I Kž-233/2005-5 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 233/05-5

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Milana Gudelja, kao predsjednika vijeća, te Hajrije Novoselec i Ante Potrebice, kao članova vijeća i sudske savjetnice Anamarije Pavičić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. M. K. i dr., zbog kaznenog djela zlouporabe opojnih droga, iz čl. 173. st. 2. Kaznenog zakona, odlučujući o žalbama optuženika M. K. i T. T. podnesenim protiv presude Županijskog suda u Vukovaru broj K-19/04 od 30. studenog 2004. godine, u sjednici vijeća održanoj 11. travnja 2006. godine u nazočnosti branitelja opt. M. K., M. M., odvjetnika iz V. i branitelja opt. T. T., D. O., odvjetnika iz V., te zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Petra Pulišelića,

p r e s u d i o j e:

I. Djelomično se prihvaćaju žalbe opt. M. K. i T. T., a povodom tih žalbi i po službenoj dužnosti preinačuje se presuda suda prvog stupnja u pravnoj oznaci djela i odluci o kaznenoj sankciji tako da se utvrđuje da su optuženici, radnjama za koje su proglašeni krivima, počinili kazneno djelo zlouporabe opojnih droga, iz čl. 173. st. 2. Kaznenog zakona, u svezi s čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona, za koje im se, temeljem istih propisa, izriču kazne zatvora u trajanju od po jedne godine.

Temeljem čl. 63. Kaznenog zakona u izrečene kazne optuženicima se uračunava vrijeme provedeno u pritvoru od 24. srpnja 2003. godine do 25. srpnja 2003. godine.

II. U ostalom dijelu odbijaju se žalbe opt. M. K. i T. T. kao neosnovane i u pobijanom, a nepreinačenom, dijelu potvrđuje se presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

Pobijanom presudom Županijski je sud u Vukovaru proglasio krivima M. K. i T. T. zbog kaznenog djela zlouporabe opojnih droga, iz čl. 173. st. 2. Kaznenog zakona (KZ), koje im je izrekao kazne zatvora u trajanju od po jednu godinu i osam mjeseci. Temeljem čl. 63. st. ene kazne uračunao vrijeme lišenja slobode od 24. srpnja

1. KZ-a sud je optuženicima u izreč

do 25. srpnja 2003. godine.

I Kž 233/05-5

Temeljem čl. 173. st. 7. KZ-a sud je optuženicima oduzeo 20 komada stabljika indijske konoplje koje su im privremeno oduzete.

Temeljem čl. 122. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99 i 58/02, u daljnjem tekstu ZKP) sud je optuženike obavezao da naknade trošak kaznenog postupka i to u paušalnom iznosu od po 2.000,00 kn svaki.

Protiv ove presude podnijeli su žalbu obojica optuženika.

Optuženik M. K. putem svoga branitelja M. M., odvjetnika iz V., pobija presudu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona, odluke o kazni i troškovima kaznenog postupka te predlaže da se pobijana presuda preinači tako da ga sud oslobodi optužbe ili da se ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Optuženik T. T. podnio je žalbu putem svoga branitelja D. O., odvjetnika iz V., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona, odluke o kazni i troškovima kaznenog postupka predloživši da se presuda preinači tako da ga sud oslobodi optužbe ili da se ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Odgovori na žalbe optuženika nisu podneseni.

Prije održavanja sjednice vijeća u skladu s odredbom čl. 373. st. 1. ZKP-a spis je dostavljen na dužno razgledavanje Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Radovan Šantek u mišljenju broj KŽ-DO-745/05, od 2. lipnja 2005. godine, predložio je da se odbiju žalbe obojice optuženika kao neosnovane i potvrdi pobijana presuda.

Postupajući po zahtjevu obojice optuženika iznesenom u žalbama o sjednici vijeća obaviješteni su uredno njihovi branitelji. Na sjednicu vijeća pristupili su i branitelj opt. M. K., M. M. i branitelj opt. T. T., D. O. koji su u cijelosti ostali kod žalbe i žalbenih navoda te predložili da se pobijana presuda preinači tako da sud optuženike oslobodi optužbe ili da se ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Sjednici je bio nazočan i zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Petar Pulišelić, koji je ostao kod pismenog mišljenja i prijedloga koje je Državno odvjetništvo dostavilo ovom sudu 2. lipnja 2005. godine.

