Rev-3681/1993-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 3681/1993-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića kao predsjednika vijeća, te Ilije Čuljata, Jakoba Miletića, Vjere Delić i mr. Jasne Brežanski, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice "Z. banke" d.d. Z., koju zastupa generalni punomoćnik T.J., protiv tužene J.K. iz Z., koju zastupa punomoćnik J.B., radi isplate 942,50 AUD, rješavajući reviziju tužiteljice protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Zagrebu od 1. lipnja 1993. br. Gž 3957/93, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 26. siječnja 1993. br. P 5782/91, u sjednici održanoj dana 29. studenog 1995.,

r i j e š i o j e:

Prihvaća se kao osnovana revizija tužiteljice te se ukidaju presuda Okružnog suda u Zagrebu od 1. lipnja 1993. br. Gž 3957/93 i presuda Općinskog suda u Zagrebu od 26. siječnja 1993. br. P 5782/91 te se predmet vraća Općinskom sudu u Zagrebu na ponovno suđenje.

O b r a z l o ž e n j e

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice da se naloži tuženoj da joj plati dinarsku protuvrijednost 942,50 AUD, prema tečaju na dan isplate, sa zakonskom zateznom kamatom od 17. listopada 1989. godine do isplate i da joj naknadi parnični trošak. Drugostupanjskom presudom potvrđena je presuda suda prvoga stupnja.

Protiv drugostupanjske presude reviziju je izjavila tužiteljica zbog pogrešne primjene materijalnoga prava predloživši ukidanje obiju presuda i vraćanje predmeta na ponovno suđenje.

U skladu sa odredbom čl. 390. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, dalje ZPP) primjerak pravovremene, potpune i dopuštene revizije dostavljen je na odgovor protivnoj stranci i radi izjašnjenja nadležnom državnom odvjetništvu.

Na reviziju nije odgovoreno, niti se o njoj izjasnilo nadležno državno odvjetništvo. Revizija je osnovana.

Ostvaren je revizijski razlog pogrešne primjene materijalnoga prava.

Predmet spora je tužbeni zahtjev tužiteljice da joj tužena isplati protuvrijednost od 924,50 AUD u domaćoj valuti.

Zahtjev temelji na tvrdnji da je tužena kao vlasnik deviznog štednog računa kod tužiteljice dana 11.

7. 1989. godine digla utuženi iznos, što je službenica banke propustila upisati kao isplatu u deviznu štednu knjižicu tužene. Daljnjim isplatama tužena da je za navedeni iznos ušla u dugovni saldo. Sudovi su odbili tužbeni zahtjev tužiteljice uz obrazloženje da je utvrđeno da tužena nije primila isplatu spornoga iznosa jer potpis na isplatnom listiću nije njen.

Ovakvo je pravno shvaćanje sudova pogrešno.

Naime, tužiteljica je i u žalbi i u reviziji isticala da je isplatu spornog iznosa primio suprug tužene koga je ona po punomoći ovlastila da raspolaže sredstvima sa njenog deviznog štednog računa.

Iz dosadašnjih utvrđenja sudova kao nesporno proizlazi da je tužena sa tužiteljicom zaključila ugovor o deviznoj štednji (čl. 1035. u svezi čl. 1043. Zakona o obveznim odnosima - "Narodne novine", br. 53/91). Stoga je upravo tužena u ugovornom odnosu sa bankom, ovdje tužiteljicom što znači da je ona odgovorna za stanje na deviznom štednom računu.

U konkretnom slučaju, iako nije osobno primila isplatu spornoga iznosa njena bi odgovornost za stanje na računu proizlazila iz činjenice da je to učinila osoba koju je za takvo raspolaganje ovlastila, a što je i dio ugovorenih uvjeta sa bankom.

Međutim, zbog pogrešne primjene navedenih materijalno pravnih odredbi sudovi nisu ove činjenice na koje je tužiteljica ukazivala smatrali odlučnima te ih nisu niti utvrđivali.

Stoga su, u skladu sa odredbom čl. 395. st. 2. ZPP ukinute obje presude i predmet je vraćen sudu prvoga stupnja da u skladu sa iznesenim pravnim shvaćanjem utvrdi sve odlučne činjenice i potom odluči o osnovanosti tužbenog zahtjeva.

U Zagrebu, 29. studenog 1995.

Predsjednik vijeća:

Veseljko Šeparović, v.r.