Revr-652/2004-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 652/04-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, u vijeću sastavljenom od sudaca Miroslave Vekić, kao predsjednice vijeća, te Ivice Crnića, Damira Mratovića, Ljubice Munić i mr. Olge Jelčić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja G. O. iz K., zastupanog po punomoćniku S. K., odvjetniku iz R., protiv tuženika INA – Industrija nafte d.d., Z., radi poništenja odluke i isplate, odlučujući o reviziji tuženika izjavljenoj protiv presude Županijskog suda u Rijeci od 26. lipnja 2003. broj Gž-1234/03, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci od 09. prosinca 2002. broj P-1869/98, u sjednici održanoj dana 29. rujna 2005. godine

r i j e š i o j e:

Revizija tuženika odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja utvrđuje se nedopuštenim otkaz ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora od 10. veljače 1998. i nalaže tuženiku da isplati tužitelju razliku plaće u vremenu od 01. siječnja 1998. do 31. prosinca 2000. u ukupnom iznosu od 13.586,69 kn sa zakonskim zateznim kamatama, kao i da mu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 6.854,00 kn.

Presudom suda drugog stupnja odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjska presuda.

Protiv drugostupanjske presude tuženik je izjavio reviziju.

Revizija tuženika nije dopuštena.

Predmet ovog spora su dva tužbena zahtjeva. Prvi zahtjev se odnosi na poništenje odluke tuženika o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora, a drugi na isplatu razlike ranije ugovorene plaće i plaće prihvaćenog novog radnog mjesta u ukupnom iznosu od 13.586,69 kn.

Odredbom čl. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 112/99 – dalje: ZID ZPP), koji je stupio na snagu 06. studenog 1999. izmijenjena je odredba čl. 382. st. 4. toč. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92 i 112/99 – dalje: ZPP), pa je u predmetima iz radnih odnosa dopuštena revizija samo u sporovima koje pokreće zaposlenik protiv odluke o prestanku radnog odnosa.

U ostalim pravnim stvarima iz radnog odnosa, opravdanost revizije određuje se po vrijednosnom kriteriju u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP.

U tužbi podnesenoj sudu dana 29. travnja 1998. označena je vrijednost predmeta spora iznosom od 10.000,00 kn, a konačni zahtjev za isplatu razlike osobnog dohotka u ukupnom iznosu od 13.586,69 kn postavljen je tijekom postupka.

Kako se ovdje ne radi o sporu protiv odluke o prestanku radnog odnosa, jer tužitelju radni odnos nije prestao, već je on prihvatio ponudu tuženika za sklapanje novog ugovora o radu na neodređeno vrijeme, za dopuštenost revizije odlučna je vrijednost predmeta spora označena u tužbi tj. 10.000,00 kn.

U smislu izmijenjene odredbe čl. 382. st. 2. i 3. ZPP, revizija nije dopuštena ako vrijednost predmeta spora navedena u tužbi, odnosno pobijanog dijela pravomoćne presude, ne prelazi 100.000,00 kn.

Naime, o reviziji izjavljenoj protiv pravomoćne odluke drugostupanjskog suda, koja je donesena nakon stupanja na snagu ZID ZPP, rješava se po tom izmijenjenom Zakonu (čl. 10. st. 3. ZID ZPP).

U ovom parničnom predmetu drugostupanjska presuda Županijskog suda u Rijeci broj Gž-1234/03 donesena je 26. lipnja 2003., dakle, nakon stupanja na snagu ZID ZPP, pa je stoga za dopuštenost revizije mjerodavna vrijednost predmeta spora svakog zahtjeva po izmijenjenoj odredbi čl. 382. ZPP, tj. 100.000,00 kn.

Kako nijedan od tužbenih zahtjeva ne prelazi 100.000,00 kn, to je revizija u ovom predmetu nedopuštena, pa je istu valjalo odbaciti temeljem odredbe čl. 392. ZPP.

U Zagrebu, 29. rujna 2005. godine

Predsjednica vijeća:

Miroslava Vekić, v. r.