Legislator Case Law & Legislation
Gzz-116/2005-2 AI generated

Croatian Supreme Court allows appeal against labor court, correcting collective agreement application post-term expiry.

Case Number Gzz-116/2005-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Partially Allowed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court accepted the Prosecutor's request for legal protection and remanded the second-instance judgment for modification. The lower courts incorrectly declared the 1999 collective agreement void after its term ended, whereas the court found the agreement's terms continued to apply until a new one was signed under Article 195 of the Labor Act. Consequently, the court ruled that the plaintiff was entitled to payments for the disputed period and rejected the defendant's request for cost reimbursement.

Legislator headnote

AI generated

Article 195 of the Labor Act; Article 408 paragraph 2 of the Civil Procedure Act: Upon expiration of a collective agreement's term, its substantive rules continue to apply until a new agreement is concluded, and a second-instance court must correct its judgment if it erroneously finds such rules inapplicable.

Keywords

AI generated
collective agreement term expiry Labor Act Article 195 legal protection request second instance correction labor dispute payments

Cited Legislation

AI generated
Article 195 of the Labor Act
Article 139 paragraph 2 of the Collective Agreement of December 22, 1999
Article 408 paragraph 2 of the Civil Procedure Act
Article 395 of the Civil Procedure Act
Article 166 paragraph 1 in conjunction with Article 155 paragraph 1 of the Civil Procedure Act

Cited Case Law

AI generated
Gž 130/04-3
Zahtjev za zaštitu zakonitosti Državnog odvjetništva Republike Hrvatske se prihvaća i preinačuje se presuda Županijskog suda u Vukovaru posl. br. Gž 130/04-3 od 4. veljače 2004. i sudi:
P 1191/03-5
Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Vinkovcima posl. br. P 1191/03-5 od 30. listopada 2003.
Pr 845/01
Gžr 1735/02

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Gzz 116/05-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Damira Mratovića, dipl. iur., kao predsjednika vijeća, te Ivice Crnića, dipl. iur., Ljubice Munić, dipl. iur., mr. sc. Lucije Čimić, dipl. iur. i Gordane Gasparini, dipl. iur., kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. D. iz A., kojeg zastupaju punomoćnici S. Z., dipl. iur. i N. B., dipl. iur., odvjetnici u V., protiv tuženika Hrvatska elektroprivreda d.d. Zagreb, DP Elektra V., koju zastupa punomoćnik M. R., dipl. iur., odvjetnik u Z., radi isplate, odlučujući o zahtjevu za zaštitu zakonitosti Državnog odvjetništva Republike Hrvatske, br. G-DO-263/04 od 16. travnja 2004., podignutom protiv pravomoćne drugostupanjske presude Županijskog suda u Vukovaru posl. br. Gž 130/04-3 od 4. veljače 2004., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Vinkovcima posl. br. P 1191/03-5 od 30. listopada 2003., u sjednici održanoj dana 09. veljače 2006.,

p r e s u d i o j e:

I. Zahtjev za zaštitu zakonitosti Državnog odvjetništva Republike Hrvatske se prihvaća i preinačuje se presuda Županijskog suda u Vukovaru posl. br. Gž 130/04-3 od 4. veljače 2004. i sudi:

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Vinkovcima posl. br. P 1191/03-5 od 30. listopada 2003.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na zahtjev za zaštitu zakonitosti.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženiku da tužitelju plati 6.754,58 kn glavnice sa zateznom kamatom od 15. siječnja 2002. do isplate, te da mu naknadi i trošak parničnog postupka u iznosu od 1.281,00 kn.

Presudom suda drugog stupnja žalba tuženika je uvažena i presuda prvostupanjskog suda je preinačena tako da je odbijen tužbeni zahtjev.

Protiv pravomoćne drugostupanjske presude zahtjev za zaštitu zakonitosti podigao je Državni odvjetnik Republike Hrvatske zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava uz prijedlog da se pobijanu presudu ukine i predmet vrati drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje a podredno da je se preinači tako da se žalba tuženika odbije i potvrdi prvostupanjska presuda.

Državni odvjetnik pogrešnu primjenu materijalnog prava nalazi u tome što drugostupanjski sud smatra da je Kolektivni ugovor za HEP od 22. prosinca 1999. otkazan. Podnositelj zahtjeva za zaštitu zakonitosti smatra da je Kolektivni ugovor sklopljen 22. prosinca 1999. trajao do 22. prosinca 2000., a budući da nije u tom razdoblju otkazan ocjenjuje da se pravna pravila tog Kolektivnog ugovora, nakon njegova isteka, primjenjuju na temelju čl. 195. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 38/95, 54/95 i 65/95 – dalje: ZR).

Tuženik je odgovorio na zahtjev za zaštitu zakonitosti. Smatra da zahtjev nije osnovan i predlaže da ga se odbije. Zahtijeva da mu se naknade troškovi odgovora na zahtjev za zaštitu zakonitosti.

Zahtjev za zaštitu zakonitosti je osnovan.

Predmet spora je isplata naknade za neisplaćeni dio božićnice, uskrsnice, dijela plaće zbog porasta troškova života, regresa za godišnji odmor i dara za djecu.

