I Kž-476/2014-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 476/14-4

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić, kao predsjednice vijeća, te dr. sc. Zdenka Konjića, Dražena Tripala, Žarka Dundovića i Damira Kosa, kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Maje Ivanović Stilinović, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv opt. E. H., zbog kaznenog djela iz čl. 91. toč. 4. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 110/97, 27/98-ispravak, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03 - odluka Ustavnog suda, 105/04, 84/05- ispravak, 71/06, 110/07, 152/08 i 57/11 - dalje u tekstu: KZ/97), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Karlovcu od 9. travnja 2014. broj K-12/2013- 81, u sjednici vijeća održanoj 4. veljače 2015.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Karlovcu opt. E. H. je na temelju čl. 453. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13 i 152/14 - dalje u tekstu: ZKP/08) oslobođen od optužbe da bi počinio kazneno djelo teškog ubojstva iz čl. 91. toč. 4. KZ/97 činjenično i pravno pobliže opisanog u njenoj izreci.

Na temelju čl. 149. ZKP/08 odlučeno je da troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1.-5. ZKP/08, te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

Na temelju čl. 158. st. 3. ZKP/08 oštećenik P. Š. je sa ostvarivanjem imovinskopravnog zahtjeva upućen u parnicu.

Protiv te presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

I Kž 476/14-2

Na žalbu državnog odvjetnika optuženik je po branitelju H. K., odvjetniku iz K., podnio odgovor, s prijedlogom da se žalba državnog odvjetnika odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda.

Prije dostave sucu izvjestitelju spis je sukladno čl. 474. st. 1. ZKP/08 dostavljen Državnom odvjetniku Republike Hrvatske.

Žalba državnog odvjetnika nije osnovana.

Pobijajući utvrđeno činjenično stanje, državni odvjetnik nalazi da je prvostupanjski sud pogrešno analizirao i vrednovao brojne dokaze izvedene na glavnoj raspravi, a potom i pogrešno zaključio da primjenjujući institut zatvorenog kruga indicija nije dokazano da bi optuženik počinio terećeno kazneno djelo.

Analizirajući razloge pobijane presude i zaključke kojima se rukovodio prvostupanjski sud, državni odvjetnik smatra da je sud pogrešno valorizirao provedene dokaze i da nije sa dovoljno pažnje cijenio međusobnu povezanost određenih činjenica bitnih za donošenje odluke. Pritom se posebno referira na površnu sudsku ocjenu i analizu svjedočkih iskaza, te neke materijalne tragove. Smatra da u konkretnoj situaciji postoji zatvoreni krug indicija koji upućuje na jedini razumni zaključak da je optuženik počinio inkriminirano mu kazneno djelo. Suprotno žalbi državnog odvjetnika, prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, sud prvog stupnja je na temelju pažljive, savjesne i sveobuhvatne ocjene iskaza svjedoka B. V., A. B., M. B., T. P., M. K., P. T., K. K., A. M., te P. Š., kao i provedenog sudsko-medicinskog, daktiloskopskog i biološkog vještačenja, te drugih dokaza pobliže navedenih u pobijanoj presudi sve odlučne činjenice potpuno i ispravno utvrdio, a potom i pravilno zaključio kako nema dokaza da bi optuženik počinio terećeno kazneno djelo. Ovo iz razloga što to ne proizlazi ni iz personalnih ni iz provedenih materijalnih dokaza, a niti iz u postupku provedenih vještačenja.

Pravilno tako sud prvog stupnja uzima kao nespornu činjenicu da je oštećenik pronađen usmrćen između njegove kuće i gospodarskog objekta, gdje je neutvrđenim sredstvom udaren najmanje dvadesetak puta u predjelu glave i tijela od kojih udaraca je zadobio brojne tjelesne ozljede, pri čemu je uzrok smrti bilo začepljenje grkljana i ždrijela do kojeg je došlo uslijed snažnog potiskivanja šilt kape u usta oštećenika. Ove su činjenice nesporne, jer proizlaze iz obdukcijskog zapisnika, zapisnika o očevidu i provedenog sudsko- medicinskog vještačenja. Provedenim sudsko-medicinskim vještačenjem utvrđeno je da je smrt oštećenog mogla nastupiti oko pet sati nakon uzimanja posljednjeg obroka, dakle, oko 15. travnja 2012. Nadalje, prema mišljenju vještaka sudske medicine nije se moglo sa sigurnošću utvrditi vrijeme smrti oštećenog kako to pravilno sud u pobijanoj presudi utvrđuje, a što je važna činjenica za utvrđivanje mogućeg počinitelja terećenog kaznenog djela. Nesporna je činjenica da je oštećenik kod svjedokinje A. M. bio 15. travnja 2012. do 15,00 sati, da mu je ona u njegove posude spremila jelo, te da ga nakon toga više nije vidjela, a što proizlazi iz njenog iskaza. Ta činjenica upućuje da je smrt oštećenika nastupila nakon tog vremena.

