Revr-207/2007-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Revr 207/07-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Jasne Brežanski, kao predsjednice vijeća, te Stanka Jesenkovića, Davorke Lukanović- Ivanišević, Ivke Zlokić i Nenada Perina, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja F. F. iz N. M., koga zastupa M. C., odvjetnik u Z., protiv tuženika P. F. d.o.o. iz Z. B., koga zastupa direktor Ž. F., a ovog N. P., odvjetnik u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Zlataru od 13. prosinca 2006. br. Gž-457/06. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zlataru od 12. prosinca 2005. br. P-11/05., u sjednici održanoj dana 17. travnja 2007.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.

Tuženiku se ne dosuđuje trošak odgovora na reviziju tužitelja.

Obrazloženje

Presudom suda drugog stupnja potvrđena je presuda suda prvog stupnja kojom je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"I. Tuženiku se nalaže da tužitelju isplati na ime dospjelih, a ne isplaćenih plaća iznose kako slijedi:

- 6. mjesec 2000. g. – 1.603,71 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 5.7.2000. g,

- 7. mjesec 2000. g. – 1.963,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 5.8.2000.g,

- 8. mjesec 2000. g. _

1.963,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 5.9.2000.g,

- 9. mjesec 2000. g. _

1.963,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 5.10.2000.g,

- 10. mjesec 2000.g.

1.963,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 5.11.2000.g,

- 11. mjesec 2000.g.

1.963,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 5.12.2000.g.,

- 12. mjesec 2000. g. _

1.68,50 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 5.1.2001.g.,

- 1. mjesec 2001. g. _

1.968,50 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 5.2.2001.g.,

- 2. mjesec 2001. g. _

1.985,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 5.3.2001.g.,

- 3. mjesec 2001. g. _

1.968,50 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 5.4.2001.g.,

- 4. mjesec 2001. g. _

1.986,50 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 5.5.2001.g.,

- 5. mjesec 2001. g. _

1.985,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 5.6.2001. g.,

- 6. mjesec 2001. g. _

1.968,50 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 5.7.2001. g.,

- 7. mjesec 2001. g. _

1.968,50 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 5.8.2001. g.,

- 8. mjesec 2001. g. _

1.968,50 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 5.9.2001.g,

- 9. mjesec 2001. g. _

1.968,50 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 5.10.2001.g.,

- 10. mjesec 2001.g.

1.968,50 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 5.11.2001. g,

- 11. mjesec 2001. g. _

1.880,23 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 5.12.2001.g,

- 12. mjesec 2001. g. _

1.951,31 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 5.1.2002. g.,

- 1. mjesec 2002. g. _

1.874,75 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 5.2.2002.g,

- 2. mjesec 2002. g. _

1.873,75 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 5.3.2002.g,

- 3. mjesec 2002. g. _

1.687,25 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 5.4.2002.g,

- 4. mjesec 2002. g. _

1.863,72 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 5.5.2002.g,

- 5. mjesec 2002. g. _

1.863,72 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 5.6.2002.g,

- 6. mjesec 2002. g. _

1.863,72 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 5.7.2002.g,

- 7. mjesec 2002. g. _

1.863,72 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 5.8.2002.g,

- 8. mjesec 2002. g. _

721,52 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 5.9.2002.g, a koje zakonske zatezne kamate teku do 1.7.2002. godine u visini od 18% godišnje, a od 1.7.2002. godine, u visini od 15% godišnje, pa sve do konačne isplate.

II tuženik je dužan po osnovi dospjelih, a neisplaćenih dnevnica za ukupno 46 službenih putovanja izvan granice Republike Hrvatske isplatiti tužitelju iznos od 86.480,00 kn.

II. Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi trošak ovog postupka u ukupnom iznosu od 23.954,30 kn (dvadesettritisućedevetstopedesetčetirikuneitridesetlipa) u roku od 15 dana."

Protiv ove pravomoćne drugostupanjske presude tužitelj je izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se obje nižestupanjske presude ukinu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, odnosno da se preinače i prihvati tužbeni zahtjev. Tuženik je podnio odgovor na reviziju s prijedlogom da se revizija tužitelja odbije kao neosnovana.

