I Kž-422/2007-7 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 422/07-7

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Senke Klarić-Baranović, kao predsjednice vijeća, te mr. sc. Marijana Svedrovića i Ranka Marijana, kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Zdravka Stojanovića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. I. Š., zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ-a i dr., odlučujući o žalbama državnog odvjetnika u Zlataru i opt. I. Š., podnesenim protiv presude Županijskog suda u Zlataru od 24. siječnja 2007. godine, broj K- 16/06, u sjednici održanoj dana 13. prosinca 2007. godine, u prisutnosti branitelja opt. I. Š., N. Š., odvjetnika iz Z., te zamjenice Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Marinke Orlić,

p r e s u d i o j e:

Odbijaju se žalbe opt. I. Š. i državnog odvjetnika kao neosnovane, te se potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

Pobijanom presudom opt. I. Š. proglašen je krivim zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ-a u vezi čl. 25. ZIDKZ-a (toč. 1. izreke pobijane presude) i kaznenog djela iz čl. 335. st. 1. KZ-a (toč. 2. izreke pobijane presude), pa su mu na temelju istih zakonskih propisa, utvrđene kazne zatvora i to: za kazneno djelo iz čl. 173. st. 2. KZ-a, u trajanju od dvije godine i šest mjeseci, a za kazneno djelo iz čl. 335. st. 1. KZ-a, u trajanju od deset mjeseci, pa je opt. I. Š., uz primjenu čl. 60. st. 1. i 2. c) KZ-a, osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od tri godine, u koju kaznu mu je, po čl. 63. st. 1. KZ-a, uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 29. kolovoza 2006. godine – pa nadalje.

Po čl. 173. st. 7. KZ-a i čl. 80. KZ-a, opt. I. Š. oduzeto je 90,65 grama opojne droge kokain, jedna precizna digitalna vaga marke „Corona“, te metalna cjevčica zlatne boje duljine cca. 10 cm.

Po čl. 335. st. 3. KZ-a i čl. 80. KZ-a, od opt. I. Š. oduzeto je 20 komada streljiva, call. 6,35 mm, dva prepravljena plinska pištolja marke „Walter“, P-22, 7,65 mm, tvorničkih

I Kž 422/07-7

brojeva … i …, dva prigušivača crne boje duljine 10 cm, te pribor za čišćenje pištolja koji se sastoji od tri četkice za čišćenje cijevi.

Po čl. 122. st. 1. u svezi čl. 119. st. 1. i 2. ZKP, opt. I. Š. dužan je nadoknaditi troškove kaznenog postupka u ukupnom iznosu od 15.306,00 kn.

Protiv te presude žalbe su podnijeli: opt. I. Š., po branitelju H. P., odvjetniku iz Z., zbog svih osnova radi kojih se presuda može pobijati (čl. 366. ZKP), sa prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, ili pobijana presuda preinači „u korist okrivljenika“; opt. I. Š., po branitelju N. Š., odvjetniku iz Zajedničkog odvjetničkog ureda D. – Š. – P., iz Z., zbog svih osnova radi kojih se presuda može pobijati (čl. 366. ZKP), s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, ili pobijana presuda preinači na način da se opt. I. Š. oslobodi od optužbe, ili da mu se „izrekne blaža kaznena sankcija“; državni odvjetnik, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, pobijanu presudu u odnosu na toč. 2. izreke te presude, ukine i u tom dijelu predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a u odnosu na kazneno djelo iz toč. 1. izreke pobijane presude, istu preinači u odluci o kazni na način da opt. I. Š. „osudi na strožu kaznu“.

Odgovori na žalbe nisu podneseni.

Po čl. 373. st. 1. ZKP predmet je proslijeđen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na dužno razgledanje.

O sjednici vijeća, po čl. 374. st. 1. ZKP, uredno je izviješten branitelj opt. I. Š., N. Š., odvjetnik iz Z., koji je na sjednicu vijeća i pristupio, dok je u pogledu samog opt. I. Š., koji se nalazi u pritvoru, i ima branitelja, postupljeno u skladu s odredbom čl. 374. st. 2. ZKP, tj. sjednica vijeća održana je u odsutnosti opt. I. Š. jer je vijeće zaključilo da njegovo prisustvo nije svrhovito, a sjednici vijeća prisustvovala je i zamjenica Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Marinka Orlić.

Žalbe nisu osnovane.

Na žalbu opt. I. Š.

Prije svega, iako je opt. I. Š. podnio žalbe po dva branitelja, s obzirom na sadržaj tih žalbi, Vrhovni sud tretirao je obje žalbe kao jedinstvenu žalbu podnesenu u korist opt. I. Š..

