Rev-1103/1996-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1103/1996-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića kao predsjednika vijeća, te Borisa Guttmanna, Vladimira Drakulića, Vlatke Potočnjak-Radej i Vjere Delić kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. K. iz O., protiv tuženika K. K. iz P. i N. K. iz R., radi uzdržavanja, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Osijeku od 15. veljače 1996. br. Gž-240/96, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku od 25. listopada 1995. br. P-1892/93, u sjednici održanoj dana 27. lipnja 1996.,

p r e s u d i o j e :

Odbija se revizija kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom suda prvog stupnja tužitelj je odbijen sa tužbenim zahtjevom koji glasi: "Tuženi K.K. i K.N. dužni su na ime uzdržavanja K.S. mjesečno doprinašati zajedno 20% (svako po 10%) od ostvarene mjesečne mirovine tužitelja sve u roku od 15 dana".

Sud drugog stupnja odbio je kao neosnovanu žalbu tužitelja i presudu suda prvog stupnja potvrdio. Protiv pravomoćne presude suda drugog stupnja izjavio je reviziju tužitelj uz prijedlog da se revizija prihvati.

Na reviziju tuženici nisu odgovorili, a Državni odvjetnik Republike Hrvatske se o reviziji nije izjasnio.

Revizija nije osnovana.

Bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku ("NN", br. 53/91, 91/92) na koju ovaj sud jedino pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP) nije ostvarena. Postojanje drugih bitnih povreda odredaba parničnog postupka bilo onih apsolutno bilo onih relativno bitnih zbog kojih se može izjaviti revizija ovaj sud ispituje samo na određeni i konkretni prigovor a takvih prigovora nema. Proizlazi stoga da u postupku nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka zbog kojeg se revizija može izjaviti.

O predmetu spora, zahtjevu tužitelja - oca da tuženici sinovi doprinose za njegovo uzdržavanje odlučeno je uz pravilnu primjenu materijalnog prava.

Prema odredbi čl. 241. Zakona o braku i porodičnim odnosima (pročišćeni tekst NN - 51/89) djeca su dužna uzdržavati svoje roditelje koji nisu sposobni za rad ili se ne mogu zaposliti a nemaju sredstva za život ili ih ne mogu ostvariti iz svoje imovine.

Utvrđeno je u postupku da je tuženik umirovljenik, da prima mjesečnu mirovinu u iznosu od 700,00 kuna nakon odbitka iznosa uzdržavanja koje je dužan plaćati temeljem pravomoćne presude bivšoj supruzi.

S obzirom na tako utvrđeno činjenično stanje, utvrđujući da tužitelj ima sredstva za podmirenje ukupnih najosnovnijih potreba, sudovi su s osnovom tužbeni zahtjev odbili. Ovo tim više što tužitelj u ovoj parnici od tuženika zahtijeva u biti upravo onaj iznos (20% tužiteljeve mirovine) koji je obvezan plaćati za uzdržavanje svoje bivše supruge po pravomoćnoj sudskoj presudi.

Kako revizija nije osnovana valjalo je na temelju odredbe čl. 393. Zakona o parničnom postupku odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu, 27. lipnja 1996.

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković v.r.