Legislator Case Law & Legislation
Gzp-1916/2010-7 AI generated

Gzp-1916/2010-7 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Case Number Gzp-1916/2010-7
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Rješenje

Legislator summary

AI generated

Vrhovni sud Republike Hrvatske po sucu Đuri Sessi, u pravnoj stvari predlagateljice A. M. iz Š., protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, Građansko-upravni odjel, radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, rješavajući o zahtjevu predlagateljice od 2. travnja 2010., 26. srpnja 2011.,

Legislator headnote

AI generated

Gzp-1916/2010-7 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Slijedom navedenih utvrđenja i zaključaka, usprkos složenosti postupka, Vrhovni sud Republike Hrvatske ocjenjuje da je vođenjem postupka pred nadležnim sudovima, s obzirom na neažurno vođenje postupka i njegovo trajanje i duljinu u navedenom pravno relevantnom razdoblju, nedvojbeno povrijeđeno pravo predlagateljice na suđenje u razumnom roku, zajamčeno odredbom čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 41/01.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

Broj: Gzp 1916/10-7

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske po sucu Đuri Sessi, u pravnoj stvari predlagateljice A. M. iz Š., protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, Građansko-upravni odjel, radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, rješavajući o zahtjevu predlagateljice od 2. travnja 2010., 26. srpnja 2011.,

r i j e š i o j e :

I. Općinski sud u Splitu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem O-2893/10 u roku od 6 (šest) mjeseci računajući od dana nastavka prekinutog postupka.

II. Određuje se primjerena naknada zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku predlagateljici A. M. iz Š., u iznosu od 13.000,00 (trinaesttisuća) kuna.

III. Nalaže se Republici Hrvatskoj isplatiti primjerenu naknadu iz točke II. izreke ovog rješenja u roku od 3 (tri) mjeseca od dana podnošenja zahtjeva predlagateljice Ministarstvu pravosuđa Republike Hrvatske za njezinu isplatu, računajući od dana pravomoćnosti ovog rješenja.

Obrazloženje

Predlagateljica A. M. iz je 2. travnja 2010., temeljem odredbe članka 27. 27. stavka 1. Zakona o sudovima („Narodne novine“, broj 150/05., 16/07., 113/08., 153/09., 116/10. i 27/11. - dalje: ZS), ovom sudu podnijeli zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, smatrajući da joj je povrijeđeno ustavno pravo na suđenje u razumnom roku zbog dugog trajanja postupka koji se vodio kod Općinskog suda u Splitu pod poslovnim brojem O- 2893/10 (kasnije kod Županijskog suda u Splitu, pod poslovnim brojem Gžx-155/10).

Zahtjev je osnovan.

Prema odredbi čl. 27. st. 1. ZS stranka u sudskom postupku koja smatra da nadležni sud nije odlučio u razumnom roku o njezinom pravu ili obvezi ili o sumnji ili optužbi za kažnjivo djelo, može neposredno višem sudu uputiti zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.

U provedenom postupku Vrhovni sud Republike Hrvatske je na temelju navoda predlagateljice u zahtjevu, pregleda preslika spisa Općinskog suda u Splitu, poslovni broj O- 2893/10 (raniji O-953/88), očitovanja Općinskog suda u Splitu od 19. travnja 2011. utvrdio slijedeće činjenice, odlučne za ocjenu osnovanosti zahtjeva predlagateljice za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku:

- predmetni ostavinski postupak iza pok. A. L. pokrenut je 31. svibnja 1988. pred Općinskim sudom u Splitu pod poslovnim brojem O-953/88, po prijedlogu matičara Matičnog ureda S., u prilogu kojega je dostavljena smrtovnica, u kojoj je navedena A. M., nećakinja, kao nasljednica na temelju ugovora o doživotnom uzdržavanju;

- do dana 5. studenog 1997. i stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola broj 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“, broj 18/97, 14/02 i 1/06 - dalje: Zakon o potvrđivanju Konvencije), sud prvog stupnja održao je sedam ročišta, na kojem je sačinjeno rodoslovlje i priložena dodatna dokumentacija;

