Legislator Case Law & Legislation
I Kž-33/1992-2 AI generated

I Kž-33/1992-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Case Number I Kž-33/1992-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Rješenje

Legislator summary

AI generated

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Pavišić dr. Berislava kao predsjednika vijeća, te Drakulić Milena i Mikor Milivoja, kao članova vijeća i stručnog suradnika Lipnjak-Bosanac Zlate, kao zapisničara u krivičnom predmetu protiv okr. H. K., zbog krivičnog djela iz čl. 142. st. 1. i 2. KZH, odlučujući o žalbi ošt. kao tužitelja H. M. podnesenoj protiv rješenja Okružnog suda u Zagrebu od 1. listopada 1991. K-40/1991 (Kv- 806/91), u sjednici održanoj 27. svibnja 1992.godine

Legislator headnote

AI generated

I Kž-33/1992-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Pobijanim rješenjem temeljem čl. 271. st. l. u vezi s čl. 270. st. 1. toč.l. Zakona o krivičnom postupku koji je na temelju čl. 1. Zakona o preuzimanju Zakona o krivičnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91) preuzet kao Zakon Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu:ZKP) uvažen je prigovor protiv optuženice oštećenika kao tužitelja H. M., a kojom optužnicom oštećenik kao tužitelj stavlja na teret okrivljenici izvršenje kriv. djela iz čl. 142. st. 1. i 2.KZH, te je ta optužnica odbačena.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž-35/1992-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Pavišić dr. Berislava kao predsjednika vijeća, te Drakulić Milena i Mikor Milivoja, kao članova vijeća i stručnog suradnika Lipnjak-Bosanac Zlate, kao zapisničara u krivičnom predmetu protiv okr. H. K., zbog krivičnog djela iz čl. 142. st. 1. i 2. KZH, odlučujući o žalbi ošt. kao tužitelja H. M. podnesenoj protiv rješenja Okružnog suda u Zagrebu od 1. listopada 1991. K-40/1991 (Kv- 806/91), u sjednici održanoj 27. svibnja 1992.godine

r i j e š i o j e :

Odbija se kao neosnovana žalba ošt. kao tužitelja H. M..

O b r a z l o ž e n j e

Pobijanim rješenjem temeljem čl. 271. st. l. u vezi s čl. 270. st. 1. toč.l. Zakona o krivičnom postupku koji je na temelju čl. 1. Zakona o preuzimanju Zakona o krivičnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91) preuzet kao Zakon Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu:ZKP) uvažen je prigovor protiv optuženice oštećenika kao tužitelja H. M., a kojom optužnicom oštećenik kao tužitelj stavlja na teret okrivljenici izvršenje kriv. djela iz čl. 142. st. 1. i 2.KZH, te je ta optužnica odbačena.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio ošt. kao tužitelj s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači, s time da se krivični postupak protiv okrivljenice nastavi prema optužnici oštećenika kao tužitelja.

Žalba nije osnovana.

U konkretnom slučaju ošt. kao tužitelj svojom optužnicom, okrivljenici stavlja na teret da je nagovorila njihovu sada, pokojnu majku, da joj na temelju dva pravna posla (ugovora o darovanju i ugovora o dosmrtnom uzdržavanju) dade svu imovinu,i na taj je način pokazala svoju prijevarnu namjeru, kojom je njega u cijelosti razbaštinila.

Međutim, iz svih do sada utvrđenih podataka u spisu (posebno uvidom u donesene odluke o predmetima P-669/85, P- 207/86, Gž-5857/88, te Rev 139/90) utvrđeno je da su predmetom ugovora o darovanju iz 1976. godine bile samo one nekretnine koje je majka stranaka stekla nasljedstvom, te ih slobodnom voljom darovala okrivljeni.

Godine 1982. zaključila je majka stranaka s okrivljenicom ugovor o dosmrtnom uzdržavanju po čl. 122. ZN.

Konačno, tražeći utvrđenje pravne nevaljanosti tih pravnih poslova, ošt. kao tužitelj, u vođenim parničnim postupcima sve je pravne sporove izgubio pa je tako i njegov revizijski zahtjev odbijen, po Vrhovnom sudu Republike Hrvatske,kao neosnovan.

Uz navedeno,majka stranaka ovog krivičnog postupka je izričito oporučno isključila oštećenika kao tužitelja iz nasljedstva, zbog njegove nedostojnosti, naznačujući pri tom kao konkretan razlog nedostojnosti - vođenje mnogobrojnih krivičnih postupaka zbog djela kojima je on ugrožavao njen tjelesni integritet, ili joj se prijetio ili je opet vrijeđao.

Istovremeno iz sadržaja ugovora o dosmrtnom uzdržavanju proizlazi da je okrivljenica već unatrag dvanaest godina uzdržavala majku, dakle i prije zaključenja tog ugovora.

Slijedom izloženog, mora se zaključiti da ne postoji osnovana sumnja da bi okrivljenica postupala prijevarno niti da bi ona nagovorila majku da joj dade svu imovinu, već je to bila isključiva volja majke stranaka, kao primateljice uzdržavanja.

Okolnost opet da su oba pravna posla, zapravo, dvostrani pravni poslovi,te da je o uvjetima raskida primateljica uzdržavanja bila upozorena po sucu koji je ovaj ugovor (čl. 122. ZN) ovjerio, dovoljno govori da majka stranaka to za života nije tražila, već je naprotiv sina, ošt. kao tužitelja označila kao nedostojnog za nasljeđivanje, pa valja zaključiti da nema dokaza za osnovanu sumnju da je okrivljenica učinila kriv. djelo koje joj se inkriminira optužnicom ošt. kao tužitelja.

Kako ošt. kao tužitelj svojom žalbom ne navodi ništa novo što bi njegovu optužnicu učinilo osnovanom, već jedino predlaže uviđaj na nekretnini (radi uvida u uvjete života majke),to je njegovu žalbu trebalo odbiti kao neosnovanu, te odlučiti kao u izreci ove drugostepene odluke, temeljem čl.397.st. 3.ZKP.

U Zagrebu, 27. svibnja 1992.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Lipnjak-Bosanac Zlata,v.r.

Pavišić dr.Berislav,v.r.