Žalbe optuženika su djelomično osnovane.

Nisu u pravu žalitelji kada tvrde da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka.

Obrazlažući u čemu nalaze bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 1. toč. 11. ZKP-a žalitelji upućuju, zapravo, na pogrešno utvrđeno činjenično stanje. Opt. M. K., tvrdi u tom dijelu žalbe da svjedoci policajci R. V. i D. Š. nisu iskazivali da imaju

I Kž 233/05-5

saznanja o tome tko je sadio, zalijevao, okopavao i uzgajao 20 stabljika indijske konoplje, pa da o tim odlučnim činjenicama nema dokaza u spisu predmeta niti razloga u pobijanoj presudi, dok opt. T. T. tvrdi da je sud iskaze svjedoka interpretirao površno i fragmentarno, da nije analizirao kontradiktornosti koje u njima postoje, te da svjedoci nisu potvrdili dijelove činjeničnog opisa o kojima govori i opt. K.

Sve su to prigovori utvrđenom činjeničnom stanju, a ne predstavljaju postupovne povrede na koje se žalitelji pozivaju.

Ne može se prihvatiti ni tvrdnja obojice žalitelja da je počinjena bitna povreda iz čl. 367. st. 3. ZKP-a time što je sud nepravilno primijenio odredbu čl. 322. ZKP-a kad je odbijao dokazne prijedloge obrane.

Točno je da je u čl. 322. st. 4. toč. 2. ZKP-a navedeno da je sud ovlašten odbiti dokazne prijedloge stranaka ako ocijeni da su oni nevažni, ali je istodobno opisano kada se dokazni prijedlog može takvim ocijeniti, pa je navedeno da će se o takvom dokaznom prijedlogu raditi ako je činjenica, koju bi prema prijedlogu trebalo utvrditi, već utvrđena ili nije važna za odlučivanje. Upravo je to utvrdio sud prvog stupnja kada je ocijenio da je provođenje predloženih dokaza nepotrebno i suvišno, što istovremeno znači da su sve pravno relevantne činjenice utvrđene i da su prijedlozi relevantni, dakle nevažni za odlučivanje.

Prema tome sud je prvog stupnja pravilno primijenio odredbu čl. 322. ZKP-a kada je odlučio o dokaznim prijedlozima obrane.

O bitnoj povredi odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 3. ZKP-a radi se samo onda kada je nepravilna primjena neke odredbe tog Zakona utjecala ili mogla utjecati na presudu.

Pogrešna primjena odredbe čl. 322. ZKP-a, kako ju opisuju žalitelji, sama po sebi nije od utjecaja na presudu. Ona se može reflektirati na pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, ukoliko je sud odbijanjem dokaznih prijedloga propustio utvrditi neke odlučne činjenice ili ih je pogrešno utvrdio.

Nije točna tvrdnja opt. T. T. da je sud odbio dokazne prijedloge obrane bez ikakvog obrazloženja, iako je prema odredbi čl. 322. st. 5. ZKP-a dužan takvu svoju odluku obrazložiti.

Iz zapisnika o glavnoj raspravi od 30. 11. 2004. godine vidljivo je da je sud odbio dokazne prijedloge obrane navodeći da je "činjenično stanje dovoljno utvrđeno" (list 89 spisa) iz čega nedvosmisleno proizlazi da se odluka suda temelji na odredbi čl. 322. st. 4. toč. 2. ZKP-a, iako se ta odredba ne citira. Ovu svoju odluku sud je, osim toga, detaljno obrazložio i u pobijanoj presudi, pa je i u tom dijelu neosnovana žalba opt. T.

Ovaj je sud ispitao pobijanu presudu i u skladu s odredbom čl. 379. st. 1. toč. 1. ZKP-a te je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio ni druge postupovne povrede na koje je sud drugog stupnja dužan paziti po službenoj dužnosti.

