II Kž-305/2011-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž 305/11-4

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnoga suda dr. sc. Zdenka Konjića kao predsjednika vijeća, te Žarka Dundovića i Miroslava Šovanja kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Buge Mrzljak Stenzel kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. S. M., zbog kaznenog djela iz čl. 90. u svezi čl. 33. Kaznenog zakona, odlučujući o žalbi državnog odvjetnika, podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Šibeniku od 7. lipnja 2011. broj K-11/11 o ukidanju pritvora u tijeku postupka nakon izrečene nepravomoćne presude, u sjednici održanoj dana 20. lipnja 2011.,

r i j e š i o j e:

Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, preinačuje se pobijano rješenje te se pritvor protiv opt. S. M. produljuje iz osnove u čl. 102. st. 1. t. 3. Zakona o kaznenom postupku.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Šibeniku od 7. lipnja 2011. broj K- 11/11, u tijeku postupka nakon izrečene nepravomoćne presude kojom je opt. S. M. proglašen krivim zbog kaznenog djela ubojstva u pokušaju iz čl. 90. u svezi čl. 33. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 105/04., 84/05., 71/06., 110/07. i 152/08, u daljnjem tekstu: KZ) te mu je izrečena kazna zatvora u trajanju od dvije godine, na temelju čl. 104. st. 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 110/97., 27/98., 58/99., 112/99., 58/02., 143/02. i 115/06, u daljnjem tekstu: ZKP) ukinut je pritvor protiv optuženika, koji pritvor je bio određen iz osnove u čl. 102. st. 1. t. 3. ZKP-a.

Protiv tog rješenja žali se državni odvjetnik, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači i odredi pritvor optuženiku iz osnove u čl. 102. st. 1. t. 3. ZKP-a.

Žalba je osnovana.

Suprotno tvrdnjama pobijanog rješenja, Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, ocjenjuje da osnovano državni odvjetnik ističe kako u konkretnom slučaju i dalje egzistiraju razlozi koji opravdavaju mjeru pritvora protiv optuženika iz osnove u čl. 102. st. 1. t. 3. ZKP-a.

II Kž 305/11-4

Prvostupanjski sud donošenje pobijane odluke argumentira time da optuženik prema nalazu vještaka, pored psihičkih tegoba, nije opasan za okolinu, da mu je njegova obitelj spremna oprostiti, kao i da je optuženik spreman podvrgnuti se liječenju i kontroli, pri čemu posebno cijeni i vrijeme koje je optuženik proveo u pritvoru.

Međutim, po stajalištu Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, istaknuti argumenti po svom značaju ne nadmašuju okolnosti koje ukazuju na nužnost pritvorske mjere. Osim toga, valja ukazati da kod optuženika, prema nalazu i mišljenju liječnika vještaka, postoji rizik od novih agresivnih ispada u nekim novim konfliktnim situacijama, u slučaju konzumacije alkohola, na što s pravom ukazuje državni odvjetnik. Ovu okolnost, očito je imao u vidu i prvostupanjski sud, jer je nepravomoćnom presudom optuženiku izrekao sigurnosnu mjeru obveznog psihijatrijskog liječenja iz čl. 75. KZ-a. Ako se navedeno poveže sa okolnosti da optuženik boluje od kroničnog organskog psihosindroma kao posljedice moždanog udara, koji poremećaj izaziva razdražljivost, poteškoće s koncentracijom, agresivnost i smanjenu toleranciju na stres, da je kazneno djelo za koje je nepravomoćno proglašen krivim pokušao počiniti pod utjecajem alkohola od 0,76 g/kg, a da je sklon povremenom konzumiranju alkohola, uz naglasak da živi u zajedničkom domaćinstvu sa oštećenom, a povremeno i s njezinim sinom, s kojim dolazi u sukob, tada je očito da sve navedeno ukazuje da su u cijelosti ostvarene osobite okolnosti koje opravdavaju bojazan da bi optuženik boravkom na slobodi mogao ponoviti ili dovršiti pokušano kazneno djelo, zbog čega je opravdano protiv njega produljiti pritvor iz osnove u čl. 102 st. 1. t. 3. ZKP-a.

Pri tome, s pravom u žalbi tvrdi državni odvjetnik da dosadašnjim boravkom optuženika u pritvoru (od 10. prosinca 2010. do 7. lipnja 2011.) nije ugroženo načelo razmjernosti. Naime, pri ocjeni eventualne povrede navedenog načela valja voditi računa o razmjeru između težine počinjenog kaznenog djela, kazne koju se prema podacima u spisu može očekivati i potrebe određivanja i trajanja mjere pritvora, pa sagledavajući sve navedeno, niti dosadašnjim boravkom u pritvoru, niti daljnjim pritvaranjem optuženika načelo razmjernosti nije ugroženo.

Slijedom svega iznesenog, temeljem čl. 398. st. 3. ZKP-a, riješeno je kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 20. lipnja 2011.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Buga Mrzljak Stenzel, v.r.

dr. sc. Zdenko Konjić, v.r.