Croatian Supreme Court dismisses appeal as inadmissible due to failure to justify legal importance for uniform law application.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia dismissed the appeal filed by defendants against a second-instance judgment ordering them to vacate a rented apartment. The defendants argued that the appeal raised significant legal questions regarding the temporal application of property law and the second instance court's authority to base decisions on hypothetical facts. However, the court rejected the appeal because the defendants failed to provide specific reasons demonstrating why these legal issues were necessary to ensure the uniform application of law and equal treatment for all parties.
Legislator headnote
AI generatedčl. 382. st. 2. ZPP; čl. 392.b st. 2. ZPP: An appeal against a second-instance judgment is admissible only if the appellant specifies the legal question and explains why it is essential for ensuring the uniform application of law and equal treatment, otherwise it is inadmissible.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 1707/15-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Gordane Jalšovečki predsjednice vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Ivana Mikšića člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika E. Z. iz Z., zastupanog po punomoćnici I. I., odvjetnici u O., protiv tuženika-protutužitelja E. B. , te tužene Z. B., Đ. B., J. B. i tuženika E. B. , svi iz Z., i svi zastupani po punomoćniku M. Č., odvjetniku u Z., a tuženik-protutužitelj E. B. zastupan i po punomoćnici S. S. V., odvjetnici u ZOU S. S. V. i A. Č. u Z., radi predaje u posjed i utvrđenja, odlučujući o reviziji tuženika-protutužitelja te tuženika protiv dijela presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-1292/12-4 od 2. rujna 2013., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-941/08 od 2. srpnja 2010., u sjednici održanoj 13. lipnja 2018.,
r i j e š i o j e:
I. Revizija se odbacuje kao nedopuštena.
II. Dopune revizije od 10. listopada i 4. studenoga 2014. odbacuju se kao nepravodobne.
Obrazloženje
Prvostupanjskom presudom u toč. I. izreke određeno je da su tuženici-protutužitelji (dalje: tuženici) dužni iseliti iz stana upisanog u poduložak br. 5024 k.o. T., u naravi stan broj ... na I. katu koji se sastoji od tri sobe, kuhinje, blagovaonice, izbe, kupaonice, WC-a, hodnika, degažmana i balkona u ukupnoj površini od 68,68 m koji se nalazi u stambenoj zgradi u Z., ..., sagrađen na k.č.br. 5115/2 vlasništvo tužitelja, te isti slobodan od osoba i stvari da predaju u posjed tužitelju. U toč. II. izreke odbijeni su tuženici s protutužbenom zahtjevom kojim je utvrđeno da je između tužitelja kao prodavatelja i tuženika E. B. kao kupca sklopljen ugovor o kupoprodaji stana kojim tužitelj prodaje, a E. B. kupuje stan pobliže naveden pod toč. I. izreke prvostupanjske presude, a ujedno je naloženo tuženiku E. B. da tužitelju plati iznos od 23.931,40 EUR-a na ime preostalog dijela kupoprodajne cijene, a da je tužitelj dužan tuženiku E. B.1 izdati tabularnu ispravu podobnu za upis njegovog prava vlasništva navedenog stana koju će ispravu u suprotnom zamijeniti presuda.
Protiv drugostupanjske presude u dijelu u kojem je odbijena žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda reviziju su izjavili tuženici temeljem odredbe čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 – dalje: ZPP) predlažući da ovaj sud prihvati reviziju te preinači nižestupanjske presude na način da tužitelja odbije s tužbenim zahtjevom uz istovremeno usvajanje protutužbenog zahtjeva tuženika, a podredno da se nižestupanjske presude ukinu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
Tužitelj nije dostavio odgovor na reviziju.
Revizija nije dopuštena.
Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima stranke ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP, one mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. U smislu odredbe čl. 382. st. 3. ZPP u reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
Tuženici su u ovoj pravnoj stvari izjavili reviziju navodeći slijedeća dva pravna pitanja:
1. Može li se pravilnom primjenom čl. 388. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, koja propisuje da se stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu tog Zakona prosuđuju prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka primijeniti u konkretnom slučaju?
2. Je li žalbeni sud ovlašten svoju odluku temeljiti na hipotetski utvrđenom činjeničnom stanju i je li ovlašten na takvo postupanje, kad je očito da činjenično stanje utvrđeno tijekom prvostupanjskog postupka je do te mjere pogrešno da je žalbeni sud morao fingirati činjenično stanje?
Međutim iz navoda revizije ne proizlaze razlozi zbog kojih tuženici smatraju da su navedena pravna pitanja važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Tako tuženici nisu naveli niti jedan razlog koji primjerice ima u vidu odredba čl. 382. st. 2. ZPP kao što je npr. da postoji odluka revizijskog suda u kojoj bi bilo zauzeto pravno shvaćanje suprotno odluci drugostupanjskog suda u ovoj pravnoj stvari ili primjerice odluka drugog drugostupanjskog suda s drugačijim pravnim shvaćanjem.
Obzirom na navedeno valjalo je reviziju tuženika odbaciti kao nedopuštenu temeljem odredbe čl. 392.b st. 2. ZPP i riješiti kao pod toč. I. izreke.
Tuženici su dostavili sudu i dvije dopune revizije koje su zaprimljene u sudu 10. listopada 2014. i 4. studenoga 2014., a punomoćnik tuženika je drugostupanjsku presudu zaprimio 10. travnja 2014., slijedom čega je vidljivo da su dopune revizije podnesene izvan roka iz čl. 382. st. 4. ZPP jer se revizija podnosi u roku od 30 dana od dana dostave drugostupanjske presude. Stoga je u toč. II. izreke prvostupanjske presude valjalo odbaciti dopune revizije tuženika kao nepravodobne temeljem čl. 392. st. 1. ZPP.
Zagreb, 13. lipnja 2018.
Predsjednica vijeća:
Gordana Jalšovečki, v.r.