- podneskom od 7. ožujka 2000. nasljednica A. M. je predložila da sud odredi ročište;

- ročište određeno za 9. svibnja 2000. sud je odgodio;

- na ročištu održanom 3. travnja 2001. sud je nasljednicima odredio rok od 3 mjeseca da se očituju o sastavu ostavinske mase;

- na ročištu održanom 9. travnja 2002. sud je ročište odgodio, te je nasljednike obvezao obavijestiti sud da li je pravomoćno okončan predmet pod poslovnim brojem P- 1211/91 u kojem se postupak vodio između A. M. i I. L. radi utvrđenja prava vlasništva na imovini koja je ušla u ostavinsku masu u ovom predmetu;

- rješenjem od nasljeđivanju od 23. lipnja 2008. poslovni broj O-953/88 sud je nasljednicom proglasio A. M.;

- protiv navedenog rješenja I. L. i T. L. su podnijeli žalbu 16. srpnja 2008.;

- sud je odredio i održao ročište 17. rujna 2008. na kojem je naložio nasljednicima da dostave očitovanje o rodoslovlju ostaviteljice te podatke o sastavu ostavinske mase, te je odlučio da će izvršiti uvid u predmete P-1572/88 i P-146/05, nakon čega je ročište odredio za 13. listopada 2008.,

- podneskom od 10. listopada 2008. A. M. se očitovala;

- na ročištu održanom 13. listopada 2008. sud je naložio nasljednicima I. L. i T. L. da se u roku od 15 dana očituju o rodoslovlju nasljednika, te je ponovno odredio da će izvršiti uvid u predmete P-1572/88 i P-146/05, nakon čega je ročište odgodio za 10. studenoga 2008.;

- ročište određeno za 10. studenoga 2008. sud je odgodio obzirom do dana održavanja ročišta nisu dostavljeni na uvid spis P-1572/88 i P-146/05;

- podneskom od 24. studenoga 2000. I. L. i T. L. su se očitovali o rodoslovlju;

- na ročištu održanome 24. studenoga 2008. sud je utvrdio da do dana održavanja ročišta nisu na uvid dostavljeni predmeti P-1572/88 i P-146/05 nakon čega je ročište odgodio za 16. prosinca 2008.;

- na ročištu održanom 16. prosinca 2008. nasljednici su se suglasili da više nema sporova koji se vode vezano za stvari koje su predmet ostavinske mase, te je sud naložio nasljednici T. L. da se očituje o osobama nasljednika u međuvremenu preminulog nasljednika I. T., nakon čega je ročište odgodio za 20. siječnja 2009.;

- podneskom od 19. siječnja 2009. T. L. je obavijestila sud da još uvijek nije u mogućnosti se očitovati o nasljednicima iza pok. I. T.;

- ročište određeno za 20. siječnja 2009. sud je odgodio budući nije pribavljeno rodoslovlje iza pok. I. T., te je sljedeće ročište odredio za 26. veljače 2009.;

- rješenjem od 16. veljače 2009. sud je ročište određeno za 26. veljače 2009. odgodio, a sljedeće odredio za 18. ožujka 2009.;

- na ročištu održanom 18. ožujka 2009. sud je izvršio uvid u predmet P-1016/96, te je ročište odgodio za 5. svibnja 2009.;

- sud je održao ročište 5. svibnja 2009.;

- rješenjem o nasljeđivanju od 13. srpnja 2009. poslovni broj O-953/88 sud je nasljednicima proglasio A. M., I. L. i T. L.;

- protiv navedenog rješenja žalbu su podnijeli I. L. i T. L., a A. M. odgovor na žalbu 11. rujna 2009. nakon čega je spis otpremljen na Županijski sud u Splitu koji je rješenjem od 18. kolovoza 2010. poslovni broj Gžx-155/10 ukinuo rješenja o nasljeđivanju od 23. lipnja 2008. i 13. srpnja 2009. te predmet vratio sudu prvog stupnja na ponovni postupak;

- rješenjem od 29. ožujka 2011. Općinski sud u Splitu je utvrdio prekid postupka te je uputio I. L. i T. L. da u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti tog rješenja pokrenu parnicu protiv A. M. radi utvrđivanja istinitosti i pravovaljanosti oporuke iza pok A. L.