Revizija nije osnovana.

Postupak pred nižestupanjskim sudovima proveden je u skladu s odredbama Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine”, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01. i 117/03. – dalje ZPP) pa nije opravdan revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

U pobijanoj presudi nema takvih nejasnoća niti proturječnosti ni drugih nedostataka zbog kojih se ona ne bi mogla ispitati, pa nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a koja se posebno ističe u reviziji.

Nije se ostvario ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava. U postupku je utvrđeno:

- da je tuženik sklopio tužiteljem ugovor o radu 6. lipnja 2000., za obavljanje poslova vozača kamiona, a za ugovorenu plaću od 2.500,00 kn bruto,

- da je tužitelj posao vozača kamiona kod tuženika obavljao do 8. kolovoza 2002., kada je otkazao ugovor o radu tuženiku i zaposlio se na drugom radnom mjestu,

- da je tužitelj kroz cijelo vrijeme radnog odnosa primao plaću od tuženika isplatom na ruke iznosa od 300 do 350 DEM po odvezenim turama, ovisno o tome koliko je tura trajala i da li je bio uključen i rad vikendom,

- da je tužitelj za vrijeme dok je bio zaposlenik kod tuženika bio tri mjeseca na bolovanju i da je kroz ta tri mjeseca primao naknadu u iznosu od 600 DEM mjesečno i da je ostvarivao zdravstvenu zaštitu,

- da su ostali zaposlenici tuženika primali plaću na isti način kao i tužitelj,

- da je tuženik kroz cijelo trajanje radnog odnosa bio uredno prijavljivan i da su mu uplaćivani doprinosi za mirovinsko i zdravstveno osiguranje,

- da je tuženik uredno vodio obračunske liste pojedinačno za svaki mjesec iz kojih je vidljivo koliki broj radnih sati je tužitelj ostvario, a sukladno tome koliki je dohodak i neto plaća, sve sukladno bruto plaći ugovorenoj ugovorom o radu.

Sudovi su pravilno ocijenili da tužitelji kao ni ostali radnici nisu primali druge iznose plaće osim isplate na ruke po završenim prevozničkim turama i da tužitelj nije ničim dokazao da je pored toga trebao primati još neku plaću.

Utvrđeno je u postupku da je tužitelj primao plaću prema sporazumu sa tuženikom koji je trajao od 6. lipnja 2000. do kolovoza 2002.

Pitanje spornih 46 inozemnih dnevnica u ukupnom iznosu od 86.480,00 kn tužitelj prema utvrđenju sudova ne samo da nije ničim dokazao, nego tu tražbinu nije ni objasnio, a posebno o kakvim se putovanjima uopće radi i gdje i kada su obavljena.

Glede deviznih prekršaja u vezi isplate plaće u DEM koji da je učinio tuženik, pravilno je ocijenjeno u provedenom postupku da ih je učinio i tužitelj koji je primao na ime plaće strana sredstva plaćanja.

To pitanje, u ostalom, nije predmet ovog spora, pa sudovi o tome nisu odlučivali u smislu čl. 2. st. 1. ZPP-a.

Tužitelj je trebao dokazati činjenice na kojima temelji tužbeni zahtjev. Kako to tužitelj nije učinio primjena pravila o teretu dokazivanja opravdava ocjenu suda da te činjenice nisu dokazane, pa je odredba čl. 221. a ZPP-a u pobijanoj presudi pravilno primijenjena.

Prema izloženom sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo kad su odbili tužbeni zahtjev tužitelja.

Utvrđeno je tako da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, pa je na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a revizija tužitelja odbijena kao neosnovana.

Po ocjeni svih okolnosti ovaj revizijski sud je našao da trošak za podneseni odgovor na reviziju nije u ovom slučaju bio potreban za vođenje ove parnice, pa nije ni dosuđen tuženiku (čl. 155. st. 1. ZPP-a).

U Zagrebu, 17. travnja 2007.

Predsjednica vijeća:

mr. sc. Jasna Brežanski, v.r.