Nije sporna visina tužbenog zahtjeva već primjena pravnih pravila Kolektivnog ugovora za Hrvatsku elektroprivredu d.d. od 22. prosinca 1999., nakon isteka roka na koji je taj ugovor sklopljen.

Prvostupanjski sud smatra da se odredbe tog Kolektivnog ugovora primjenjuju kao pravna pravila temeljem čl. 195. ZR, neovisno od toga što je tuženik nakon isteka roka važenja tog ugovora 27. prosinca 2000. otkazao taj ugovor.

Drugostupanjski sud pak smatra da se odredbe otkazanog Kolektivnog ugovora ne smiju primjenjivati kao pravna pravila jer je odredbom čl. 195. ZR propisana produžena primjena odredaba kolektivnog ugovora kao pravnih pravila samo u slučajevima isteka roka na koje je ugovor sklopljen a ne i u slučaju otkaza kolektivnog ugovora. Prema stajalištu tog suda rečeni Kolektivni ugovor je prestao otkazom prije nego što je isteklo vrijeme na koje je sklopljen, jer se isti imao primjenjivati od 1. siječnja 2000. do 1. siječnja 2001., jer je zaključen na jednu godinu dana. Smatrajući da je taj Kolektivni ugovor prestao otkazom prije isteka vremena na koje je sklopljen, drugostupanjski sud ocjenjuje da se njegove odredbe ne mogu primjenjivati nakon isteka tog vremena.

Suprotno stajalištu drugostupanjskog suda državni odvjetnik pravilno ističe da je Kolektivni ugovor istekao 22. prosinca 2000., (jer je bio sklopljen na rok od 22. prosinca 1999. pa do 22. prosinca 2000.), a ne 1. siječnja 2001. Budući da je otkaz Kolektivnog ugovora uslijedio, tj. 27. prosinca 2000., nakon njegova isteka, to taj otkaz nije od značenja za odluku u ovom sporu, pa time ni presuda Općinskog suda u Zagrebu posl. br. Pr 845/01 od 6. svibnja 2000. koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gžr 1735/02 od 18. veljače 2003., a kojom je odlučeno o tom otkazu, a na koju se u obrazloženju pobijane odluke poziva drugostupanjski sud.

Naime, nakon isteka roka na koji je sklopljen kolektivni ugovor, u ovom slučaju 22. prosinca 2000., taj ugovor se više nije mogao pravno valjano otkazati, jer je prestao istekom roka na koji je sklopljen.

Prema čl. 195. ZR ako kolektivnim ugovorom nije drukčije određeno, nakon isteka roka na koji je sklopljen kolektivni ugovor, u njemu sadržana pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnog odnosa i dalje se primjenjuju do sklapanja novog kolektivnog ugovora kao dio prethodno sklopljenih ugovora o radu. Odredbom, pak, čl. 139. st. 2. Kolektivnog ugovora od 22. prosinca 1999. propisano je da će se sve odredbe tog ugovora primjenjivati nakon proteka vremena na koje je sklopljen sve do sklapanja novog kolektivnog ugovora.

U ovom sporu zato valja, sve do sklapanja novog kolektivnog ugovora, primijeniti pravna pravila Kolektivnog ugovora od 22. prosinca 1999. Prema utvrđenjima sudova nižeg stupnja novi Kolektivni ugovor sklopljen je 23. svibnja 2002. Zato se pravna pravila Kolektivnog ugovora od 22. prosinca 1999. primjenjuju sve do 22. svibnja 2002. Budući da se tražbina tužitelja odnosi na razdoblje iz 2001. godine to se rečena pravna pravila primjenjuju i na sporni odnos stranaka. Prema odredbama čl. 57. st. 2., čl. 63., 64. i 84. Kolektivnog ugovora od 22. prosinca 1999. tužitelj ima pravo na isplatu materijalnih davanja – božićnice, uskrsnice, na ime usklađenja plaća zbog porasta troškova života, na ime regresa i dara za djecu.

U takvoj pravnoj situaciji drugostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo. Već je rečeno da otkaz kolektivnog ugovora nakon isteka vremena na koji je sklopljen nije pravno odlučan, već tužitelj svoja prava ostvaruje pozivom na čl. 195. ZR u vezi s čl. 139. st. 2. Kolektivnog ugovora od 22. prosinca 1999. po kojoj se sve odredbe tog ugovora primjenjuju i nakon njegovog isteka, sve do sklapanja novog kolektivnog ugovora.

Zbog toga je valjalo prihvatiti zahtjev za zaštitu zakonitosti i preinačiti pobijanu drugostupanjsku presudu temeljem čl. 408. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99 i 117/03 – dalje: ZPP), a u svezi s čl. 395. istog zakona, te odlučiti kao u izreci.

Odbijen je zahtjev tuženika da mu tužitelj naknadi trošak odgovora na zahtjev za zaštitu zakonitosti, jer ta postupovna radnja nije bila potrebna za vođenje ove parnice (čl. 166. st. 1. u vezi s čl. 155. st. 1. ZPP).

U Zagrebu, 9. veljače 2006.

Predsjednik vijeća:

Damir Mratović, v.r.