Rev-1323/2011-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1323/11-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske po sucu Damiru Kontrecu, u pravnoj stvari tužitelja M. B. iz R., kojeg zastupaju odvjetnici S. P., G. G. i V. D., odvjetnici u R., protiv tuženika Općine Č., kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva V. i M. j.t.d. iz R., radi utvrđenja postojanja ugovora o zakupu, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Rijeci br. Gž-1324/09 od 12. siječnja 2011., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci br. P-355/04 od 5. studenoga 2008., dana 8. prosinca 2015.,

r i j e š i o j e:

Revizija tužitelja odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Presudom suda prvoga stupnja odbijen je zahtjev tužitelja da se utvrdi da postoji i da nije prestao ugovor o zakupu od 27. listopada 1999. sklopljen između tužitelja kao zakupca i tuženika kao zakupodavca, kao i zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka (toč. I.). Tužitelj je obvezan tuženiku nadoknaditi troškove postupka u iznosu od 8.740,00 kn (toč. II.).

Presudom suda drugoga stupnja odbijena je žalba tužitelja i potvrđena je prvostupanjska presuda u pogledu merituma spora, te za troškove postupka za iznos od 6.178,00 kn (toč. I.). Djelomično je prihvaćena žalba tužitelja i preinačena je odluka o troškovima postupka na način da je tuženik odbijen sa zahtjevom za iznos od 2.562,00 kn (toč. II.).

Protiv presude suda drugoga stupnja tužitelj je pravodobno podnio reviziju iz čl. 382. st. 2. toč. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08 - dalje: ZPP). U reviziji se predlaže istu prihvatiti, preinačiti pobijanu presudu u skladu s revizijskim navodima, odnosno ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija nije dopuštena.

U konkretnom slučaju nije dopuštena revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP, budući da je u tužbi naznačena vrijednost predmeta spora od 10.000,00 kn, ne radi se o radnom sporu, niti je sud drugoga stupnja pobijanu presudu donio primjenom odredbi čl. 373. a i čl. 373. b ZPP.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP, u slučajevima u kojima se ne može podnijeti revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, primjerice: 1) ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima ili na odjelskoj ili općoj sjednici, a o riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova,

2) ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje, a moglo bi se očekivati da bi u praksi drugostupanjski sudovi mogli o njemu imati različita shvaćanja, npr. zbog mogućnosti različitoga tumačenja određenih zakonskih odredaba,

3) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskoga suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem, 4) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskog suda temelji na tom shvaćanju, ali bi – osobito uvažavajući razloge iznijete tijekom prethodnoga prvostupanjskoga i žalbenoga postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnoga suda Republike Hrvatske ili Europskoga suda za ljudska prava – trebalo preispitati sudsku praksu.

Prema odredbi čl. 382. st. 3. ZPP u reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena i izložiti razloge zbog kojih smatra da je postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana. Pri tome navedene pretpostavke moraju biti kumulativno ispunjene, pa u slučaju da je u reviziji izostao bilo koji od navedenih elemenata, nema pretpostavki za meritorno razmatranje takve revizije.

Iz sadržaja podnesene revizije moglo bi se zaključiti da tužitelj postavlja pitanje postoji li mogućnost da parnične stranke u parničnom postupku traže utvrđenje da pravni odnos (ugovor o zakupu poslovnog prostora) postoji i da nije prestao, a nakon što je na isti stavljena potvrda ovršnosti od strane javnog bilježnika, odnosno može li činjenica da netko nije tražio (iako je u konkretnom slučaju tužitelj tražio) ukidanje klauzule ovršnosti u ovršnom postupku, biti prepreka za utvrđivanje u sudskom postupku da isti ugovor o zakupu, odnosno pravni odnos i dalje postoji.

Iako tužitelj postavlja određena pravna pitanja u samoj reviziji nisu navedeni razlozi važnosti postavljenih pitanja, niti se ukazuje na eventualno drugačiju sudsku praksu. Radi navedenog nisu ispunjene pretpostavke da bi se o podnesenoj reviziji moglo meritorno odlučivati, radi čega je valjalo reviziju tužitelja odbaciti kao nedopuštenu na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP.

Zagreb, 8. prosinac 2015.

Sudac:

Damir Kontrec, v.r.