadu sporne štete tužiteljima, napose kada se uzme u obzir da se to u velikoj mjeri dade kompenzirati davanjem zemljišta u zakup, odnosno angažiranjem tuđe radne snage.

Donoseći pobijane odluke oba nižestupanjska suda su pogrešno primijenila materijalno pravo. Prema odredbi čl. 194. st. 1. ZOO osoba koju je poginuli izdržavao ili pomagao, a i ona koja je po zakonu imala pravo zahtijevati uzdržavanje od poginulog, ima pravo na naknadu štete koju trpi gubitkom uzdržavanja odnosno pomaganja.

Niži sudovi polaze od utvrđenja da je sada pokojni sin stranaka živio u zajedničkom domaćinstvu sa tužiteljima, da je uz redovno zaposlenje dopunski se bavio poljoprivredom i organizirao tu proizvodnju u domaćinstvu skupa sa roditeljima, te da je nakon njegove smrti znatno smanjena poljoprivredna proizvodnja i prihod domaćinstva od poljoprivrede.

Pogrešan je pravni pristup drugostupanjskog suda prilikom odlučivanja o ovom obliku materijalne štete, jer za postojanje prava na naknadu štete prema odredbi čl. 194. st. 1. ZOO nije odlučno da li tužitelji u okviru mogućnosti i dalje obavljaju poljoprivrednu djelatnost na svom imanju ili se ta šteta može kompenzirati davanjem zemljišta u zakup, odnosno angažiranjem tuđe radne snage, već je odlučna činjenica da li je roditelje poginula osoba uzdržavala ili redovito pomagala neposrednim radom na imanju, te organiziranjem i rukovođenjem ovim radom, te da li smrću navedene osobe trpe štetu.

Pogrešan je pravni pristup prvostupanjskog suda prilikom odlučivanja o ovom obliku materijalne štete, jer oštećenicima ne pripada pravo na naknadu štete koja se očituje u smanjenim prihodima obiteljskog domaćinstva od poljoprivrede, odnosno troškova tuđe radne snage nakon smrti pokojnog sina tužitelja, budući roditelji nemaju pravo prisvajati višak rada svog djeteta već imaju pravo na naknadu štete koju eventualno trpe zbog izgubljenog uzdržavanja odnosno pomoći koju im je njihovo dijete pružalo. Utoliko i revident nije u pravu kada cijeni da bi se šteta na strani tužitelja očitovala u smanjenim prihodima obiteljskog domaćinstva od poljoprivrede, odnosno troškova tuđe radne snage nakon smrti pokojnog sina.

Zbog pogrešnog pravnog pristupa nižestupanjski sudovi nisu na siguran način raspravili činjenicu, da li je sada pokojni N.M. redovno pomagao svoje roditelje dopunskim radom, te organiziranjem radova na poljoprivrednom imanju i u kojem iznosu tužitelji trpe štetu smrću sina, zbog čega je u tom dijelu činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno. Stoga je primjenom odredbe čl. 395. st. 2. ZPP valjalo ukinuti obje nižestupanjske presude i predmet vratiti istom prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

U ponovljenom postupku će prvostupanjski sud na siguran način utvrditi da li tužitelji trpe štetu zbog izgubljenog trajnog pomaganja od strane njihovog sada pokojnog sina, pri čemu će uzeti u obzir činjenicu da je on doduše živio zajedno sa roditeljima no da je bio zaposlen izvan radnog mjesta te je radove na poljoprivrednom imanju svojih roditelja obavljao u slobodno vrijeme, te će tek potom donijeti novu zakonitu odluku.

U Zagrebu, 14. kolovoza 2002. godine

Predsjednica vijeća:

Miroslava Vekić, v.r.