Rev-756/2001-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-756/01-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina, kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Miljenke Vraničar, Tome Gložinića i Ljubice Munić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice S. P. iz S., zastupane po punomoćniku I. G., odvjetniku iz S., protiv I-tuženika Sindikata metalaca Hrvatske Zagreb – Podružnice "Željezara Sisak", i II-tuženika Željezare Sisak M. d.o.o. Sisak, radi poništenja sporazuma o prestanku radnog odnosa, odlućujući o reviziji tuženika izjavljenoj protiv presude Županijskog suda u Sisku od 23. rujna 1999. godine broj Gž-354/99 kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Sisku od 30. siječnja 1998. godine broj P-112/96, u sjednici održanoj dana 29. studenog 2001. godine,

p r e s u d i o j e:

Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja odbijeni su tužbeni zahtjevi koji glase:

"Poništava se Sporazum o prestanku radnog odnosa zaključen dana 26. svibnja 1994. godine znak 24-0-20-IK/DR između tužiteljice S.P. i I-tuženika Sindikata metalaca Hrvatske – Podružnice Ž. kojim je tužiteljici prestao radni odnos kod I-tuženika s danom 31. svibnja 1994. godine i slijedom toga je I-tuženi dužan tužiteljicu vratiti na radno mjesto samostalnog knjigovođe i ujedno tužiteljici naknaditi štetu zbog izgubljene plaće s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom i naknaditi joj parnični trošak sve u roku od 15 dana pod prijetnjom izvršenja.

Tuženi Sindikat metalaca Hrvatske – Ž. i Željezare M. d.o.o. dužni su tužiteljicu S.P. rasporediti na radno mjesto koje odgovara njezinoj stručnoj spremi njezinog zanimanja i to u roku od 30 dana i ujedno tužiteljici solidarno naknaditi štetu zbog izgubljene plaće s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom i naknaditi joj parnični trošak sve u roku od 15 dana pod prijetnjom izvršenja.

Svaka strana snosi svoj trošak."

Presudom suda drugog stupnja prihvaća se žalba tužiteljice i preinačuje se prvostupanjska presuda u dijelu izreke pod toč. I., alinea prva i poništava Sporazum o prestanku radnog odnosa sklopljen među strankama 26. svibnja 1994. godine (dalje - Sporazum), te se nalaže I-tuženiku da vrati tužiteljicu na radno mjesto samostalnog knjigovođe i da joj isplati naknadu plaće za vrijeme od 1. lipnja 1994. godine do 30. lipnja 1997. godine u iznosima pobliže navedenim u izreci drugostupanjske presude, te da joj naknadi parnični trošak u iznosu od 4.160,00 kn. Ujedno se ukida toč. I., alinea druga izreke prvostupanjske presude u odnosu na II-tuženika.

Protiv drugostupanjske presude I-tuženik je izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, te predlaže da se drugostupanjska presuda ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje, odnosno da se ta presuda preinači i odbije tužiteljica sa tužbenim zahtjevom u odnosu na I-tuženika.

Tužiteljica u odgovoru osporava navode revizije i predlaže da se kao neosnovana odbije.

Državno odvjetništvo Republike Hrvatske nije se izjasnilo o reviziji I-tuženika.

Revizija I-tuženika nije osnovana.

U reviziji se ističe bitna povreda odredaba parničnog postupka koju revident vidi u tome što je pored Sindikata metalaca Hrvatske kao I-tuženik naznačena i Podružnica Ž. koja ne može biti stranka u postupku (čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku - "Narodne novine", broj 53/91 i 91/92 – dalje ZPP).

Međutim, kad je kao stranka naznačen Sindikat metalaca Hrvatske i njegova podružnica, svojstvo stranke ima Sindikat metalaca Hrvatske, pa takova bitna povreda odredaba parničnog postupka na koju se poziva revident u konkretnom slučaju nije ostvarena.

Nisu ostvarene ni druge bitne povrede odredaba parničnog postupka sadržane u čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP na koje ovaj revizijski sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 386. ZPP.

Tužbom se zahtjeva poništenje Sporazuma iz razloga što je tužiteljica na sklapanje istog navedena prijevarom.

U dokaznom postupku je utvrđeno da iz sadržaja Sporazuma (toč. II.) proizlazi da će tužiteljica nakon prestanka radnog odnosa kod I-tuženika moći ostvarivati svoja prava u okviru Poduzeća Željezare M.. – u ovom sporu II-tuženika, sukladno toč. VIII. Ugovora sklopljenog između I-tuženog i II-tuženog dana 25. lipnja 1991. godine (dalje – Ugovor).

Iz iskaza tužiteljice saslušane kao stranke proizlazi da je I-tuženik upravo navedenom toč. II. Sporazuma izazvao kod nje zabludu, jer je sporazumni prestanak radnog odnosa

prihvatila u uvjerenju da će se vratiti na svoje ranije radno mjesto kod II-tuženika, inače Sporazum ne bi potpisala.

No, II-tuženik nije primio tužiteljicu u radni odnos, a niži sudovi su uvidom u Ugovor utvrdili da II-tuženik takovu obvezu Ugovorom nije ni preuzeo u slučajevima kad radnik prekida radni odnos kod I-tuženika sporazumom, a ne obvezuje ga ni sadržaj Sporazuma, jer on nije potpisnik tog Sporazuma sklopljenog između tužiteljice i I-tuženika.

Stoga je drugostupanjski sud pravilno ocijenio da je I-tuženik kojem je bio poznat sadržaj Ugovora, jer ga je on i sklopio sa II-tuženikom, kod potpisivanja Sporazuma svjesno doveo tužiteljicu u zabludu, znajući da ne postoji obveza II-tuženika da primi tužiteljicu na rad, a upravo je zasnivanje radnog odnosa kod II-tuženika bilo odlučno za tužiteljicu kod potpisivanja Sporazuma o prestanku njenog radnog odnosa kod I-tuženika.

Kako se drugostupanjska presuda, kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev u odnosu na I- tuženika, zasniva na pravilnoj primijeni materijalno-pravnih odredbi čl. 111. do čl. 113. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91 i 3/94), a nije ostvaren ni revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka, valjalo je temeljem odredbe čl. 393. ZPP odbiti reviziju I-tuženika kao neosnovanu.

U Zagrebu, 29. studenog 2001. godine

Predsjednik vijeća:

dr. Ivo Grbin, v.r.