Legislator Case Law & Legislation
Rev-804/2009-2 AI generated

Supreme Court dismisses appeal as inadmissible due to failure to identify a significant legal issue under Article 382 of the Civil Procedure Act.

Case Number Rev-804/2009-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Inadmissible

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia rejected the plaintiff's appeal against the second-instance decision regarding a possession disturbance case. The plaintiff argued that the lower courts incorrectly applied the statute of limitations for possession protection, but failed to specify a distinct legal question or provide reasons for its significance. The court ruled that the appeal was inadmissible because the plaintiff did not meet the statutory requirements for extraordinary review under Article 382 of the Civil Procedure Act.

Legislator headnote

AI generated

čl. 382. st. 2. ZPP; čl. 382. st. 3. ZPP; čl. 400. st. 1. ZPP: An appeal for extraordinary review is inadmissible if the appellant fails to specify a distinct legal question and explain why it is significant for the uniform application of law and equality of citizens.

Keywords

AI generated
extraordinary review Civil Procedure Act possession protection statute of limitations inadmissible appeal uniform application of law legal question specification

Cited Legislation

AI generated

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

Broj: Rev 804/09-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sutkinji mr. sc. Luciji Čimić, u pravnoj stvari tužitelja I. J. iz B., kojeg zastupa punomoćnica D. P., odvjetnica u O., protiv tuženika I. V. iz I., kojeg zastupa punomoćnik I. K., odvjetnik u O., radi smetanja posjeda, odlučujući o reviziji tužitelja protiv rješenja Županijskog suda u Osijeku posl. br. Gž-890/09 od 26. ožujka 2009., kojom je djelomično ukinuta a djelomično potvrđeno rješenje Općinskog suda u Osijeku posl. br. P-1162/08-4 od 22. siječnja 2009., dana 28. travnja 2010.,

r i j e š i o j e:

Revizija tužitelja odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem pod toč. I izreke odbijen je tužitelj s tužbenim zahtjevom na utvrđenje da je tuženik uznemiravao tužitelja u vršenju svoga posjeda na nekretnini voćnjak i oranica upisane na kč.br. 295 z.k.ul. 188 ukupne površine 3602 m2, u naravi oranica i 955 m2 u naravi voćnjak, tako što je u periodu od 24. ožujka 2006. postavljao lokot na kapiju, a kasnije postavio armaturnu ogradu, dana 8. ožujka 2007. kada je armaturnu ogradu skinuo. Zbog toga se nalaže tuženom da prestane ubuduće uznemiravati tužitelja u vršenju svog posjeda na nekretnini, jer će u protivnom morati platiti iznos 10.000,00 kn. Pod toč. III izreke (ispravno II), naloženo je tužitelju da tuženiku naknadi trošak postupka u iznosu 4.270,00 kn.

Drugostupanjskim rješenjem žalba tužitelja uvažena je kao djelomično osnovana, a djelomično neosnovana te pod toč. a. ukinuto prvostupanjsko rješenje i tužba odbačena u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja s nalogom tuženiku da ubuduće prestane uznemiravati tužitelja u vršenju njegova posjeda na nekretnini jer će u protivnom morati platiti 10.000,00 kn. Pod toč. b. prvostupanjsko rješenje je potvrđeno u odbijajućem dijelu kojim je odlučeno o uznemiravanju tužitelja u vršenju posjeda od strane tuženika na nekretnini tužitelja, te o odluci o parničnom trošku.

Protiv drugostupanjskog rješenja (st. 1. toč. b.) tužitelj je podnio reviziju na temelju čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku, jer odluka o sporu ovisi o rješenju postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana. Navodi da u odnosu na prekluziju prava odnosno da je tužitelju protekao rok za traženje zaštite posjeda, zbog čega je tužba podnesena izvan roka 30 dana, da su sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo. Naime, u slučaju uznemiravanja posjeda tužitelj ima pravo na posjedovnu zaštitu dok god to uznemiravanje traje, a trajalo je bez prestanka i u vrijeme podnošenja tužbe (stavljanjem armaturne ograde na ogradu tužitelja od 26. listopada 2006. sve dok ju tužitelj sam nije maknuo).

Tužitelj predlaže da revizijski sud prihvati reviziju i u pobijanom dijelu rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, podredno preinači i prihvati tužbeni zahtjev glede uznemiravanja tužitelja u vršenju posjeda od strane tuženika na nekretnini tužitelja.

Tuženik nije odgovorio na reviziju tužitelja.

Revizija tužitelja nije dopuštena.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08 i 123/08 – dalje: ZPP), u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi st. 1. tog članka, a kojom je uređen institut redovite revizije, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude (dalje: izvanrednu reviziju) ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana (toč. 1. do 4.).

Prema odredbi čl. 382. st. 3. ZPP u reviziji iz st. 2. ovoga članka stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela i izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

Prema čl. 400. st. 1. ZPP stranke mogu izjaviti reviziju i protiv rješenja drugostupanjskog suda kojim je postupak pravomoćno završen u sporovima u kojima bi revizija bila dopuštena protivno drugostupanjske presude (čl. 382.). Prema st. 3. istog članka u postupku u povodu revizije protiv rješenja na odgovarajući se način primjenjuju odredbe ovog Zakona o reviziji protiv presude.

Predmet spora je smetanje tužitelja u zadnjem mirnom i faktičnom posjedu nekretnine, sve kako je opisano u izreci toč. I prvostupanjskog rješenja.

U konkretnom slučaju tužitelj nije određeno naveo pravno pitanje niti je određeno naveo razlog zbog kojeg smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana. Tužitelj pobija rješenje zbog pogrešne primjene materijalnog prava i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Postavlja pitanje isteka prekluzivnog roka za traženje zaštite posjeda. Dakle, tužitelj navodima ukazuje da su po njegovom mišljenju sudovi počinili pogrešnu primjenu materijalnog prava. Međutim, tužitelj time nije određeno naznačio materijalnopravno ili postupovnopravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana. Niti je za navedena pitanja tužitelj izložio razloge zbog kojih smatra da bi ono bilo važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

Pitanje bi primjerice moglo biti važno ako revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima ili na odjelskoj ili općoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojem postoji različita praksa drugostupanjskih sudova (čl. 382. st. 2. toč. 1. ZPP). U konkretnom slučaju tužitelj ne tvrdi da revizijski sud o navedenom pitanju još uvijek nije zauzeo shvaćanje, a moglo bi se očekivati da bi o praksi drugostupanjski sudovi mogli o njemu imati različita shvaćanja, niti je naveo različitu praksu drugostupanjskih sudova. To se odnosi i na primjerice navedene slučajeve iz odredbe čl. 382. st. 2. toč. 2., 3. i 4. ZPP.

Prema tome, u reviziji nisu izloženi razlozi zbog kojih tužitelj smatra da su pitanja koja je naveo važna za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

Pri tome treba naglasiti da tužitelj nije naveo postojanje razloga koji su primjerice navedeni u čl. 382. st. 2. toč. 1., 2., 3. i 4. ZPP, a ni neke druge razloge.

Slijedom izloženog, dakle, nisu ispunjene zakonom predviđene pretpostavke u smislu odredbe st. 3. i st. 2. toč. 1., 2., 3. i 4. čl. 382. ZPP za dopuštenost revizije, zbog čega je valjalo reviziju na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP odbaciti kao nedopuštenu.

U Zagrebu, 28. travnja 2010.

SUTKINJA:

mr. sc. Lucija Čimić, v. r.