Rev-556/2011-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev 556/11-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, Đure Sesse člana vijeća, Mirjane Magud članice vijeća, Željka Šarića člana vijeća i Ljiljane Hrastinski Jurčec, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, u pravnoj stvari tužitelja S. G. iz S., …, protiv tužene Republike Hrvatske, radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tužitelja protiv rješenja Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-1402/10-2 od 20. rujna 2010., kojom je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P-2417/09 od 16. lipnja 2010., u sjednici vijeća održanoj 20. studenoga 2013.

r i j e š i o j e:

Odbacuje se tužiteljeva revizija protiv rješenja Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-1402/10-2 od 20. rujna 2010.

Obrazloženje

Rješenjem prvostupanjskog Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P-2417/09 od 16. lipnja 2010., odbačena je tužba S. G. iz S., ….

Rješenjem drugostupanjskog Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-1402/10 - 2 od 20. rujna 2010., odbijena je tužiteljeva žalba tužitelja i potvrđeno prvostupanjsko rješenje.

Protiv pravomoćnog drugostupanjskog rješenja reviziju je podnio je tužitelj pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 2/07 i 84/08, dalje: ZPP) zbog bitnih povreda postupka. Revident predlaže ovome sudu ukinuti nižestupanjske odluke.

Tužena nije odgovorila na reviziju.

Revizija nije dopuštena.

Prema odredbi čl. 400. st. 1. ZPP-a stranke mogu podnijeti reviziju i protiv rješenja drugostupanjskog suda kojim je postupak pravomoćno završen u sporovima u kojima bi revizija bila dopuštena protiv drugostupanjske presude (čl. 382. ZPP).

Prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP-a stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 100.000,00 kn (toč. 1.), ako je presuda donesena u sporu koji je pokrenuo radnik protiv odluke o postojanju ugovora o radu, odnosno o prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa (toč. 2.), ili ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama članka 373.a i 373.b toga Zakona (toč.3.).

Odredba čl. 40. st. 2. ZPP-a propisuje da je u slučajevima kad se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu svotu, mjerodavna vrijednost predmeta spora koju je tužitelj naznačio u tužbi.

Tužitelj je u tužbi označio vrijednost predmeta spora iznosom od 101.000,00 kn. Odredbom čl. 37. st. 2. ZPP-a je propisano da će se u slučajevima kad jedna tužba protiv istog tuženika obuhvaća više zahtjeva koji proizlaze iz raznih osnova, ili kad pojedine zahtjeve ističu različiti tužitelji ili su pojedini zahtjevi istaknuti protiv različitih tuženika, vrijednost predmeta spora se određuje prema vrijednosti svakoga pojedinog zahtjeva.

Predmet spora u ovoj parničnoj stvari su dva nenovčana zahtjeva: 1. zahtjev za utvrđenje da je novčani iznos od 21.017,90 kn (...) nemoguć za ispunjenje (...) i 2. zahtjev za utvrđenje da je novčani iznos od 21.017,19 kn (...) nenaplativ zbog nastupjele zastare (...). Dakle, u predmetnom sporu postoji objektivna kumulacija tužbenih zahtjeva koji se temelje na različitim pravnim osnovama.

Kad tužitelj u tužbi označi samo jednu vrijednost predmeta spora, a tužba sadrži više zahtjeva u smislu odredbe čl. 37. st. 2. ZPP-a, tada se vrijednost predmeta spora u odnosu na pojedini zahtjev određuje podjelom označenog iznosa s brojem zahtjeva (101.000,00 kn : 2). Slijedom iznijetog i primjenom navedenih odredbi u ovom se sporu vrijednost predmeta spora u odnosu na pojedini zahtjev određuje u iznosu 50.500,00 kn.

Kako vrijednost predmeta spora u ovom predmetu u odnosu na pojedini zahtjev ne prelazi iznos od 100.000,00 kn, a ne radi se o sporu koji je pokrenuo radnik protiv odluke o postojanju ugovora o radu, odnosno o prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa, a niti je rješenje donijeto temeljem čl.373. a. ili 373. b. ZPP, to u ovom sporu nisu ispunjene opće pretpostavke za dopuštenost redovne revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP.

Ovaj sud ispitao je dopuštenost podnesene revizije vodeći računa i o kriterijima dopuštenosti revizije po čl. 382. st. 2. ZPP te našao da revizija ne udovoljava propisanim kriterijima za izvanrednu reviziju.

Naime prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP, u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi st. 1. tog članka, a kojim je uređen institut redovite revizije, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, s time što su razlozi važnosti samo primjerice navedeni u toj odredbi. Prema st. 3. tog članka u takvoj reviziji stranaka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela te izložiti razloge zbog kojih smatra da je pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana. Revizija koja nema navedeni sadržaj nije dopuštena.

Navedene odredbe ZPP-a o reviziji protiv presude na odgovarajući se način primjenjuju i u postupku u povodu revizije protiv rješenja (čl. 400. st. 3. ZPP).

Predmetna revizija sadržajno ne ispunjava uvjete propisane odredbom čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a za dopuštenost izvanredne revizije.

S obzirom na iznijete razloge zbog kojih nisu ispunjeni kriteriji za dopuštenost revizije po čl. 382. st.1. ZPP, te da revizija nema potreban sadržaj za izvanrednu reviziju po čl. 382. st. 2. i 3. ZPP, radi se o nedopuštenoj reviziji koju je valjalo odbaciti po čl. 392. ZPP u vezi čl. 400. st. 3. ZPP.

U Zagrebu 20. studenoga 2013.

Predsjednica vijeća:

Davorka Lukanović-Ivanišević, v. r.