Rev-2492/1990-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2492/1990-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca mr. Hrvoja Momčinovića kao predsjednika vijeća, te Jakoba Miletića, Miroslave Vekić, Ivice Crnića i Ilije Čuljata, kao članova vijeća u gradjansko-pravnoj stvari tužitelja M. K., iz A., kojeg zastupa punomoćnik Z. C., odvjetnik iz V., protiv tuženice ZOIO C. Z., filijala V., iz V., koju zastupa K. D., dipl. pravnik, radi naknade štete, rješavajući reviziju tužitelja, protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Osijeku od 19. travnja 1990. br. Gž-1151/90-2, kojom je potvrdjena presuda Općinskog suda u Vinkovcima od 30. siječnja 1990. br. P 1327/89, u sjednici održanoj dana 20. veljače 1991,

p r e s u d i o je:

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Prvostepenom presudom Općinskog suda u Vinkovcima od 30. siječnja 1990. godine poslovni broj P-1327/89-13, odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži da sud obveze tuženicu na naknadu štete tužiteljici u visini od 5.000 dinara zajedno sa zakonskim zateznim kamatama i to na materijalnu štetu od dospijeća, a na nematerijalnu štetu od presudjenja do isplate, te da naknadi tužitelju parnični trošak sve to u roku od 15 dana.

Drugostepenom presudom Okružnog suda u Osijeku od 19. travnja 1990. godine poslovni broj Gž-1151/90-2 odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i prvostepena presuda potvrdjena.

Protiv ove pravomoćne drugostepene presude reviziju je izjavio tužitelj zbog bitne povrede parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s time da je predložio da se presude nižestepenih sudova ukinu.

Prvostepeni je sud temeljem odredbe čl. 390. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Službeni list SFRJ" br. 4/77, 36/80, 69/82, 58/84, 74/87, 57/89, 20/90 i 27/90 - u daljnjem tekstu: ZPP) dostavio reviziju na odgovor tuženoj te na izjašnjenje nadležnom javnom tužiocu.

Tužena na izjavljenu reviziju nije odgovorila, niti se javni tužilac Hrvatske o izjavljenoj reviziji izjasnio. Revizija nije osnovana.

Ispitujući pobijanu presudu kao i postupak koji je prethodio njenom donošenju, ovaj sud ocjenjuje da se nije ostvario revizioni razlog bitne povrede parničnog postupka. Ovo iz razloga što ne postoji bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 10. ZPP na koju ovaj sud pazi temeljem odredbe čl. 386. spomenutog zakona po službenoj dužnosti, kao ni povreda odredbe čl. 354. st. 2. t. 13. ZPP na koju revident opisno ukazuje navodima revizije.

Ovo iz razloga što je prvostepeni sud u obrazloženju presude izmedju ostalog naveo: "Nadalje, u toku prekršajnog postupka, provedeno je i vještačenje od strane K. P. ing. prometa iz čijeg nalaza proizlazi da se ne može utvrditi brzina kretanja jer radnik milicije nije izvadio dijagramski listić, medjutim, vještak je zaključio da nema elemenata koji bi upućivali na to da je tužitelj skretao u desno da bi izbjegao direktan sudar s nailazećim vozilom nepoznate registracije, jer da mu je vozilo nailazilo u susret, tada bi tužitelj reagirao kočenjem i skretanjem u desno, pri čemu bi na kolniku ostali vidljivi tragovi kočenja". Drugostepeni sud u cijelosti prihvaća po prvostepenom sudu utvrdjeno činjenično stanje pa navod u obrazloženju drugostepene presude da je vještačenje provedeno u ovom postupku (umjesto pravilno u prekršajnom postupku) ne predstavlja nedostatak presude zbog kojeg se pobijana presuda ne bi mogla ispitati. Kako je drugostepeni sud prihvatio utvrdjenja prvostepenog suda u odnosu na pravno odlučno činjenično stanje revident neosnovano smatra da činjenično stanje izloženo u obrazloženju prvostepene presude ne postoji.

Nije ispunjena ni bitna povreda odredbe čl. 354. st.

