Rev-866/1992-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 866/1992-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Đorđa Bjegovića kao predsjednika vijeća, te Borisa Guttmanna, Radomire Felicijan-Maoduš, Stanka Jesenkovića i Stanislava Plazonića, kao članova vijeća, u građansko-pravnoj stvari tužitelja Ž. K. iz P., ..., koga zastupa punomoćnik J. M., odvjetnik iz Z., protiv tuženika RO Z. a. Z. iz Z., koga zastupa punomoćnik M. G., odvjetnik iz Z., radi isplate 18.830 HRD, rješavajući reviziju tuženika protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Zagrebu od 17. rujna 1991. br. Gž-6881/91, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 22, travnja 1991. br. P-1685/90, u sjednici održanoj dana 11. lipnja 1992.,

p r e s u d i o j e:

Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostepenom presudom tuženik je obvezan isplatiti tužitelju iznos od 18.830,40 dinara (18.830 HRD)sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom počev od dana 27.ožujka 1990. do isplate, te nadoknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 6,162,20 din (6,162 HRD).

Drugostepenom presudom odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena prvostepena presuda.

Protiv navedene pravomoćne drugostepene presude tuženik je izjavio pravovremenu, potpunu i dopuštenu reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u pravcu revizijskih navoda, odnosno podredno predlaže, da se obje nižestepene presude ukinu i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno suđenje.

Protivna stranka nije odgovorila na reviziju niti se javni tužitelj nadležan za podizanje zahtjeva za zaštitu zakonitosti izjasnio o izjavljenoj reviziji.

Revizija nije osnovana.

Revident niti izričito ni sadržajno navodima revizije ne upućuje na ostvarenje neke određene bitne povrede odredaba parničnog postupka, pa je stoga povodom istaknutog revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka ovaj Vrhovni sud ispitao, da li je u postupku pred nižim sudovima počinjena ona bitna povreda navedena u č l. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku koji je temeljem čl. l. Zakona o preuzima,- nju Zakona o parničnom postupku ("NN" br. 53/91) preuzet kao Zakon Republike Hrvatske (dalje; ZPP) - na koju revizijski sud mora paziti po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP) i našao, da takva bitna povreda nije počinjena i slijedom toga da nije ostvaren spomenuti revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

Nije ostvaren ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

Predmet spora u ovoj pravnoj stvari predstavlja zahtjev tužitelja upravljen u pravcu, da se tuženika kao prodavatelja obveze da tužitelju isplati odgovarajuće kamate na unaprijed uplaćenu cijenu motornog vozila i to za razdoblje počev od dana uplate pa do dana isporuke vozila.

Takvom zahtjevu niži sudovi su udovoljili, jer su u provedenom postupku u bitnom utvrdili da je tužitelj od tuženika kupio automobil "Yugo 55 Coral" te unaprijed uplatio tuženiku cijenu vozila tako da je 50% cijene uplatio dana 31.

7. 1989. a preostalih 50% cijene dana 30.8.1989.godine, dok mu je vozilo isporučeno dana 11. 12. 1989. godine te tuženik odbija obračunati i isplatiti odgovarajuće kamate na tako uplaćenu cijenu u razdoblju od izvršene uplate do isporuke vozila.

Prema odredbi č l. 16. st. 2. toč. 4. bivšeg Zakona o osnovama poslovanja organizacije udruženog rada u području prometa robe i usluga u prometu i o sistemu mjera kojima se spriječava narušavanje jedinstva jugoslavenskog tržišta u tome području ("SI. list SFRJ" br. 43/76, 23/79, 54/81, 20/84 i 43/86 - dalje ZOP) -,- temeljem koje treba odlučiti u ovom sporu jer je obvezni odnos među strankama nastao u vrijeme važenja odredaba spomenutog zakona organizacija udruženog rada čini djelo špekulacije u prometu robe, ako prodaju robe uvjetuje izričito ili prešutno uplatom unaprijed određenog iznosa novčanih sredstava pa nakon isporuke robe pri konačnom obračunu ne prizna odnosno ne obračuna kupcu odgovarajuće kamate na uplaćeni iznos, osim u slučaju ako isporuči kupcu robu u roku od 15 dana od uplate.

Niži sudovi su utvrdili u postupku, a to ni revident ne osporava, da je on prodaju automobila tužitelju uvjetovao uplatom cijene unaprijed, te da je vozilo kupcu isporučeno u roku dužem od 15 dana od dana kad je tužitelj kao kupac izvršio uplatu, pa su stoga niži sudovi pravilno primijenili materijalno pravo kad su pozivom na gore navedenu odredbu č l. 16. st. 2. toč. 4. ZOP obvezali tuženika, da tužitelju isplati obračunate odgovarajuće kamate na unaprijed uplaćenu cijenu automobila za razdoblje od dana uplate do dana isporuke vozila imajući u vidu kod utvrđivanja odgovarajućih kamata prema ranije spomenutoj odredbi - kamate na oročena sredstva srazmjerno vremenu od trenutka uplate sredstava do časa isporuke robe zbog čega se prigovori revidenta o navodno nepravilnom obračunu odgovarajućih kamata po nalaženju ovog suda ukazuju neutemeljenim.

Revident ističe da je tužitelju vozilo isporučeno po ugovorenoj cijeni koja je vrijedila u času zaključenja ugovora čime da je imajući u vidu kasnije poskupljenje vozila - tužitelj za sebe polučio veću imovinsku korist od iznosa obračunate odgovarajuće kamate za vrijeme od uplate do isporuke vozila te da stoga pravilnim tumačenjem navedene odredbe č l.

16. st. 2. toč. 4. ZOP tužitelju ne pripada pravo zahtijevati od revidenta isplatu odgovarajućih kamata.

Po nalaženju ovog suda izloženo pravno shvaćanje revidenta ne može se prihvatiti, a to stoga jer je navedena odredba č l. 16. st. 2. toč. 4. ZOP predstavljala prisilni propis koji se primjenjuje kad su za njegovu primjenu ispunjene tim propisom predviđene pretpostavke što je sumnjivo ostvareno u konkretnom slučaju.

Stoga niži sudovi po ocjeni ovog revizijskog suda nisu pogrešno primijenili materijalno pravo odlukom kojom su udovoljili tužbenom zahtjevu.

Kako se dakle nisu ostvarili istaknuti revizijski razlozi, a ne postoje ni oni na koje revizijski sud mora paziti po službenoj dužnosti, valjalo je odbiti reviziju kao neosnovanu (čl. 393. ZPP).

U Zagrebu, 11. lipnja 1992.

Predsjednik vijeća:

Đorđe Bjegović, v. r.