I Kž 233/05-5

Nisu u pravu žalitelji kada tvrde da je činjenično stanje, na kojemu se temelji odluka o njihovoj odgovornosti, pogrešno utvrđeno.

Oni u žalbama ponavljaju svoje obrane da su slučajno otkrili biljke indijske konoplje u dvorištu kuće, priznaju da su biljke zalijevali 24. 7. 2003. godine kada ih je tamo zatekla policija, ali poriču da su ih posijali i do tada njegovali, sugerirajući u obranama da je to učinila nepoznata osoba koju je opt. T. i učinio u dvorištu pet – šest dana prije događaja, te tvrde na nema niti jednog dokaza koji bio potkrijepio utvrđenje suda da su oni posijali i uzgajali biljke. Istovremeno prigovaraju ocjeni dokaza suda prvog stupnja koji je prihvatio iskaz svjedoka V., pa i u onom dijelu u kojemu svjedok tvrdi da u policiji nije vršen pritisak na optuženike u odnosu na sadržaj iskaza koji su trebali dati pred istražnim sucem, iako je opt. K. ukazao na okolnosti zbog kojih je taj svjedok imao razloga otežati mu položaj u ovom kaznenom postupku.

Ovaj sud smatra da je sud prvog stupnja temeljito i s potrebnom kritičnošću ocjenjivao sve provedene dokaze, same za sebe i u usporedbi s ostalim, te osnovano zaključio da su obrane optuženika "neobjektivne, neosnovane, smišljene i sračunate" s ciljem izbjegavanja kaznene odgovornosti.

Pri ocjeni obrana optuženika pravilno je sud prvog stupnja pošao od nekoliko nespornih činjenica, a to su da iz njihovih obrana proizlazi da povremeno puše marihuanu, da su od strane policije zatečeni da zalijevaju biljke indijske konoplje, da iz zapisnika o očevidu proizlazi da su te biljke njegovane. One su okopavane, zalijevane i oko njih nema korova i trave kao na ostalom dijelu dvorišta u kojemu su posađene, što je vidljivo iz foto-elaborata. Nesporno je da je prilikom obavljanja očevida u pomoćnoj prostoriji u istom dvorištu pronađen veći broj boca napunjenih vodom, a da su iste takve boce imali uza se optuženici kada su im pristupili djelatnici policije.

Nesporno je i da su optuženici mijenjali svoje iskaze tijekom postupka i različito opisivali okolnosti koje se odnose na otkrivanje biljaka. Pravilno sud prvog stupnja ocjenjuje da je neuvjerljiva njihova tvrdnja da su tijekom istrage drugačije prikazivali određene okolnosti negoli na glavnoj raspravi radi toga što su im policajci rekli što moraju govoriti pred istražnim sucem ako žele da ne budu zadržani u pritvoru, kao što navodi opt. K., a i opt. T. koji pri tome tvrdi da su mu "sročili tekst koji je morao naučiti".

Ne samo da su te tvrdnje u suprotnosti sa iskazima svjedoka V. i Š., već su i same po sebi neuvjerljive.

Opt. K. pokušava dovesti u sumnju objektivnost iskaza policijskog djelatnika V. tvrdnjom da svjedok ima razloga neosnovano ga teretiti, navodeći da je ranije, prije nego što se svjedok oženio, imao vezu sa njegovom sadašnjom ženom. Međutim, kada bi to i bilo točno, nema nikakvog razloga da ga i svjedok Š. neosnovano tereti, a i ovaj svjedok tvrdi da prema optuženicima nije primijenjena bilo kakva prisila, pa dakle ni u smislu kakav iskaz trebaju dati istražnom sucu, a reagiranja optuženika, nakon što su otkriveni da zalijevaju indijsku konoplju, opisuje na isti način kao i svjedok V.

Osim toga optuženici nisu anonimne osobe u Županji, pa da bi se mogla prihvatiti njihova tvrdnja da su djelatnici policije izašli izvan okvira svojih ovlaštenja prilikom njihovog

I Kž 233/05-5

privođenja u policijsku postaju i obrade. Oni su obojica predsjednici ogranaka mladeži i to K. mladeži HSLS-a, a T. mladeži SDP-a.