Ocjenjujući osnovanost zahtjeva predlagateljice ovaj sud prije svega ukazuje kako pravno relevantno razdoblje predstavlja razdoblje od podnošenja tužbe pa do donošenja odluke o zahtjevu za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, obzirom da je predmetni postupak još uvijek u tijeku.

Pritom treba imati na umu da u ovoj pravnoj stvari postupak traje od zaprimanja smrtovnice na sudu prvog stupnja (31. svibnja 1988.) do donošenja rješenja o zahtjevu predlagateljice za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku (26. srpnja 2011).

Međutim, pravno relevantno razdoblje za ocjenu osnovanosti zahtjeva predlagatelja počinje teći tek od 6. studenoga 1997., obzirom da je 5. studenog 1997. stupio na snagu Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola broj 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (“Narodne novine - Međunarodni ugovori'“, broj 18/97., 14/02. i 1/06. - dalje: Zakon o potvrđivanju Konvencije), i traje zaključno s 26. srpnja 2011., kada je odlučeno o zahtjevu predlagateljice, obzirom da je predmetni postupak još uvijek u tijeku.

U konkretnom postupku, stoga, pravno relevantno razdoblje je trajalo 13 (trinaest) godina, 8 (osam) mjeseci i 21 (dvadesetjedan) dan.

Prema ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, duljina predmetnog postupka u trajanju preko 13 godina je neprihvatljiva i nipošto ne udovoljava zahtjevu suđenja u razumnom roku.

Razmatrajući postupanje nadležnih sudova u pravno relevantnom razdoblju, uočeno je kako je prvostupanjski sud tijekom postupka poduzimao određene procesne aktivnosti koje su u dva navrata rezultirale donošenjem rješenja o nasljeđivanju (23. lipnja 2008. i 13. srpnja 2009.). No, pri tome uočena su dulja razdoblja neaktivnosti suda od 5. studenoga 1997. do 9. svibnja 2000., te zatim od 9. travnja 2002. do 23. lipnja 2008. Uz to, činjenica da je drugostupanjski sud ukinuo prvostupanjska rješenja o nasljeđivanju od 23. lipnja 2008. i 13. srpnja 2009. ukazuje na izrazito neučinkovito vođenje predmetnog ostavinskog postupka.

Predlagateljica u ostavinskom postupku nije pridonijela duljini trajanja postupka.

U konkretnoj pravnoj stvari svakako je riječ o izrazito složenom predmetu, ne samo s obzirom na činjenicu da je u predmetnom ostavinskom postupku sudjelovao veći broj nasljednika, među kojima je k tome bila sporna činjenica o kojoj ovisi sastav ostavine, te osobe nasljednika, a što je rezultiralo potrebom prekidanja ostavinskog postupka, odnosno upućivanjem u parnicu radi raspravljanja spornog pitanja, već i stoga što je tijekom postupka trebalo izvršiti uvid u spise P-1572/88, P-146/05 i P-1016/96.

Slijedom navedenih utvrđenja i zaključaka, usprkos složenosti postupka, Vrhovni sud Republike Hrvatske ocjenjuje da je vođenjem postupka pred nadležnim sudovima, s obzirom na neažurno vođenje postupka i njegovo trajanje i duljinu u navedenom pravno relevantnom razdoblju, nedvojbeno povrijeđeno pravo predlagateljice na suđenje u razumnom roku, zajamčeno odredbom čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 41/01.

- pročišćeni tekst i broj 55/01. - ispravak).

Visinu naknade zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku ovaj sud je utvrdio u iznosu od 13.000,00 kuna uzimajući u obzir postupanje prvostupanjskog i drugostupanjskog suda, izrazitu složenost predmetnog postupka, kao i socijalne i općepoznato složene i otežane gospodarske prilike u Republici Hrvatskoj.

Stoga je temeljem odredbe čl. 28. st. 1. i 2. ZS odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 26. srpnja 2011.

Sudac:

Đuro Sessa, v.r.

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja može se u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa rješenja podnijeti žalba Vrhovnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi u tri primjerka.