Rev-3/1992-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 3/1992-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića, kao predsjednika vijeća, te Ilije Čuljata, Augusta Husinca, Gordane Gasparini i Vladimira Drakulića, kao članova vijeća, u gradjansko-pravnoj stvari tužitelja N. Z. iz Z., ..., koga zastupa B. M., odvjetnik iz Z., protiv tužene M. Z. iz Z., ..., koju zastupa D. V., odvjetnica iz Z., radi iseljenja, i u pravnoj stvari protutužiteljice M. Z., protiv protutuženog N. Z., radi utvrdjenja nosioca stanarskog prava, rješavajući reviziju tužitelja-protutuženog Z. N., protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Zagrebu, od lo.rujna 1991. br. Gž-1588/91. kojom je potvrdjena presuda Općinskog suda u Zagrebu, od 18.listopada 199o. br. Ps-1176/89, u sjednici održanoj dana 4. veljače 1992.,

r i j e š i o j e:

Prihvaća se revizija tužitelja - protutuženog Z. N., te se ukidaju presuda Okružnog suda u Zagrebu od lo. rujna 1991. br. Gž-1588/91, i presuda Općinskog suda u Zagrebu od 18. listopada 199o. br. Ps-1176/89. i predmet vraća prvostepenom sudu na ponovno sudjenje.

Obrazloženje

Prvostepenom presudom sudjeno je:

"I. 0 d b i j a se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Tužena Z. M. iz Z., dužna je iseliti iz stana u Z., ..., prizemlje, a kojeg je nosioc stanarskog prava tužitelj Z. N., te isti predati slobodan od osoba i stvari na raspolaganje tužitelju Z. N., u roku od 15 dana".

II. Utvrdjuje se da tužiteljica M. Z. zadržava stanarsko pravo na stanu u Z., ..., prizemlje, i tuženom N. Z. se nalaže, u roku od 15 dana, iz opisanog stana iseliti i predati ga slobodnog od osoba i stvari tužiteljici M. Z..

III. Nalaže se N. Z. da u roku od 15 dana, nadoknadi M. Z. parnični trošak u iznosu od 7.680,00 dinara."

Drugostepeni sud je potvrdio prvostepenu presudu.

Protiv pravomoćne drugostepene presude tužitelj - protutuženik izjavio je reviziju zbog bitne povrede Zakona o parničnom postupku (ZPP) i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

Revident predlaže da se nižestepene presude preinače tako da se usvoji njegov tužbeni zahtjev, a odbije protutužbe- ni zahtjev tužene, odnosno da se nižestepene presude ukinu i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno sudjenje.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Javni tužilac Hrvatske u izjašnjenju o reviziji predlaže da se revizija prihvati.

Revizija je osnovana.

Prvostepeni sud je odbio tužbeni zahtjev tužitelja a usvojio protutužbeni zahtjev tužene uz obrazloženje: "Uzevši u obzir sve istaknute okolnosti sud je ocijenio da pretežu razlozi za odluku da stanarsko pravo na prijepornom stanu zadrži tužena, a poglavito stoga što ona nema druge mogućnosti za razliku od tužitelja riješiti svoje stambeno pitanje, što bi na taj način bio riješen stambeni problem zajedničkog djeteta stranaka, a značaj ovih razloga ne umanjuju u bitnom činjenica koja ide u prilog tužitelju, tj., činjenica da je on stekao stanarsko pravo, osobito kada se ima u vidu da je prijeporni stan zajednički korišten po strankama tijekom njihovog braka u razdoblju od 1953. - 1986. godine".

Drugostepeni sud odlučujući o žalbi tužitelja - protu- tuženog prihvatio je razloge prvostepenog suda i prvostepenu presudu potvrdio.

Iz obrazloženja nižestepenih presuda proizlazi da je za usvajanje protutužbenog zahtjeva i odbijanje tužbenog zahtjeva kao glavni razlog uzeta okolnost da tužitelj - protutuženi ima stan u Opuzenu, a prvostepeni sud je još izričito naveo da će se utvrdjivanjem tužene - protutužiteljice nosiocem stanarskog prava nakon razvoda braka "riješiti stambeni problem zajedničkog djeteta".

Takav pravni zaključak nižestepenih sudova ne može se prihvatiti jer nije u skladu sa svim kriterijima propisanimu st. 2. čl. 65. Zakona o stambenim odnosima (ZSO).

Prije svega treba istaci da se iz obrazloženja nižestepenih odluka ne vidi kako bi tužitelj svoje stambeno pitanje riješio sa stanom u Opuzenu da li preseljenjem u taj stan, prodajom ili zamjenom.

Ako se smatra da tužitelj treba preseliti u stan u Opuzenu onda bi s obzirom na visoku životnu dob tužitelja, a posebno s obzirom na njegovo zdravstveno stanje trebalo ocijeniti kako bi se to odrazilo na njegove ukupne životne uvjete, a posebno na zdravstveno stanje.

U obrazloženju nižestepenih presuda nije ni razjašnjeno o kakvom se stanu radi u Opuzenu.

Odredbu st. 2. čl. 65. ZSO treba tako primijeniti da se za svakog od bračnih drugova uzmu u obzir kriteriji predvidjeni u tom propisu, ali tako da se vidi značaj svakog kriterija posebno i značaj njihove ukupnosti i da se nakon toga ukupni značaj tih kriterija kao i drugih važnih okolnosti na,strani jednog od bivših bračnih drugova stavi u odnos sa značajem propisanih kriterija i značajnih drugih okolnosti kod drugog bračnog druga i nakon toga izvede zaključak o tome tko treba zadržati stanarsko pravo nakon razvoda braka.

Potpuno je pogrešan pravni stav kada se za opravdanje za utvrdjenje tužene - protutužiteljice nosiocem stanarskog prava uzima da će se time omogućiti rješenje stambenog pitanja kćerke stranaka. To zbog toga jer se rješavanje stambenog pitanja kćerke stranaka (koja je punoljetna i zdrava) ne može podvesti pod kriterije i okolnosti koje mogu biti od utjecaja za odluku koja se donosi temeljem odredbe st. 2. čl. 65. ZSO.

Iz izloženog slijedi da odluke nižestepenih sudova nemaju podloge u rezultatima provedenih dokaza i utvrdjenom činjeničnom stanju, a što znači da je u postupku učinjena bitna povreda iz toč. 13. st. 2. čl. 354. ZPP što je za posljedicu imalo da ni činjenično stanje nije potpuno i pravilno utvrdjeno pa je revizija temeljem odredaba st. 1. čl. 394. i st. 2. čl. 395. ZPP prihvaćena, nižestepene presude ukinute i predmet vraćen prvostepenom sudu na ponovno sudjenje.

U nastavku postupka potrebno je otkloniti ukazane nedostatke i nakon toga o zahtjevima stranaka ponovno odlučiti.

U Zagrebu, 4. veljače 1992.

Predsjednik vijeća:

Veseljko Šeparović, v. r.