Rev-1918/1992-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1918/1992-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića kao predsjednika vijeća, te Ilije Čuljata, Gordane Gasparini, Vladimira Drakulića i Stanislava Plazonića kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D.B. iz D., kojeg zastupa Ž.D., odvjetnik iz P., protiv tužene S.S. iz D., koju zastupa D.R., odvjetnik iz P., radi prestanka prava stvarne služnosti, rješavajući reviziju tužene protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Požegi od 7. svibnja 1992. br. Gž-294/92, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Požegi od 18. ožujka 1992. br. P-247/91, u sjednici održanoj dana 12. sprnja 1994.,

r i j e š i o j e :

I. Revizija tužene se prihvaća, te se ukidaju presuda Okružnog suda u Požegi br. Gž-294/92 od 7. svibnja 1992. i presuda Općinskog suda u Požegi br. P-247/91 od 18. ožujka 1992. i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

II. O troškovima postupka u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom Okružnog suda u Požegi br. Gž-294/92 od 17. V. 1992. odbijena je žalba tužiteljice i potvrđena je presuda Općinskog suda u Požegi br. P-247/91 od 18. III. 1992., kojom je usvojen tužbeni zahtjev i utvrđeno da prestaje pravo stvarne služnosti prelaza i provoza na teret parcele tužitelja zv. T. na kojoj se nalazi kuća tužitelja br. … u D., a u korist parcele tužene zv. T. koja je upisana u k.o. D. i to u širini od 2,50 m, te tuženoj zabranjuje svaki daljnji prolaz i provoz preko poslužne parcele tužitelja.

Protiv ove pravomoćne presude suda drugog stupnja reviziju je izjavila tužena zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, te predlaže da se obje presude ukinu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

Tužitelj nije odgovorio na reviziju niti se o reviziji izjasnio Državni odvjetnik Republike Hrvatske.

Revizija je osnovana.

Ostvaren je revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 13.

ZPP, na koju ukazuje revident.

Bitna povreda odredaba parničnog postupka iz toč. 13. st. 2. čl. 354. ZPP postoji kad presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati i, posebno, među ostalim, kad su razlozi o odlučnim činjenicama nejasni ili proturječni.

U ovoj parnici radi prestanka prava stvarne služnosti prolaza i provoza po osnovi čl. 58. st. 2. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine" br. 53/91; dalje: ZOVO), odlučno je postoji li prikladan pristup na povlasno dobro (zemljište tužene) s javne prometne površine ili taj pristup tek treba izgraditi. Navedena je činjenica odlučna, jer ako prikladan pristup već postoji, onda je sporna služnost postala nepotrebna i, suprotno tome, ako prikladan pristup tek treba izgraditi (pa makar i uz manje troškove), onda se ne može govoriti o tome da prikladan pristup postoji i da je služnost postala nepotrebna.

O ovoj odlučnoj činjenici u razlozima presuda navedeni su nejasni i proturječni razlozi. Tako je u presudi prvog stupnja navedeno da "nije potrebna nikakva veća investicija za pristup s javne površine", iz čega bi proizlazilo da prikladan put treba tek izgraditi, ali da njegova izgradnja ne iziskuje veće troškove. Suprotno tome, u razlozima presude drugog stupnja navedeno je da "izgradnja ovog pristupa ne zahtijeva apsolutno nikakve troškove za tuženu". Ovaj navod proturiječi i sam sebi i navodima iz presude prvog stupnja, kao i mišljenju vještaka (list 9), jer, s jedne strane, govori o izgradnji pristupa, što bi značilo da on sada ne postoji, a, s druge strane, se govori da "izgradnja ne zahtijeva apsolutno nikakve troškove", što je contradictio in adiecto.

Navedene nejasnoće i proturječja predstavljaju nedostatak zbog kojih se presude ne mogu ispitati, pa je, na temelju odredbe iz čl. 394. st. 1. ZPP, iste valjalo ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

U ponovnom postupku sud prvog stupnja otklonit će navedene povrede, imajući u vidu da je sporna služnost postala nepotrebna samo ako već postoji prikladan prilaz s javne prometne površine, a ne i ako taj prilaz (put) treba tek izgraditi (osposobiti), pa i uz neznatne troškove. Ovo iz razloga što vlasnik povlasnog dobra - ovlaštenik služnosti nije u obvezi da bilo što troši za uspostavljanje drugog puta. S druge strane, pravo je vlasnika poslužnog dobra da (o svom trošku) izgradi drugi prikladan put i traži prestanak služnosti.

Odluka o trošku temelji se na odredbi iz čl. 166. st. 3. ZPP.

U Zagrebu, 12. srpnja 1994.

Predsjednik vijeća:

Veseljko Šeparović v.r.