S druge strane, mrtvo tijelo oštećenika prema iskazu svjedoka Đ. M. pronađeno je ... oko 14,30 sati. Da sa sigurnošću nije utvrđena činjenica usmrćenja oštećenika ukazuje

I Kž 476/14-2

okolnost da, ukoliko bi isti bio usmrćen ... iza 15,00 sati, kada se vratio od A. M., nelogično bi pritom bilo da se optuženik na mjestu događaja zadržao gotovo pet sati, odnosno sve do njegovog lišenja slobode istog dana oko 20,00 sati. Naime, općepoznata je činjenica da počinitelji ovakvih kaznenih djela koji žele ostati nepoznati što prije napuštaju mjesto događaja. Pritom naročito treba imati u vidu okolnost da je kuća oštećenika pretraživana, a za što nije bio potreban dulji vremenski period. Stoga, pravilno sud uzima da se kod takvog zaključivanja i sagledavanja mogućnosti odvijanja događaja sve bazira na pretpostavkama, a ne na nedvojbeno utvrđenim činjenicama. Nesporno je da je optuženik zbog ilegalnog prijelaza granica procesuiran dana 16. travnja 2012., te da je istog dana prije 12,00 sati protjeran s teritorija Republike Hrvatske. Međutim, osnovano sud uzima i činjenicu da se ne može pouzdano utvrditi kada je optuženik uopće ušao na teritorij Republike Hrvatske, a niti sa kojom svrhom i gdje je sve boravio prije inkriminiranog zbivanja, jer za to nema relevantnih dokaza.

Ispravan je nadalje zaključak prvostupanjskog suda da nije logično i prihvatljivo činjenično stajalište da ukoliko bi se inkriminirani događaj zbio oko 17,00 sati, da bi se u tom slučaju optuženik na mjestu događaja zadržao sve do 20,00 sati kada je lišen slobode, te da bi se upravo tada udaljavao s mjesta događaja kada je i zatečen po djelatnicima policije. Naime, ponašanje optuženika nakon što je zatečen po djelatnicima policije kako su opisali svjedoci K. B., A. B., B. V. ne upućuje na zaključak da bi upravo optuženik prije toga bio na mjestu događaja i poduzimao radnje opisane u činjeničnom opisu izreke. Osnovano pritom sud uzima kako iz suglasnih iskaza svjedoka K. B., A. B., B. V. proizlazi da je kod optuženika prilikom pregleda kojeg je obavljao svjedok B. u desnom džepu hlača pronađen nož koji je prema iskazu svjedoka B. V. imao slomljenu oštricu. Provedenim biološkim i kontaktnim vještačenjem noža, te usporedbom sa tekstilnim vlaknima izuzetim sa vezice ključeva pronađene na mjestu događaja je utvrđeno da na nožu nisu pronađena tekstilna vlakna koja bi po svojim ispitanim svojstvima bila jednaka tekstilnim vlaknima vezice na kojima su prethodno bili zavezani ključevi oštećenika. Tako utvrđene činjenice kako to pravilno utvrđuje prvostupanjski sud ne upućuju na zaključak da bi upravo tim nožem optuženik prerezao vezicu na ključevima koji su bili privezani uz remen oštećenika, a što bi bio jedan od pokazatelja da je optuženik mogući počinitelj terećenog kaznenog djela, odnosno da bi bio na mjestu događaja.