U odnosu na toč. 1. izreke pobijane presude

(čl. 173. st. 2. KZ-a u vezi čl. 25. ZIDKZ-a)

Prije svega, nije u pravu žalitelj kada u žalbi ističe da prvostupanjski sud ostvario bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 1. toč. 11. ZKP – jer da postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude i sadržaju iskaza danim u postupku. Pri tome žalitelj ukazuje na razlike u iskazivanju svjedoka – pretrage vozila opt. I. Š., razlike u iskazivanju svjedoka E. K. – policajca, u pogledu načina micanja vozila opt. I. Š. te razloga iz obrazloženja pobijane presude koji se odnose na te iskaze.

I Kž 422/07-7

Suprotno tim tvrdnjama, prvostupanjski sud nije ostvario bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, jer se uopće ne radi o odlučnim činjenicama, a ako i postoje određena postupanja u iskazima gore spomenutih svjedoka tada se eventualno može raditi i pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju, o kojem osnovu žalbe se biti još riječi u ovoj odluci.

Isto tako, nije u pravu žalitelj kada u žalbi navodi da je prvostupanjski sud ostvario bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 2. ZKP, tj. da je prvostupanjski sud presudu utemeljio na nezakonitom dokazu (čl. 9. st. 2. ZKP).

Prema žalitelju, prvostupanjski sud je pretragom vozilom opt. I. Š. izvršio „krajnje aljkavo i na pogrešan način“, pretraga je izvršena drugi dan, nakon uhićenja opt. I. Š., vozilo opt. I. Š. odvezeno je od strane policije pred policijsku postaju u Z., a svjedoci pretrage „nisu bili prisutni pronalasku opojne droge, već im policajci samo pokazali što su pronašli u vozilu“, što ukazuje na sumnju da je pretraga vozila (a i stana – garsonijere) izvršena prije dobivanja naloga za pretragu od strane suda, a drugi dan je „pretraga samo formalno ponovljena“.

Suprotno svim takvim tvrdnjama žalitelja, iz spisa nedvojbeno proizlazi da je pretraga vozila opt. I. Š. (kao i stana) izvršena 30. kolovoza 2006. godine na temelju naloga Županijskog suda u Zagrebu, da su pretrazi bili prisutni svjedoci – pretrage J. J. i S. J. koji su iskazali da su uočili „vrećicu koja se nalazila u vratima vozila opt. I. Š.“, tako da je takav iskaz svjedoka – pretrage sasvim u skladu s iskazom Ž. B. – policajca koji je vršio pretragu, i koji je detaljno opisao način na koji je u osobnom automobilu opt. I. Š. pronađeno 90,65 grama opojne droge kokain. Sve ostale primjedbe (da vozilo i stan nisu bili zapečaćeni, da je vozilo micano bez kontrole opt. I. Š.… i dr.) nisu relevantne za zakonitost provođenja pretrage vozila (pa i stana) jer su u to isto vrijeme i vozilo i stan bili pod fizičkim osiguranjem policije. Isto tako, nije u pravu žalitelj kada u žalbi navodi da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje jer je pogrešno zaključio da je pretraga vozila izvršena u skladu sa

činu

zakonom, jer su svjedoci pretrage različito iskazivali i o trenutku pronalaska droge i o na na koji je službeni pas reagirao u trenutku pronalaska droge. Kako je žalitelj iste razloge naveo i kod iznošenja razloga za postojanje bitne povrede odredaba kaznenog postupka, Vrhovni sud upućuje žalitelja na taj dio drugostupanjske odluke.

Tvrdnja o povredi kaznenog zakona jer „prvostupanjski sud nije naveo nikakve razloge zašto je opt. I. Š. ostvario elemente kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ-a“, nije prihvatljiva za Vrhovni sud, jer je prvostupanjski sud na str. 18., odl. 6. i 7. pobijane presude, dao valjane razloge o tim elementima, koje prihvaća i Vrhovni sud, te na iste upućuje žalitelja.

Isto tako, izrečena kazna opt. I. Š. primjerena je svim okolnostima iz čl. 56. KZ-a, pa će se i prema mišljenju Vrhovnog suda jedinstvenom kaznom zatvora u trajanju od tri godine ostvariti sve svrhe kažnjavanja iz čl. 50. KZ-a. Olakotne okolnosti koje je utvrdio prvostupanjski sud (str. 19. pobijane presude) nisu podcijenjene, a okolnosti koje u žalbi navodi žalitelj (a vezane su za profesionalni status opt. I. Š.), zbog vrste kaznenog djela kojeg je taj optuženik počinio, ne mogu se cijeniti kao olakotne okolnosti, te će se i prema mišljenju Vrhovnog suda izrečenom kaznom ostvariti svi preventivni ciljevi kažnjavanja propisani u zakonu.

