I Kž-789/2006-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 789/06-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenome od sudaca Vrhovnoga suda Ane Garačić, kao predsjednice vijeća, te Damira Kosa, Lidije Grubić Radaković, mr. sc. Branka Brkića i Vesne Vrbetić, kao članova vijeća i više sudske savjetnice Gordane Korotaj, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. M. N., zbog kaznenog djela iz čl. 35. st. 1. KZRH u vezi čl. 19. OKZRH, odlučujući o žalbi optuženika, podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Sisku od 27. lipnja 2006. godine, broj K-6/05, u sjednici održanoj dana 12. lipnja 2007. godine, u nazočnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Radovana Šanteka,

p r e s u d i o je:

Odbija se žalba opt. M. N. kao neosnovana i potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

Pobijanom presudom opt. M. N. proglašen je krivim da je na način i pod okolnostima opisanim u izreci te presude počinio kazneno djelo ubojstva u pokušaju iz čl. 35. st. 1. KZRH u vezi čl. 19. OKZRH, za koje je temeljem čl. 35. st. 1. KZRH uz primjenu čl. 43. st. 1. toč. 1. OKZRH osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, u koju kaznu mu je temeljem čl. 50. st. 1. OKZRH uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 23. srpnja 2000. godine do 07. kolovoza 2000. godine.

Na temelju čl. 69. st. 1. OKZRH optuženiku je izrečena sigurnosna mjera oduzimanja predmeta i to jednog bodeža s plastičnom smeđom drškom duljine oštrice 10,5 cm, te jedne kožne smeđe korice za oduzeti nož, a sve prema potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta od 09. prosinca 1990. godine, broj 629464.

Temeljem čl. 122. st. 1. i 3. Zakona o kaznenom postupku (''Narodne novine, broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99 i 58/02, u daljnjem tekstu: ZKP), optuženik je na ime troškova kaznenog postupka iz čl. 119. st. 2. toč. 1. i 6. ZKP dužan platiti ukupan iznos do 4.286,00 kuna, kao i naknaditi troškove nagrade i nužnih izdataka branitelja po službenoj dužnosti, o čemu će biti donijeto naknadno rješenje.

I Kž 789/06-3

Protiv te presude žalbu je podnio optuženik, putem branitelja S. K. odvjetnika u P., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te odluke o kaznenoj sankciji, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Na žalbu nije podnesen odgovor.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske, nakon razgledanja spisa, u svom pismenom očitovanju od 20. listopada 2006. godine, broj KŽ-DO-1791/06, kao i usmeno na sjednici vijeća, predlaže žalbu optuženika kao neosnovanu odbiti.

Žalba nije osnovana.

Žaleći se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka optuženik, iako to izrijekom ne naznačuje, očito ističe nezakonitu primjenu čl. 331. st. 1. toč. 1. ZKP. Optuženik, naime, smatra da mu je povrijeđeno pravo obrane jer oštećenik Lj. M. i svjedok B. P. nisu neposredno ispitani na glavnoj raspravi, već je sud prvog stupnja, temeljem citiranog zakonskog propisa, proveo dokaz čitanjem njihovih iskaza. Time optuženik očito smatra da je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 3. ZKP u vezi čl. 331. st. 1. toč. 1. ZKP.

Ovaj sud drugog stupnja ne nalazi da bi bila ostvarena ova relativno bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 3. ZKP, jer prema stanju stvari u spisu, jasno proizlazi da navedeni svjedoci nisu dostupni sudu. Naime, i ošt. Lj. M. i svjedok B. P. su državljani Republike BiH, gdje i imaju prebivalište, time da se na više uredno primljenih poziva za glavnu raspravu (oštećenik osobno, a svjedok B. P. putem članova obitelji) nisu odazvali, a kasnije je za ošt. Lj. M. dobiven podatak da s obitelji boravi u Republici Austriji na nepoznatoj adresi. Iz navedenih razloga, ispunili su se zakonski uvjeti u vidu važnih razloga zbog kojih je dolazak navedenih svjedoka na sud znatno otežan. Stoga je bilo mjesta primjeni odredbe čl. 331. st. 1. toč. 1. ZKP i čitanju njihovih ranijih iskaza danih tijekom istrage, kojim postupanjem suda nije bilo povrijeđeno pravo obrane, niti je ta odluka utjecala na donošenje zakonite i pravilne presude.

