Rev-1771/1992-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1771/1992-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Ilije Čuljata kao predsjednika vijeća, te Vladimira Drakulića, Augusta Husinca, Gordane Gasparini i Miroslave Vekić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice V. M. iz Z., koju zastupa M. C. odvjetnik u Z., protiv tužene C. d.d. iz Z., radi naknade štete, rješavajući reviziju tužiteljice protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Zagrebu od 31. ožujka 1992. br. Gž-1250/92, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 26. studenog 1992. br. Pn- 446/91,u sjednici održanoj dana 24. studenog 1992.godine

p r e s u d i o j e :

Revizija se prihvaća, djelomično se preinačuje presuda Okružnog suda u Zagrebu od 31. ožujka 1992. godine broj Gž- 1250/92-2 kao i presuda Općinskog suda u Zagrebu od 26. studenog 1991. godine broj Pn-446/91 i sudi:

Tužena osiguravajuća organizacija C.d.d. Z. dužna je platiti tužiteljici V. M. iz Z. za pretrpljene fizičke bolove pored iznosa od 200.000 HRD još i iznos od 100.000 HRD, za duševne bolove zbog umanjenja životnih aktivnosti pored iznosa od 300.000 HRD još i iznos od 100.000 HRD sve sa zakonskom zateznom kamatom od 26. studenog 1991. godine do isplate i revizijski trošak u iznosu od 17.600 HRD u roku od 15 dana.

U ostalom dijelu revizija tužiteljice odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Drugostepenom presudom potvrđena je prvostepena odluka kojom je tužiteljici za tjelesno stradanje u prometnoj nezgodi od 16. lipnja 1990. godine dosuđena nematerijalna šteta i to za pretrpljene fizičke bolove u iznosu od 200.000 HRD (traženo 300.000 HRD), za duševne bolove zbog umanjenja životnih aktivnosti 300.000 HRD (traženo 400.000 HRD) za pretrpljeni strah 70.000 HRD (traženo 150.000 HRD), te na ime pružanja tuđe pomoći i njege 20.000 HRD i na ime uništene odjeće iznos od 7.000 HRD.

Protiv pravomoćne drugostepene odluke reviziju je izjavila tužiteljica zbog pogrešne primjene materijalnog prava nalazeći da su utvrđene i dosuđene novčane naknade za pretrpljene fizičke bolove, umanjenu životnu aktivnost i pretrpljeni strah preniske, zbog čega je predložila da se revizija prihvati, pobijana odluka preinači i zahtjev tužbe u cijelosti prihvati, uz naknadu troškova spora.

Na podnesenu reviziju nije odgovoreno, niti se nadležni javni tužitelj izjasnio.

Revizija je većim dijelom osnovana.

U postupku je utvrđeno da je tužiteljica u prometnoj nezgodi od 16. lipnja 1990. godine zadobila nekoliko teških tjelesnih povreda (udarno krvni podlijev glave, udarne ozljede desnog lakta, rane razderotine mekog uglavka, udarne ozljede desnog ramena i prijelom kir. vrata desne ramenjače), zbog čega je provela četiri mjeseca na liječenju (kirurška obrada rana, AT profilaksa, imobilizacija slomljene nadlaktice...).

Zbog takovih povreda tužiteljica je prema mišljenju liječnika vještaka trpila bolove jakog intenziteta kroz vrijeme od oko dva tjedna, srednje jačine dva tjedna i oko tri mjeseca lakše bolove. Takova utvrđenja uvažavajući životnu dob tužiteljice (tužiteljica ima 58 godina života), vrijeme kad je utvrđivana visina novčane naknade zatim trajanje i jačinu fizičkih patnja opravdavaju po mišljenju ovog suda dosudu novčane naknade u primjereno traženom iznosu (čl. 200. ZOO, "NN" br. 53/91), zbog čega se u tom dijelu revizija tužiteljice ukazala osnovanom (čl. 395. st. 1. ZPP-a, "NN" br. 53/91).

Nadalje, kraj utvrđenja da će tužiteljica zbog takovog stradanja biti prisiljena u svakodnevnom životu i radu ulagati pojačane napore za 20% (slabost i atrofija mišića desne nadlaktice i ramena uz smanjeni opseg axile za 14 mm), da je gruba snaga desne ruke i brzina kretanja ruke smanjena i slabija je pokretljivost lakta, ovaj sud nalazi da tako smanjene životne aktivnosti osobe u životnoj dobi tužiteljice opravdavaju dosudu novčane naknade u primjerenom iznosu od 400.000 HRD zbog čega je u tom dijelu reviziju kao osnovanu trebalo prihvatiti (čl. 395. st. 1. ZPP). Dosuđena novčana naknada po osnovi pretrpljenog straha u visini od 70.000 HRD i po mišljenju ovog suda sasvim je realna i odgovara tegobama koje je tužiteljica na toj osnovi kroz kraće vrijeme trpila, uključujući i bojaznost od prometa. Zato je u tom dijelu reviziju tužiteljice kao neosnovanu trebalo odbiti (čl. 393. ZPP-a).

Tužiteljici je s obzirom na veći uspjeh u parnici, uključujući revizijski postupak dosuđen i razmjeran parnični trošak (čl. 154. st. 2. ZPP-a).

U Zagrebu, 24. studenog 1992.

Predsjednik vijeća:

Ilija Čuljat, v. r.