Legislator Case Law & Legislation
I Kž-1106/2004-3 AI generated

I Kž-1106/2004-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Case Number I Kž-1106/2004-3
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Presuda

Legislator summary

AI generated

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Marijana Svedrovića, kao predsjednika vijeća, te Senke Klarić-Baranović i Ranka Marijana, kao članova vijeća i više sudske savjetnice Gordane Korotaj, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. S. D., zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ i dr., odlučujući o žalbi optuženika izjavljenoj protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku od 26. listopada 2004. godine, br. K-26/04, u sjednici održanoj dana 13. siječnja 2005. godine u nazočnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Milorada Cuculića,

Legislator headnote

AI generated

I Kž-1106/2004-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Državni odvjetnik Republike Hrvatske nakon razgledanja spisa, na temelju čl. 373. st. 1. ZKP pismeno je predložio, da se žalba optuženika odbije kao neosnovana i prvostupanjska presuda potvrdi.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 1106/04-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Marijana Svedrovića, kao predsjednika vijeća, te Senke Klarić-Baranović i Ranka Marijana, kao članova vijeća i više sudske savjetnice Gordane Korotaj, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. S. D., zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ i dr., odlučujući o žalbi optuženika izjavljenoj protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku od 26. listopada 2004. godine, br. K-26/04, u sjednici održanoj dana 13. siječnja 2005. godine u nazočnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Milorada Cuculića,

p r e s u d i o j e :

Odbija se kao neosnovana žalba opt. S. D. i potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

Pobijanom presudom, opt. S. D. proglašen je krivim zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ u svezi čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama KZ (“Narodne novine" br. 129/00) i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od tri godine u koju kaznu mu je na temelju čl. 63. KZ uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 25. srpnja 2004. godine, pa nadalje.

Na temelju čl. 173. st. 7. KZ od optuženika je oduzeto 35 paketa sa ukupno 34.904,04 g marihuane, a na temelju čl. 80. st. 1. KZ i osobni automobil "Daewoo", tip "Nexia", reg. oznake …, s brojem šasije …, sa tom vozilu pripadajućim ključem.

Protiv te presude žalbu je podnio optuženik "zbog svih žalbenih razloga", a iz sadržaja žalbe proizlazi, da se žali samo zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Na žalbu nije podnesen odgovor.

I Kž 1106/04-3

Državni odvjetnik Republike Hrvatske nakon razgledanja spisa, na temelju čl. 373. st. 1. ZKP pismeno je predložio, da se žalba optuženika odbije kao neosnovana i prvostupanjska presuda potvrdi.

Žalba nije osnovana.

U žalbi optuženik polemizira s razlozima presude suda prvog stupnja te, prema vlastitoj ocjeni zaključuje, kako nema pouzdanih dokaza za zaključak da bi on počinio kazneno djelo za koje je presuđen. Smatra, da ne postoji ni jedan dokaz iz kojeg bi proizlazilo da je on na bilo koji način došao u kontakt s drogom koja je pronađena u vozilu kojim je upravljao, pa tako ni otisci prstiju koji su vještačenjem nađeni na omotima, ne pripadaju njemu. Stoga nije bilo nikakvog osnova za zaključak, da je on uopće mogao znati a kamoli da je znao da prevozi drogu. Osim toga, a jer nije bio nazočan pretrazi vozila, trebalo je na te okolnosti saslušati djelatnike kriminalističke policije. Konačno, uskraćeno mu je pravo na slobodan izbor branitelja.

Izneseni se prigovori optuženika ne mogu prihvatiti i suprotni su stanju spisa.

Prije svega, iz zapisnika o pretrazi osobnog vozila marke "Daewoo", tip "Nexia" proizlazi, da je pretraga tog vozila izvršena po nalogu istražnog suca i u nazočnosti optuženika, a da je optuženik imao pravo na slobodan izbor branitelja odnosno, da je izričito pristao da ga brani branitelj dodijeljen mu po službenoj dužnosti, proizlazi iz zapisnika o ispitivanju optuženika (list 30 i 111 spisa).

Nije sporno, da je optuženik kritičnog dana upravljao vozilom prije spomenutog tipa i registarske oznake i da je prilikom zaustavljanja na graničnom prijelazu "Prud" kod Metkovića u istom nađeno skriveno na više mjesta 35 paketa opojne droge marihuane, ukupne težine 34.094,04 g, koja je bila namijenjena prodaji. Obranu optuženika, kako je, po nalogu i za izvjesnog M. iz L. taj automobil trebao samo dovesti iz Ljubuškog u Ploče, time, da bi on tamo ostao dva dana i kupao se, a da ne zna koji je razlog tomu, a niti je o tome pitao M., koji je u Ploče također trebao krenuti i doći iste večeri kao i on, samo sa drugim vozilom, i da po ničemu nije znao niti mogao znati da u vozilu prevozi drogu, sud prvog stupnja je pravilno odbacio kao neistinitu i o tome je iznio argumentirane razloge.

