Rev-1136/2006-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1136/06-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Marijana Ramušćaka kao predsjednika vijeća, te Ivana Mikšića, Vlatke Potočnjak-Radej, Gordane Gasparini i Ljubice Munić kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. Š. iz S., zastupane po I. S., odvjetniku u S., protiv tuženika Grada Splita, zastupanog po K. S. Č., dipl. pravnici, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Splitu od 15. svibnja 2006. godine, br. Gž 1711/05, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu od 4. veljače 2005. godine, br. I P 1612/97, u sjednici održanoj dana 22. studenog 2006. godine,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda drugog stupnja odbijena je kao neosnovana žalba tuženika, te je potvrđena prvostupanjska presuda kojom je suđeno:

„I. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužiteljici: a) iznos od 113.617,99 kn sa zateznom kamatom propisanom zakonom koja teče od 04. veljače 2005.g. do isplate,

b) iznos od 0,01 kn sa zateznom kamatom propisanom zakonom koja teče od 01. listopada 1984.g. do isplate,

dok se u preostalom dijelu, odnosno za isplatu zatezne kamate propisane zakonom koja na iznos glavnice od 113.617,99 kn teče od 12. svibnja 1994.g. do 04. veljače 2005.g. tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

II. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužiteljici troškove ovog postupka u iznosu od 17.480,91 kn.“

Protiv te drugostupanjske presude reviziju je izjavio tuženik, a zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 4. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03 – dalje: ZPP) i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da revizija bude prihvaćena i nižestupanjske presude da budu ukinute, te predmet da bude vraćen na ponovno suđenje ili da pobijana presuda bude preinačena na način da se tužbeni zahtjev odbije u cijelosti.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija nije osnovana.

U ovoj parnici tužiteljica kao vlasnica krojačkog salona „M.“ u … ulici broj …, u S., ostvaruje naknadu štete prouzročene joj prilikom gašenja požara koji je izbio u noći između 9. i 10. rujna 1984. godine u zgradi u kojoj se nalazi salon, oštećenjem salona, inventara i robe koja se u njima nalazila.

O osnovanosti osnove tužbenog zahtjeva (odgovornosti za štetu) pravomoćno je odlučeno međupresudom Općinskog suda u Splitu od 3. svibnja 1989. godine, br. II P 17/87.

Tom međupresudom utvrđeno je postojanje odštetne odgovornosti bivše Općine Split čiji je pravni slijednik tuženik Grad Split.

Budući da je međupresudom pravomoćno riješeno pitanje odgovornosti za štetu, te da je u daljnjem tijeku postupka trebalo raspraviti i odlučiti samo o visini štete, revizijski navodi kojima se i dalje osporava odštetna odgovornost tuženika Grada Splita su neosnovani, a i neodlučni.

Iako glede pitanja postojanja i visine predmetne štete, koje se u ovom stadiju postupka pojavljuje kao jedino odlučno pitanje, prvostupanjska presuda sadrži iscrpne i jasne razloge, u reviziji se neargumentirano navodi da je prvostupanjski sud „bez ikakvog obrazloženja, u cijelosti pravno i logički neutemeljeno prihvatio tužbeni zahtjev iz osnova naknade štete, iako tužiteljica nije dokazala ni osnov ni iznos takve štete“.

U reviziji se navodi da tuženik pobija drugostupanjsku presudu „iz razloga označenih u čl. 354. st. 2. toč. 4. Zakona o parničnom postupku i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.“

Prema odredbi čl. 354. st. 2. toč. 4. ZPP bitna povreda odredaba parničnog postupka uvijek postoji ako je protivno odredbama ovog zakona sud utemeljio svoju odluku na nedopuštenim raspolaganjima stranaka (čl. 3. st. 3.).

Nedopušteno raspolaganje stranaka iz čl. 3. st. 3. ZPP postoji ako stranke raspolažu svojim dispozitivnim ovlaštenjima navedenim u st. 2. istog članka, da se mogu odreći svog zahtjeva, priznati zahtjev protivnika i nagoditi se, a to raspolaganje je u suprotnosti s prisilnim propisima i pravilima javnog morala.

U ovom sporu ne samo da ne postoji nedopušteno raspolaganje stranaka, već stranke nisu niti raspolagale svojim zahtjevima, pa je neosnovano i pozivanje tuženika na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 4. ZPP.

Prema odredbi čl. 392. a) ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Budući da s obzirom na naprijed navedeno ne postoje revizijski razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, na temelju odredbe čl. 393. ZPP reviziju je valjalo odbiti kao neosnovanu.

U Zagrebu, 22. studenog 2006. godine

Predsjednik vijeća:

Marijan Ramušćak, v.r.