Iako su u pravu žalitelji kada tvrde da nema niti jednog dokaza koji govori o tome da su upravo oni posijali, zalijevali i okopavali biljke, osnovano je sud iz svih naprijed navedenih dokaza upravo to zaključio.

Naime, krajnje je neuvjerljivo da bi neka treća osoba, kao što tvrde optuženici, mogla poduzimati sve radnje koje su evidentno učinjene vezano uz uzgoj indijske konoplje, a da ne budu otkrivene. Optuženici, doduše, ukazuju na razlike u iskazima svjedoka u pogledu činjenice da li su biljke bile okopavane ili ne, ali iz foto-elaborata i zapisnika o očevidu evidentno proizlazi da je dio dvorišta, na kojemu su biljke izrasle, bio pripremljen za tu namjeru i da su biljke uredno održavane, jer pored njih nema korova kao u ostalom dijelu dvorišta. Radi se o brojnim aktivnostima koje osoba, koja je održavala biljke, morala poduzeti, u okviru čega je vodom napunila brojne boce, kao što je vidljivo iz fotografija 42, 43 i 44 fotodokumentacije očevida, pa je krajnje neuvjerljivo da neka strana osoba, koja ne bi pripadala tom ambijentu, ne bi bila ranije otkrivena, pogotovo što prozor ureda koji je koristio opt. T. gleda upravo prema mjestu gdje su biljke rasle.

Ovaj sud, stoga, smatra da je činjenično stanje, na kojemu se temelji odluka o odgovornosti optuženika pravilno i potpuno utvrđeno i pored činjenice što sud nije raspolagao nalazom i mišljenjem odgovarajućeg vještaka o tome da li se na pronađenim bocama u pomoćnoj prostoriji nalaze ili ne nalaze otisci papilarnih linija prstiju optuženika, što se posebno ističe u njihovim žalbama, kao i daljnje činjenice da svjedoci različito iskazuju o tome da li su uopće otisci prstiju uzimani ili nisu. Iz zapisnika o očevidu ne proizlazi da je ta radnja izvršena, jer je konstatirano samo da je mjesto događaja fotografirano i da će se "naknadno sačiniti fotografijski elaborat", što je i učinjeno, ali nije konstatirano da su uzimani otisci prstiju sa pronađenih boca.

Obrazlažući žalbenu osnovu povrede kaznenog zakona obojica žalitelja vežu ju, prvenstveno, uz pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, jer tvrde da dokazi koje je proveo sud prvog stupnja ne mogu biti podloga za zaključak o tome da su oni počinili kazneno djelo za koje su proglašeni krivim, ali tvrde i da je sud prilikom donošenja odluke o oduzimanju stabljika marihuane povrijedio načelo ne bis in idem, s obzirom da je ta droga već oduzeta opt. K. rješenjem suda za prekršaje.

O povredi kaznenog zakona iz čl. 368. toč. 4. ZKP-a, na koju upiru optuženici, kada tvrde da je neosnovan zaključak suda o tome da su ostvarili elemente kaznenog djela zlouporabe opojnih droga, radi se samo onda kada sud na pravilno utvrđene činjenice primijeni zakon koji se ne može primijeniti. Stoga su i prigovori žalitelja, u okviru ove žalbene osnove, prigovori utvrđenom činjeničnom stanju, a ne predstavljaju povredu zakona.

Međutim, kako je ovaj sud ocijenio da su sve pravno relevantne činjenice pravilno utvrđene ispitao je pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u skladu s odredbom čl. 379. st. 1. toč. 2. ZKP-a i ocijenio da je sud prvog stupnja na štetu optuženika povrijedio zakon kada je radnje za koje ih je proglasio krivim pravno označio kao kazneno djelo iz čl. 173. st. 2. KZ-a.

