Legislator Case Law & Legislation
Rev-3361/1994-2 AI generated

Supreme Court dismisses appeal on tort damages, upholding lower court's assessment of pain and suffering compensation.

Case Number Rev-3361/1994-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Dismissed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia dismissed the plaintiff's appeal against a final judgment awarding damages for physical pain, fear, and reduced life activity. The court found the lower courts correctly applied the Law on Obligations regarding the specific injuries, pain intensity, and 15% reduction in life activity suffered by the plaintiff. Consequently, the appeal was rejected as unfounded because the awarded compensation was deemed appropriate and the procedural costs were adjusted fairly based on the plaintiff's partial success.

Legislator headnote

AI generated

čl. 200. ZOO; čl. 154. st. 2. ZPP; čl. 393. ZPP: The Supreme Court established that appellate courts must carefully assess the type and severity of injuries, the intensity and duration of pain, and the degree of reduced life activity when determining non-pecuniary damages, ensuring the award aligns with the nature of the compensation and social purpose without favoring unrelated interests.

Keywords

AI generated
non-pecuniary damages pain and suffering reduced life activity tort liability appeal dismissal procedural costs ZOO Law

Cited Legislation

AI generated
čl. 200. Zakona o obveznim odnosima
čl. 200. st. 2. Zakona o obveznim odnosima
čl. 154. st. 2. Zakona o parničnom postupku
čl. 393. Zakona o parničnom postupku
Iz navedenih razloga reviziju tužitelja valjalo je odbiti na temelju odredbe čl. 393. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92).

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 3361/1994-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Miljenke Vraničar, Ivana Mikšića i Tome Gložinića kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D.P. iz Z., . broj ., koga zastupaju punomoćnici M.B. i M.H., odvjetnici iz Z., protiv tužene C.o. . d.d. Z., . . broj ., radi naknade štete, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 24. svibnja 1994. godine broj Gž-2413/94-2, kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Zagrebu broj Pn-3805/90 od 25. studenog 1993. godine, u sjednici održanoj 3. prosinca 1997. godine,

p r e s u d i o j e :

Odbija se revizija kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom Općinskog suda u Zagrebu od 25. studenog 1993. godine broj Pn-3805/90 suđeno je:

"I. Tuženica C.o. . d.d. Z., . . broj ., dužna je isplatiti tužitelju D.P. iz Z., . broj . iznos od 44,000.000 HRD sa zakonskom zateznom kamatom obračunatom temeljem čl. 277. st. 1. Zakona o obveznim odnosima tekućim od 25. studenog 1993. godine do isplate, te iznos od 33.738 HRD sa zakonskim zateznim kamatama obračunatim temeljem čl. 277. st. 1. Zakona o obveznim odnosima tekućim od 13. travnja 1991. godine do isplate, te naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 5,124.195 HRD, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom izvršenja.

II. Odbija se tužitelj s dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 13,500.000 HRD sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 25. studenog 1993. godine do isplate u iznosu od 10.902 HRD sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 13. travnja 1991. godine do isplate."

Presudom Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 24. svibnja 1994. godine broj Gž-2413/94-2 suđeno je:

"I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zagrebu broj Pn- 3805/90 od 25. studenog 1993. godine u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja po osnovi pretrpljenih duševnih boli zbog smanjenja životne aktivnosti preko iznosa od 18,500.000 HRD do 32,000.000 HRD (za 13,500.000 HRD), za tuđu pomoć i njegu preko iznosa od 33.738 HRD do 44.640 HRD (za 10.902 HRD) i odluka o parničnom trošku.

Odbija se žalba tuženice kao neosnovana i potvrđuje presuda u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja po osnovi pretrpljenih fizičkih boli preko iznosa od 7,000.000 HRD do 10,000.000 HRD (za 3,000.000 HRD), pretrpljenih duševnih boli zbog smanjenja životne aktivnosti preko iznosa od 12,000.000 HRD do 18,500.000 HRD ( za 6,500.000 HRD).

II. Preinačuje se djelomično navedena presuda u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja s naslova pretrpljenih fizičkih boli preko iznosa od 10,000.000 HRD, po osnovi pretrpljenog straha preko iznosa od 4,000.000 HRD, te odluka o parničnom trošku i sudi:

Odbija se tužitelj s dijelom tužbenog zahtjeva po osnovi pretrpljenih fizičkih boli u iznosu od 6,000.000 HRD, po osnovi pretrpljenog straha u iznosu od 5,000.000 HRD, te po osnovu parničnog troška u iznosu od 1,300.000 HRD."

Protiv drugostupanjske presude tužitelj je izjavio reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava i predložio da se revizija prihvati u pravcu razloga revizije i preinači pobijana presuda u pravcu razloga revizije te da se preinači i odluka o parničnom trošku.

Na reviziju nije odgovoreno, a Državni odvjetnik Republike Hrvatske se nije izjasnio. Revizija nije osnovana.

Nije osnovan revizijski prigovor pogrešne primjene materijalnog prava, jer je po ocjeni ovog revizijskog suda pravilno primijenjena odredba čl. 200. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94 - dalje ZOO), kada je pravomoćno utvrđena kao primjerena naknada tužitelju za fizičke bolove u iznosu od 10.000,00 kn (10,000.000 HRD), naknada za strah u iznosu od 4.000,00 kn (4,000.000 HRD) i naknada za smanjenu životnu aktivnost u iznosu od 18.500,00 kn (18,500.000 HRD).

Odlučujući o visini navedenih naknada i ovaj revizijski sud je uzeo u obzir vrstu i težinu ozljeda koje je tužitelj zadobio u prometnoj nezgodi, intenzitet i trajanje fizičkih bolova koje je trpio nakon ozljeđivanja, kao i intenzitet i trajanje straha kao i sve one posljedice koje su zadobivene ozljede ostavile na duševno i tjelesno zdravlje tužitelja, te postotak smanjenja životne aktivnosti (15%) i životnu dob tužitelja (rođen 1957. godine).

Osim toga je ovaj revizijski sud, odlučujući o neimovinskoj šteti, vodio računa o značenju povrijeđenog dobra i cilju kome služi ta naknada ali i o tome da se ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom prirodom i društvenom svrhom (čl. 200. st. 2. ZOO).

Budući da je drugostupanjski sud preinačio prvostupanjsku presudu u odnosu na visinu dosuđenih naknada tužitelju za fizičke bolove i strah, to je pravilno odmjeren tužitelju i parnični trošak s razmjerno manjem u uspjehu tužitelja u sporu (čl. 154. st. 2. ZPP), zbog toga nije osnovan revizijski prigovor u odnosu na visinu dosuđenih parničnih troškova.

Iz navedenih razloga reviziju tužitelja valjalo je odbiti na temelju odredbe čl. 393. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92).

U Zagrebu, 3. prosinca 1997. godine.

Predsjednik vijeća:

dr. Ivo Grbin, v.r.