1. u vezi s odredbom čl. 8. ZPP. Ovo iz razloga što je tužitelj navodima u postupku prikazivao svoju verziju nastanka štetnog dogadjaja, koju sudovi nisu prihvatili, pa bi saslušanje tužitelja bilo suvišno, time da tužitelj nije u toku prvostepenog i drugostepenog postupka predlagao saslušanje milicionera koji je izvršio uvidjaj pa taj dokazni prijedlog, obzirom na sadržaj odredbe čl. 385. st. 3. ZPP, ne može s uspjehom isticati u reviziji. Vještačenje u prvostepenom postupku nije provedeno zbog nedostataka elemenata potrebnih za provodjenje vještačenja.

Neosnovana je i tvrdnja revidenta da se pobijana presuda temelji na pogrešnoj primjeni materijalnog prava, pa da je time ostvaren revizioni razlog iz odredbe čl. 385. st.

1. t. 3. ZPP.

Prvostepeni je sud utvrdio a drugostepeni sud prihvatio utvrdjenja prvostepenog suda iz kojih proizlazi:

- da tužitelj rješenjem Općinskog suca za prekršaje Nova Gradiška od 26. XII 1986. godine proglašen krivim što je dana 9. III 1985. godine u 20,15 sati na 339 km magistralne ceste - 94 upravljajući teretnim vozilom registarske oznake … i prikolicom) 4301 VK zbog neprilagodjene brzine u uvjetima i stanju ceste izgubio kontrolu nad vozilom, sletio s kolovoza u desnu stranu i prevrnuo se, te što je tom prilikom upravljao, vozilom pod utjecajem alkohola,

- da je u prekršajnom postupku utvrđeno da je tužitelj izgubio kontrolu nad vozilom, zbog neprilagodjene brzine i utjecaja alkohola,

- da je alkotest kod tužitelja 20 minuta nakon nastale saobraćajne nesreće pokazivao alkoholiziranost tužitelja iznad 0,5‰ alkohola u krvi, time da je tužitelj priznao da je pio alkohol, a zapisnik o alkotestiranju potpisao bez primjedbi time da je tužitelju bilo ponudjeno da se radi utvrdjivanja alkoholiziranosti izvrši analiza krvi i urina,

- da nema elemenata koji bi upućivali na to da je tužitelj kritične zgode skretao u desno, da bi izbjegao direktni sudar sa nailazećim vozilom nepoznate registracije, jer da mu je doista nepoznato vozilo nailazilo u susret, da bi tužitelj reagirao kočenjem i skretanjem u desno, pri čemu bi na kolniku ostali vidljivi tragovi kočenja,

- da je po tragovima nadjenim prilikom uvidjaja koji se pružaju u blagom luku desnom bankinom tužitelj izgubio kontrolu nad vozilom zbog alkoholiziranosti,

- da je odredbom čl. 17. st. 4. Pravila za osiguranje od automobilske odgovornosti ZOIO C. Z. odredjeno da proširenjem osiguranja osiguratelj nije dužan naknaditi štetu ako je ista nastala izmedju ostalog i iz razloga navedenih u čl. 3. st. 1. t. 3. Pravila, tj. ako je u trenutku prometne nezgode vozač osiguranog vozila upravljao motornim vozilom pod utjecajem alkohola preko 0,5‰ alkohola u krvi.

Na tako utvrdjeno činjenično stanje nižestepeni su sudovi pravilno primijenili materijalno pravo kada su ocijenili neosnovanim tužbeni zahtjev.

Ovo iz razloga što je u postupku pred nižestepenim sudovima, a na temelju uvida u prekršajni spis općinskog suca za prekršaje Nova Gradiška br. P-I-1989/85 utvrdjeno postojanje uzročne veze izmedju alkoholiziranosti tužitelja i nastanka štetnog dogadjaja, pa je nastupio slučaj iz čl. 3. st. 1. t. 3. Pravila za osiguranje od automobilske odgovornosti ZOIO C. koji prema odredbi čl. 17. st. 4. spomenutih Pravila isključuje osiguratelja od obveze da nadoknadi štetu oštećeniku koji je kao vozač upravljao motornim vozilom kojim je sebi uzrokovao i nastanak štete.

Kako se zbog izloženih razloga nisu ostvarili revizioni razlozi na koje revident upućuje u razlozima revizije, kao ni revizioni razlog na koji sud pazi po službenoj dužnosti, to je revizija tužitelja temeljem odredbe čl. 393. ZPP ovom presudom odbijena kao neosnovana.

U Zagrebu, 20. veljače 1991.

Predsjednik vijeća:

mr. Hrvoje Momčinović, v.r.