Naime, kada se ima u vidu, da je ispod tepiha kod nožnih komandi do sjedišta vozača bilo skriveno devet paketa s opojnom drogom marihuanom, svaki približno težine oko 1 kg, a na istovjetan način na podu iza noge suvozača još osam takovih paketa, tako da su ih zbog naboranosti i uzdignuća tepiha, djelatnici carine odmah i uočili (ostali paketi su bili skriveni na vratima i prednjem braniku vozila), onda ih je, optuženik morao primijetiti i osjetiti makar tijekom vožnje, ako ne prije toga, jer su mu svakako otežavali upravljanje vozilom, kao što je to zaključio i sud prvog stupnja. Kada se tomu doda i okolnost, da se optuženik bez stvarnog razloga, samo zbog tobože površnog poznanstva sa izvjesnim M., tim automobilom odlučio odvesti do graničnog prijelaza "Prud" sporednim cestama, umjesto glavnom cestom iz Čapljine do graničnog prijelaza "Doljani" što bi bilo jednostavnije, onda iz opisanog postupanja optuženika te načina i mjesta na kojem je dio droge bio skriven, jedino zaključiti, da je optuženik itekako dobro znao i da je bio svjestan da u vozilu iz Republike Bosne i Hercegovine u Republiku Hrvatsku prevozi drogu i da je ista, s obzirom na količinu od oko 35 kg, bez sumnje bila namijenjena prodaji.

I Kž 1106/04-3

Kako iz iskaza svjedoka I. S. i A. P., carinika na graničnom prijelazu "Prud" proizlazi način zaustavljanja optuženika i postupak koji je uslijedio iza toga odnosno, predaja optuženika djelatnicima policije koji su u nazočnosti optuženika i po nalogu istražnog suca izvršili pretragu vozila, kojom pretragom je onda na više mjesta u vozilu optuženika nađeno skriveno 35 paketa opojne droge marihuane, omotanih smeđim selotejpom (ostaci takovog selotejpa nađeni su i u prtljažniku vozila) što je sve konstatirano i u zapisniku o očevidu te foto-elaboratu, a što sve zapravo i nije sporno, to nije bilo nikakve potrebe, a nema ni sada, da se u postupku saslušavaju djelatnici kriminalističke policije, pa je sud prvog stupnja ispravno postupio kada je takav prijedlog obrane odbio kao nevažan.

Slijedom svega naprijed izloženog proizlazi, da je sud prvog stupnja potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje i bez obzira što na omotima paketa nisu pronađeni upotrebljivi otisci prstiju koji bi pripadali optuženiku, a za onaj koji je kao upotrebljiv pronađen, utvrđeno da ne pripada optuženiku, osobito kada se optuženik i ne tereti da je drogu osobno prepakirao ili spremao u vozilo, već se tereti da je istu prevozio.

Na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje sud prvog stupnja je pravilno primijenio kazneni zakon.

Nije osnovana ni žalba optuženika zbog odluke o kazni.

Kazna zatvora u trajanju od tri godine koju sud prvog stupnja izrekao optuženiku za kazneno djelo za koje je propisana kazna zatvora od jedne do 12 godina i koja su u porastu, ni po ocjeni ovog suda, kao suda drugog stupnja, ne predstavlja prestrogu kaznu. Naprotiv, jer se radi o kaznenom djelu čiji je objekt zaštita zdravlja ljudi i koje se njegovim počinjenjem najizravnije i primarno pogađa, a jačina ugrožavanja ili povreda kaznenim djelom zaštićenog dobra, predstavlja okolnost koju će sud po zakonu uzeti u obzir kod izbora vrste i težine kaznene sankcije, to je i u ovom slučaju, sud prvog stupnja ispravno postupio kada je optuženiku kao otegotnu okolnost, između ostalog, cijenio i okolnost da se iz količine droge koja je predmet ovog postupka može ugroziti zdravlje većeg broja ljudi i da s tog aspekta i opće pojavnosti ovakvog kriminalnog ponašanja, zlouporaba droge predstavlja jednu od najvećih zala današnjice. Stoga ovo kazneno djelo i ima transgranični karakter i zahtjeva suradnju država radi suzbijanja činjenja istih, odnosno, uživa zaštitu međunarodnog prava.

Stoga žalba optuženika ni zbog odluke o kazni nije mogla biti prihvaćena.

Optuženik nije pobijao presudu zbog odluke o sigurnosnim mjerama, pa je ovaj sud ispitao iste po službenoj dužnosti, u smislu čl. 382. ZKP te našao, da su iste zakonito donesene i dostatno obrazložene.

U odnosu samo na sigurnosnu mjeru iz čl. 80. KZ, treba reći, da predmeti koji se oduzimaju ovom mjerom moraju biti u svezi sa samim izvršenjem kaznenog djela odnosno, uvjet je, da postoji opasnost od posjedovanja predmeta na strani počinitelja, pa kada je u predmetnom vozilu dobro skriveno na više mjesta, optuženik prevozio iz Republike Bosne i Hercegovine u Republiku Hrvatsku oko 35 kg marihuane, onda je taj predmet imao odlučujuću odluku u ostvarenju djela. Stoga su ispunjeni zakonski uvjeti za oduzimanje predmeta – vozila, kao što je to pravilno i odlučio sud prvog stupnja.

I Kž 1106/04-3

Slijedom svega naprijed izloženog, sa žalbom optuženika postupljeno je kao u izreci, na temelju čl. 387. ZKP.

U Zagrebu, 13. siječnja 2005. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Gordana Korotaj, v. r.

Marijan Svedrović, v. r.