I Kž 233/05-5

Naime, prije izvršenja kaznenog djela za koje su optuženici proglašeni krivima stupio je na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj 129/00) koji u čl. 5., za kazneno djelo iz čl. 173. st. 2. KZ-a, propisuje blažu kaznu od one koja je bila zapriječena u Kaznenom zakonu, kaznu zatvora u trajanju od jedne do dvanaest godina, a ne više kaznu zatvora od jedne do deset godina ili kaznu dugotrajnog zatvora. Budući da je sud, prema odredbi čl. 3. st. 1. KZ-a, prema počinitelju kaznenog djela dužan primijeniti zakon koji je bio na snazi u vrijeme kada je djelo počinjeno, a u ovom slučaju je primijenio zakon koji više nije na snazi i koji je, osim toga, po zapriječenoj kazni stroži za počinitelja, povrijedio je na štetu optuženika zakon, na što je sud drugog stupnja dužan paziti po službenoj dužnosti.

Upravo radi toga ovaj je sud povodom žalbi optuženika, a po službenoj dužnosti, preinačio pobijanu presudu u pravnoj oznaci djela te utvrdio da su optuženici počinili kazneno djelo iz čl. 173. st. 2. KZ-a, u svezi s čl. 25. ZID KZ-a.

Što se pak tiče tvrdnji optuženika da je sud povrijedio načelo ne bis in idem ni ona nije osnovana.

Iz rješenja Prekršajnog suda u Županji broj JS-III-571/03 od 7. 8. 2003. godine, koje je žalbi priložio opt. K., proizlazi da mu je samo privremeno oduzeta droga, pa je sud prvog stupnja osnovano, tretirajući oduzete predmete u skladu s odredbom čl. 218. ZKP-a, bio ovlašten i dužan odlučiti o privremeno oduzetim predmetima. Upravo radi toga odluka koju je donio u skladu je s odredbom čl. 173. st. 7. KZ-a koja propisuje obligatorno oduzimanje opojne droge.

U pravu su, međutim, žalitelji kada tvrda da su im izrečene prestroge kaznene sankcije.

I po ocjeni ovog suda olakotne okolnosti koje je utvrdio sud prvog stupnja, a te su da su obojica optuženika do sada bili primjernog ponašanja i nisu osuđivani, a ni prekršajno kažnjavani, da su svjesni nedopuštenosti svog postupka, iako ne priznaju djelo, ali je to vidljivo iz njihovog ponašanja nakon što su otkriveni, o kojemu govore svjedoci V. i Š., nisu u potrebnoj mjeri došle do izražaja prilikom odmjeravanja kazne.

Vodeći računa o tome, kao i činjenici da na strani optuženika sud prvog stupnja nije našao otegotnih okolnosti, ovaj im je sud, s obzirom da je pobijanu presudu preinačio u pravnoj oznaci djela, za kazneno djelo kako je ono pravno označeno u ovoj presudi, izrekao kazne zatvora u trajanju od jedne godine svakome, u koje im je, temeljem čl. 63. KZ-a, uračunao vrijeme lišenja slobode.

Takvim kaznama po ocjeni ovog suda u cijelosti će se postići opća svrha kažnjavanja određena u čl. 6. i 50. KZ-a.

Nisu osnovane ni žalbe optuženika zbog odluke o troškovima kaznenog postupka.

Prema odredbi čl. 122. st. 1. ZKP-a sud će optuženike, koje proglasi krivim, obavezati da naknade troškove kaznenog postupka, pa je u tom dijelu odluka donijeta u skladu sa zakonom. Ovaj sud ne nalazi da bi visina paušalnog iznosa čije je plaćanje presudom

I Kž 233/05-5

naloženo optuženicima bila neprimjerena. Visina je, prema ocjeni ovoga suda, u skladu s složenošću i trajanjem ovog kaznenog postupka u kojemu su obavljene hitne istražne radnje, nekoliko istražnih ročišta, toksikološko vještačenje i tri ročišta za glavnu raspravu.

Iz naprijed iznesenih razloga valjalo je djelomično prihvatiti žalbe optuženika, a povodom tih žalbi i po službenoj dužnosti preinačiti pobijanu presudu u pravnoj oznaci djela i odluci o kaznama na način kao što je učinjeno pod toč. I. izreke ove presude, a žalbe optuženika odbiti kao neosnovane (čl. 390. st. 1. i 387. ZKP-a).

U Zagrebu, 11. travnja 2006. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Anamarija Pavičić, v. r.

Milan Gudelj, v. r.