Slijedom navedenog, nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 3. ZKP, na koju optuženik ukazuje, a ispitujući pobijanu presudu, u skladu s odredbom čl. 379. st. 1. ZKP, utvrđeno je da nisu počinjene niti druge postupovne povrede, iz toč. 1 citirane zakonske odredbe, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

Stoga, nije osnovana žalba optuženika zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka.

U odnosu na žalbenu osnovu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a u stvari samo zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, prvenstveno valja istaknuti da se opt. M. N., na glavnoj raspravi dana 27. lipnja 2006. godine, upitan u smislu čl. 320. st. 3. ZKP, očitovao da se u odnosu na optužbu smatra krivim, a zatim je sukladno st. 4. čl. 320. ZKP iznosio detaljnu obranu o svim relevantnim okolnostima, koja obrana predstavlja potpuno priznanje djela i koja u sebi nije sadržavala elemente koji bi upućivali na postupanje u nužnoj obrani, na što se sada pledira u žalbi.

I Kž 789/06-3

S obzirom da se optuženik, koji je imao stručnu pomoć branitelja, očitovao da se smatra krivim, on ne može, u smislu čl. 363. st. 7. ZKP, podnijeti žalbu zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, osim ako je za dokaze o isključenju protupravnosti ili krivnje saznao nakon donošenja presude, što u konkretnom slučaju nije ostvareno. Dakle, odredba čl. 363. st. 7. ZKP sadrži ograničenje pobijanja činjeničnog stanja kada se optuženik izjasnio da se smatra krivim, kao što je to ovdje slučaj, a ne radi se o tome da bi optuženik za dokaze o isključenju protupravnosti ili krivnje saznao nakon donošenja presude.

Zbog navedenog, žalba optuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.

Žalbenu osnovu povrede kaznenog zakona, optuženik uopće ne obrazlaže, već samo u uvodu žalbe ističe da se žali i zbog te osnove, dok istu ničim ne argumentira, odnosno ne navodi o kojoj bi se to povredi radilo niti u čemu bi se ona sastojala. Međutim, kako ovaj sud drugog stupnja na povredu kaznenog zakona pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 379. st.

1. toč. 2. ZKP, to je razmatrana i ova žalbena osnova, pri čemu nije nađeno da bi na štetu optuženika bio povrijeđen kazneni zakon.

Isto tako, u uvodu žalbe je naznačeno da se ista podnosi i zbog odluke o kaznenoj sankciji, no niti ova žalbena osnova uopće nije argumentirana, niti su dani bilo kakvi razlozi pobijanja odluke o kaznenoj sankciji.

Iako žalba opt. M. N., po čl. 382. ZKP, iz razloga jer je podnesena zbog povrede kaznenog zakona, sadrži u sebi i žalbu zbog odluke o kaznenoj sankciji, ovaj sud drugog stupnja nije imao zakonske mogućnosti preispitivati odluku o kazni. Naime, optuženiku je za kazneno djelo ubojstva u pokušaju iz čl. 35. st. 1. KZRH u vezi čl. 19. OKZRH, na temelju tih zakonskih propisa, te uz primjenu propisa o ublažavanju kazne, izrečena kazna zatvora u trajanju od jedne godine, dakle najmanja mjera kazne koja se za to kazneno djelo, uz primjenu instituta ublažavanja kazne, uopće mogla izreći.

Stoga, budući da je optuženiku kazna maksimalno ublažena, te budući da ne postoje pretpostavke za izricanje uvjetne osude, to u konkretnom slučaju ne postoje zakonski uvjeti za izricanje blaže kazne, pa time niti za preispitivanje odluke o kazni suda prvog stupnja.

Slijedom svih iznesenih razloga, Vrhovni sud Republike Hrvatske je, kao sud drugog stupnja, temeljem čl. 387. ZKP, odlučio kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 12. lipnja 2007.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Gordana Korotaj, v. r.

Ana Garačić, v. r.