I Kž-259/1992-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske
Legislator summary
AI generatedVrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda dr. Novoselec Petra kao predsjednika vijeća, te mr. Horvatinović Ružice, Kocijančić Erike, mr. Frančula Rudolfa i Mikor Milivoja kao članova vijeća i stručnog suradnika Papeš Branke kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv opt. M. G. zbog krivičnog djela iz čl. 236.f. KZH, odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Vojnog suda u Osijeku od 7. travnja 1992. K 14/92, u sjednici održanoj 24. lipnja 1992., saslušavši zamjenika javnog tužitelja Republike Hrvatske Papac Baldu,
Legislator headnote
AI generatedI Kž-259/1992-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Pobijanom prvostepenom presudom Vojnog suda u Osijeku oglašen je opt. M. G. krivim da je u vrijeme i na način opisan u izreci te presude učinio krivično djelo oružane pobune iz čl. 236.f. st. 1. KZH, pa je po tom propisu osudjen na kaznu zatvora u trajanju od osam godina.
Full text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: I Kž 259/1992-3
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda dr. Novoselec Petra kao predsjednika vijeća, te mr. Horvatinović Ružice, Kocijančić Erike, mr. Frančula Rudolfa i Mikor Milivoja kao članova vijeća i stručnog suradnika Papeš Branke kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv opt. M. G. zbog krivičnog djela iz čl. 236.f. KZH, odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Vojnog suda u Osijeku od 7. travnja 1992. K 14/92, u sjednici održanoj 24. lipnja 1992., saslušavši zamjenika javnog tužitelja Republike Hrvatske Papac Baldu,
r i j e š i o j e :
U povodu žalbe opt. M. G., a po službenoj dužnosti, ukida se prvostepena presuda i predmet vraća tom sudu na ponovno sudjenje.
O b r a z l o ž e n j e
Pobijanom prvostepenom presudom Vojnog suda u Osijeku oglašen je opt. M. G. krivim da je u vrijeme i na način opisan u izreci te presude učinio krivično djelo oružane pobune iz čl. 236.f. st. 1. KZH, pa je po tom propisu osudjen na kaznu zatvora u trajanju od osam godina.
Optuženiku je na temelju čl. 300. st. 3. Zakona o krivičnom postupku koji je na temelju čl. 1. Zakona o preuzimanju Zakona o krivičnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91) preuzet kao zakon Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: ZKP) sudjeno u njegovoj odsutnosti.
Protiv te presude žali se optuženik po svom branitelju mr. M. D. zbog odluke o kazni. Predložio je da se pobijana presuda preinači i da mu se izrekne najblaža moguća kazna, pri čemu posebno naglašava da unatoč svoga sudjelovanja u redovima pobunjenika, nije nikome učinio nikakvo zlo, te da nije sudjelovao ni u kakvim borbama.
Odgovor na žalbu nije podnesen, a republički javni tužitelj na temelju čl. 370. st. 2. ZKP predložio je da se
I Kž 259/1992-3
optuženikova žalba odbije kao neosnovana.
Ispitujući pobijanu presudu u povodu podnesene žalbe optuženika a po službenoj dužnosti na temelju čl. 376. st. 1. toč. 1. ZKP ovaj Vrhovni sud kao drugostepeni sud našao je da postoji apsolutno bitna povreda odredaba krivičnog postupka iz čl. 364. st. 1. toč. 11. ZKP.
Nije sporan učin krivičnog djela oružane pobune iz čl. 236.f. KZH, jer je u postupku utvrdjeno da se optuženik odazvao pozivu štaba TO tzv. "SAO Zapadna Slavonija", da se priključio pobunjenicima da je tamo obavljao odredjenu funkciju, te da je učestvovao u davanju straža, što se podnesenom žalbom niti ne dovodi u pitanje.
Medjutim, prema izreci pobijane presude optuženik je izmedju ostalog oglašen krivim i radi toga što bi učestvovao u borbenim djelovanjima na području Kamenske, Striježevice i okolnih mjesta, gdje je došlo do oružanog suprostavljanja legalno izabranoj demokratskoj vlasti
Republike Hrvatske. U razlozima prvostepene presude, medjutim, nema ni jedne riječi o tome da bi, doista, bilo utvrdjeno učestvovanje optuženika u borbenim djelovanjima u navedenim mjestima. Kao što je već rečeno, iako se optuženik žali samo zbog odluke o kazni on ipak naglašava da nije sudjelovao ni u kakvim borbama.
Je li optuženik učestvovao u borbenim djelovanjima čak na području više mjesta po ocjeni ovog drugostepenog suda svakako je važna činjenica za valjano utvrdjivanje ukupne kriminalne djelatnosti optuženika, a kad je riječ o kazni radi se svakako o odlučnoj činjenici od koje ovisi stupanj krivične odgovornosti optuženika, ocjena težine učinjenog krivičnog djela i izbor adekvatne kazne. Istovremeno je u pogledu te odlučne okolnosti izreka prvostepene presude u suprotnosti s razlozima presude u kojima se takvo utvrdjenje iz izreke ne potvrdjuje, niti se takvo utvrdjenje obrazlaže.
Stoga je na temelju čl. 385. st. 1. ZKP trebalo pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti prvostepenom sudu na ponovno sudjenje.
U ponovljenom postupku prvostepeni sud će utvrdjivanjem postojanja ili nepostojanja ove odlučne činjenice otkloniti učinjenu bitnu povredu odredaba krivičnog postupka.
U Zagrebu, 24. lipnja 1992.
Zapisničar:
Predsjednik vijeća:
Papeš Branka v.r.
Dr. Novoselec Petar v.r.