II Kž-435/2019-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž 435/2019-4

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Zdenka Konjića, predsjednika vijeća, te Perice Rosandića i Damira Kosa, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ive Gradiški Lovreček, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog H. Š., zbog kaznenog djela iz članka 110. u vezi s člankom 34. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17. i 118/18., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenika, podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Splitu od 15. studenog 2019. broj Kov-iz-19/2019., o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 4. prosinca 2019.,

r i j e š i o j e :

Žalba okrivljenog H. Š. odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem Županijskog suda u Splitu, nakon podignute optužnice protiv okrivljenog H. Š., zbog kaznenog djela ubojstva u pokušaju iz članka 110. u vezi s člankom 34. i drugih KZ/11., na temelju članka 131. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17., dalje: ZKP/08.) protiv okrivljenika je produljen istražni zatvor iz zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljenik po braniteljici, odvjetnici I. Š., bez navođenja zakonske osnove pobijanja prvostupanjskog rješenja, no iz sadržaja žalbe jasno je da se ona podnosi zbog prigovora činjenične naravi. Žalbom predlaže Vrhovnom sudu Republike Hrvatske „ukinuti istražni zatvor nad okrivljenikom H. Š. te podredno zamijeniti istražni zatvor odgovarajućom mjerom“.

Žalba nije osnovana.

Protivno žalbenim navodima, prvostupanjski je sud pravilno i potpuno utvrdio sve činjenice odlučne za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenog H. Š. i to u odnosu na opću, a jednako tako i posebnu pretpostavku iz članka 123. stavka 1. točke 3.

II Kž 435/2019-4

ZKP/08., po kojoj je zakonskoj osnovi istražni zatvor produljen. Također, prvostupanjski je sud za svoju odluku dao jasne, dostatne i neproturječne razloge, time da ispitivanjem prvostupanjskog rješenja po službenoj dužnosti, a sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., nisu utvrđene povrede na koje je ovaj drugostupanjski sud dužan paziti.

Nastavno, iako žalitelj ne pobija ostvarenje opće pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora, potpuno osnovano prvostupanjski sud, iz dosadašnje dokazne građe, valjano zaključuje o postojanju, za ovaj stadij kaznenog postupka, dostatnog stupnja osnovanosti sumnje na počinjenje okrivljeniku inkriminiranih kaznena djela. Time je ostvarena temeljna zakonska pretpostavka iz članka 123. stavka 1. ZPK/08. za primjenu mjere istražnog zatvora.

Nadalje, nije u pravu žalitelj kada ističe da po prvostupanjskom sudu na strani okrivljenika utvrđene okolnosti, ne predstavljaju one osobite okolnosti koje u smislu članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. upućuju na opasnost da će on ponoviti kazneno djelo na slobodi.

Naime, okrivljeni H. Š. je sada osnovano sumnjiv za učin kaznenog djela ubojstva u pokušaju iz članka 110. u vezi s člankom 34. KZ/11., kaznenog djela teške tjelesne ozljede iz članka 118. stavka 1. KZ/11. te dva kaznena djela teške tjelesne ozljede u pokušaju iz članka 118. stavka 1. u vezi s člankom 34. KZ/11. Inkriminirani način počinjenja, odnosno činjenica da iste zgode, nožem dužine oštrice 19 cm, nanosi ubodnu i više reznih rana I. D., a potom i više reznih rana ostaloj trojici oštećenika i to nakon što, izbačen iz kluba, odlazi kući i prema vlastitoj obrani, revoltiran postupkom zaposlenika kluba, uzima nož i vraća se u klub, gdje poduzima inkriminirane radnje, i po ocjeni ovog suda doista ukazuje na visok stupanj kod okrivljenika izražene kriminalne volje i iskazanu agresivnost u postupanju.

Uz navedeno, osnovano prvostupanjski sud, svoj zaključak o konkretnoj i realno predvidivoj opasnosti od ponavljanja djela kod okrivljenog H. Š. nalazi u činjenici njegove ranije kaznene osuđivanosti. Naime, okrivljenik je prethodno više puta kazneno osuđivan, između ostalog i za djela s elementima nasilja (kazneno djelo teške tjelesne ozljede, kazneno djelo nasilničkog ponašanja u obitelji te kazneno djelo razbojništva), time da je zadnja presuda kojom je zbog kaznenog djela iz članka 190. stavka 2. KZ/11. osuđen na kaznu zatvora u trajanju od tri godine i šest mjeseci postala pravomoćna 19. siječnja 2017. (presuda Općinskog suda u Splitu od 13. travnja 2016., broj K-1060/15.). Imajući u vidu da je, sukladno vlastitom iskazu, ovu kaznu izdržao 2019., dok je sada osnovano sumnjiv da bi djela koja mu se u ovom postupku stavljaju na teret počinio u srpnju 2019., jasno je da u odnosu na njega kazna zatvora očito nije polučila očekivani specijalno preventivni učinak. Ispravno, nadalje, prvostupanjski sud pri odluci o produljenju mjere istražnog zatvora zbog opasnosti od iteracije, uz izloženo, uzima u razmatranje rezultate provedenog psihijatrijskog vještačenja okrivljenika. Naime, iz nalaza i mišljenja Klinike za psihijatriju proizlazi da je okrivljeniku dijagnosticiran disocijalni poremećaj ličnosti kao i ovisnost o opijatima, zbog kojih je tempore criminis bio smanjeno ubrojiv, ali ne bitno, time da vještaci, obzirom na odlučujuće značenje ovisnosti na počinjenje djela i rizik od mogućeg ponavljanja kaznenog djela uvjetovanog ovisnošću, preporučaju izricanje sigurnosne mjere obveznog liječenja od ovisnosti.

II Kž 435/2019-4

Izloženo u svojoj ukupnosti, sve neovisno o navodima žalbe, jasno upućuje na konkretno predvidivu opasnosti da će okrivljenik, u slučaju puštanja na slobodu, ponoviti isto ili koje drugo kazneno djelo. Kod takvog stanja stvari, paušalna žalbena tvrdnja da je okrivljenik „teškog zdravstvenog stanja... koje se ne može uspješno liječiti i rehabilitirati u zatvorskim uvjetima (slomljene obje pete)“, nije od utjecaja na ocjenu nužnosti daljnje primjene mjere istražnog zatvora.

S obzirom na to da se, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, temeljem ranije izloženih činjenica postojeća i kod okrivljenog H. Š. realno predvidiva opasnost od iteracije ne može prevenirati kojom drugom blažom mjerom, to je valjano i na zakonu osnovano prvostupanjski sud pobijanim rješenjem okrivljeniku produljio istražni zatvor temeljem zakonske osnove iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08.

Stoga, budući da se navodima žalbe okrivljenika utvrđenja prvostupanjskog suda ne dovode s uspjehom u dvojbu, trebalo je, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 4. prosinca 2019.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Iva Gradiški Lovreček, v. r.

dr. sc. Zdenko Konjić, v. r.