I Kž 422/07-7

U odnosu na toč. 2. izreke pobijane presude

(čl. 335. st. 1. KZ-a)

Prije svega, nije u pravu žalitelj kad u žalbi navodi da je prvostupanjski sud svojom presudom prekoračio optužbu (čl. 367. st. 1. toč. 9. ZKP u vezi čl. 350. st. 1. ZKP) jer je proglasio krivim opt. I. Š. „za posjedovanje prigušivača“, a optužnim aktom opt. I. Š. tereti se i zbog „zabrane držanja pištolja“ – a pronađeni prepravljeni plinski pištolji, prema Zakonu o oružju, potpadaju pod „zabranu držanja oružja“.

Prvostupanjski sud nije ostvario navedenu povredu jer je u toč. 2. izreke pobijane presude, proglasio krivim opt. I. Š. zbog neovlaštenog posjedovanja vatrenog oružja čije nabavljanje i posjedovanje građanima nije dozvoljeno, u tom smislu nije povrijeđena odredba čl. 350. st. 1. ZKP.

Isto tako, nije u pravu žalitelj kada u žalbi ističe da je prvostupanjski sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje, jer nije vodio računa da je predmetni stan koristilo više osoba (a ne samo opt. I. Š.), da otisak palca opt. I. Š. na kutiji nije dokaz da je on i vlasnik pronađenog oružja, a osim toga, prema žalitelju, pretraga stana nije izvršena na zakoniti način (kao i vozila opt. I. Š.), zbog čega je bilo nužno provesti rekonstrukciju, a kako to nije učinjeno, prvostupanjski sud je, prema žalitelju, i nepotpuno utvrdio činjenično stanje.

Vrhovni sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje a iz razloga koji su taksativno navedeni na str. 18. odl. 8. pobijane presude, te se na te iste razloge upućuje žalitelj.

Na žalbu državnog odvjetnika

Prije svega, nije u pravu državni odvjetnik da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje jer je zaključio da „prepravljani plinski pištolji i prigušivači ne predstavljaju integralnu cjelinu“, te se pritom državni odvjetnik poziva na nalaz vještaka za balistiku S. Ž. koji je iznio drugačiji zaključak. Ne radi se o pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju jer je vještak dozvolio mogućnost da pištolji uz prigušivače predstavljaju „zabranjeno oružje“, ali samo ako oni predstavljaju cjelinu. Kako je prvostupanjski sud, na str. 19. odl. 3. pobijane presude, dao valjane razloge zašto oduzeti pištolji i prigušivači ne moraju predstavljati cjelinu (jer se mogu koristiti i neovisno jedno od drugoga), a takav zaključak prvostupanjskog suda nije u protivnosti sa temeljnim zaključkom vještaka, prvostupanjski sud nije pogrešno utvrdio činjenično stanje kako to ističe državni odvjetnik u žalbi.

Što se pak tiče prekoračenja optužbe i presude (čl. 350. st. 1. ZKP), o tome je već bilo riječi povodom žalbe opt. I. Š., na koje iste razloge se upućuje i državni odvjetnik. Isto tako nije u pravu državni odvjetnik kada u žalbi navodi da je prvostupanjski sud osudio opt. I. Š. na preblagu kaznu. Pri tome, državni odvjetnik posebno ističe da je opt. I. Š. časnik Hrvatske vojske, da je svoju obranu temeljio na način predbacivanja odgovornosti na druge osobe (policiju ili druge korisnike stana), a da količina opojne droge, njena vrsta, te način prepravljanja plinskih pištolja sa pripadajućim prigušivačima – predstavljaju posebno

I Kž 422/07-7

teške povrede zaštićenog dobra za svako pojedino kazneno djelo, zbog čega je, prema državnom odvjetniku, opt. I. Š. trebalo osuditi na strožu kaznu od one na koju ga je osudio prvostupanjski sud.

Vrhovni sud smatra da je osuda opt. I. Š. na kaznu zatvora u trajanju od tri godine primjerena svim okolnostima iz čl. 56. KZ-a, kako je to već obrazloženo povodom žalbe opt.

I. Š., na koje razloge se upućuje i državni odvjetnik.

Sigurnosna mjera iz čl. 80. KZ-a, utemeljena je na zakonu, prvostupanjski sud dao je valjane razloge za njenu primjenu, pa se i na te razloge upućuje žalitelj.

Isto tako, Vrhovni sud prihvaća sve razloge u pogledu odluke o troškovima kaznenog postupka, pa iz utvrđenog činjeničnog stanja (str. 20. odl. 4. pobijane presude) nedvojbeno proizlazi da opt. I. Š. troškove kaznenog postupka može platiti, a bez ugrožavanja vlastite egzistencije ili egzistencije osoba koje je dužan po zakonu uzdržavati.

Kako razlozi žalbe nisu ostvareni, te kako ispitivanjem pobijane presude nisu uočene povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju čl. 387. st. 1. ZKP, odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 13. prosinca 2007. godine

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Zdravko Stojanović, v.r.

Senka Klarić-Baranović, v.r.