I Kž-419/1997-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 419/1997-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Neve Šibl, kao predsjednika vijeća, te mr. Branka Zmajevića i Ane Garačić, kao članova vijeća i više savjetnice Ileane Vinja, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. I. R. zbog kaznenog djela iz čl. 218. st. 1. KZ, odlučujući o žalbi optuženog podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru od 20. lipnja 1997. godine, br. K 42/97, u sjednici održanoj 15. rujna 1999. godine, u prisutnosti zamjenika državnog odvjetnika Republike Hrvatske Tomislava Dujmića,

p r e s u d i o j e :

U povodu žalbe opt. I.R., po službenoj dužnosti, preinačuje se presuda suda prvog stupnja u pravnoj oznaci djela, te se izriče da je opt. I.R. činjenjem utvrđenim u izreci presude suda prvog stupnja počinio kazneno djelo iz čl. 218. st. 1. KZ, pa se po tom zakonskom propisu uz primjenu čl. 57. st. 1. i 2. toč. b KZ osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci.

Žalba opt. I.R. odbija se kao neosnovana te se u pobijanom a nepreinačenom dijelu potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

Županijski sud u Bjelovaru proglasio je krivim opt. I.R. za kazneno djelo razbojništva iz čl. 127. st. 1. KZRH, te mu primjenom čl. 38. i 39. OKZRH izrekao kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci.

Protiv te presude žali se optuženi zbog odluke suda o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, odnosno preinači i optuženom izreče blaža kazna.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske predložio je da se žalba optuženog odbije kao neosnovana.

Žalba nije osnovana.

Nije u pravu optuženi kada se žali zbog odluke suda o kazni.

Optuženi prigovara pobijanoj presudi, da prilikom odmjeravanja kazne nije uzeto u obzir optuženom u dovoljnoj mjeri, kao olakšavajuće, da je bio sudionik domovinskog rata od samog početka, te da je u domovinskom ratu ranjen 1992. godine, da se je liječio na Psihijatrijskom odjelu bolnice u S. od posljedica posttraumatskog stresnog poremećaja izazvanog nizom stresnih situacija u tijeku domovinskog rata. Sud je također propustio cijeniti da je na izvršenje djela optuženog utjecala alkoholiziranost u vrijeme izvršenja djela, te njegov niski stupanj tolerancije na frustracije, koji je utvrđen prilikom psihijatrijskog vještačenja, sposobnost optuženog u vrijeme izvršenja djela da shvati značenje djela i upravlja svojim postupcima bila je bitno smanjena, te okolnosti, smatra optuženi, sud nije u dovoljnoj mjeri cijenio. Protivno navodima žalbe sud prvog stupnja prilikom odmjeravanja kazne cijenio je optuženom u dovoljnoj mjeri, kao olakotno, da se radi o mladoj osobi, dosada neosuđivanoj, da je u vrijeme izvršenja djela bio bitno smanjeno uračunljiv, otac troje mldb. djece, te sudionik domovinskog rata. Pored toga, sud je uzeo u obzir povrat stvari što ih je uzeo optuženi oštećenima, te da je optuženi izrazio spremnost nadoknaditi štetu ošt. N.M., dok mu posebnih otežavajući okolnosti sud nije mogao utvrditi.

Ovaj sud drugog stupnja smatra da je sud prvog stupnja pravilno utvrdio i cijenio navedene olakotne okolnosti, te optuženom izrekao kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci primjenom odredbi u ublažavanju kazne, koja kazna se i po mišljenju ovog suda drugog stupnja ukazuje primjerenom obzirom na društvenu opasnost djela, te ličnost optuženog, i ta kazna po utvrđenju ovog suda drugoga stupnja ostvariti će svrhu kažnjavanja iz čl. 50. KZ.

Nakon stupanja na snagu KZ 1. siječnja 1998. godine ("Narodne novine", broj 110/97) pravilno je činjenje optuženog, opisano u izreci presude suda prvog stupnja, ozbirom na primjenu blažeg zakona, pravno kvalificirati kao kazneno djelo iz čl. 218. st. 1. KZ, pa je zbog toga ovaj sud drugog stupnja preinačio pobijanu presudu u pravnoj oznaci djela i optuženog proglasio krivim po tom zakonskom propisu. Naime, iako je kazneni zakon proširio kriminalnu zonu u kvalificiranom obliku djela (st. 2. čl. 218. KZ), tako da je dodao način počinjena razbojništva upotrebom oružja, kao što je djelo počinio optuženik, kako u vrijeme izvršenja djela nije postojao taj kvalificirani oblik, pravilno je optuženog proglasiti krivim za osnovni oblik iz st. 1. čl. 218. KZ, koji je blaži od čl. 127. st. 1. KZRH, obzirom na propisanu kaznu.

Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti (čl. 379. ZKP), ovaj sud drugog stupnja nije našao da bi bile počinjene bitne povrede odredaba kaznenog postupka.

Na temelju svega navedenog, trebalo je, temeljem čl. 387. i 390. ZKP odlučiti kao u izreci presude.

U Zagrebu, 15. rujna 1999. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Ileana Vinja, v.r.

Neva Šibl, v.r.