Nesporna je također činjenica da su kod optuženika među stvarima koje je posjedovao pronađene jabuke. Prema iskazu svjedoka P. Š. proizlazi da je upravo on oštećeniku nekoliko dana prije događaja kupio 5-6 jabuka zelene boje koje mu je donio u vrećici i ostavio u njegovoj kući. Nelogično je da oštećenik od tih jabuka ne bi u nekoliko narednih dana nešto i konzumirao, pa se iz navedenih dokaza doista ne može izvesti pouzdan zaključak da bi jabuke pronađene kod optuženika bile uzete od oštećenika kako to državni odvjetnik nastoji prikazati u navodima žalbe. To tim više što prema zapisniku o očevidu proizlazi da su u kući oštećenika pronađene i dvije jabuke crvene boje. Da bi se o tome sa sigurnošću moglo zaključiti onda bi u iskazima svjedoka morala postojati podudarnost u količini, boji i ambalaži u kojoj su jabuke bile donesene oštećeniku, a što bi se trebalo podudarati sa okolnostima pronađenih jabuka kod optuženika. Takva podudarnost iz navedenih dokaza izostaje kako to ispravno utvrđuje sud, suprotno žalbenim tvrdnjama državnog odvjetnika.

Iz zapisnika o očevidu proizlazi da su oko mjesta gdje je oštećenik usmrćen pronađena razbacana drva što upućuje da ga je počinitelj napao baš u trenutku nošenja drva, što

I Kž 476/14-2

djelomično korespondira i sa iskazom svjedoka Đ. M. koji je pronašao oštećenika. Međutim, te činjenice niti posredno ne upućuju na zaključak da bi optuženik baš u to vrijeme bio na mjestu događaja, te nanio oštećeniku tjelesne ozljede opisane u obdukcijskom zapisniku, a koje su imale za posljedicu smrt oštećenog. Ispravno se u pobijanoj presudi ističe, suprotno tvrdnjama državnog odvjetnika da trenutak smrti i dinamika događaja nisu sa sigurnošću utvrđeni, a što bi se moglo onda dovesti u vezu sa uhićenjem optuženika. Ovo iz razloga što se utvrđenje trenutka smrti moglo sa sigurnošću utvrditi jedino sudsko-medicinskim vještačenjem, a na tu okolnost se vještaci nisu mogli decidirano izjasniti.

Uobičajeni dnevni ritam ponašanja oštećenika kod obavljanja poslova, uzimanja dnevnog obroka hrane, kako ga opisuje svjedok P. Š., te činjenice koje proizlaze iz nalaza vještaka dr. Š., a odnose se na rastezljivi vremenski okvir od pet sati nakon zadnjeg obroka, nisu dovoljno pouzdani za nedvojben zaključak o vremenu smrti oštećenika, kako to u žalbi pokušava obrazložiti državni odvjetnik. Naime, čak i prihvaćanjem pretpostavke da je smrt nastupila u poslijepodnevnim satima, kako to u žalbi nastoji prezentirati državni odvjetnik, to samo po sebi nije dovoljno za zaključak da je optuženik svojim radnjama prouzročio smrt oštećenika. Obrazloženje državnog odvjetnika u pravcu da se optuženik određeno vrijeme zadržao na mjestu događaja radi savladavanja oštećenika, pretraživanja kuće, te skrivanja do noći, samo su subjektivne pretpostavke koje nemaju svoju utemeljenost u sadržaju izvedenih personalnih i materijalnih dokaza, kako to ispravno zaključuje sud prvog stupnja, a što u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

U pobijanoj presudi osnovano se zaključuje kako je nesporna činjenica da je kod optuženika pronađen novac u iznosu od 400,00 kn u različitim novčanicama. Međutim, te činjenice same za sebe ne ukazuju da bi predmetni novac optuženik uzeo u kući oštećenika nakon njegovog usmrćenja, kako je to logično analizirano, a potom i obrazloženo u pobijanoj presudi. Naime, prema zapisniku o očevidu u kući oštećenika pronađen je veći iznos novca na različitim mjestima (primjerice u novčaniku u kaputu koji je visio na vješalici na lako vidljivom i dostupnom mjestu), a većina prostorija je bila ispreturana na način da su sadržaji ladica namještaja istreseni po podu, a odjeća razbacana, pa je nelogično da optuženik ne bi pronašao sav ili bar veći iznos novca, koji se faktično nalazio na dostupnim i vidljivim mjestima u kući, već bi samo pronašao i oduzeo novac u manjem iznosu, koji je kasnije kod njega i pronađen.

Osim toga, na mjestu događaja i na predmetima s kojima je počinitelj izvjesno bio u fizičkom doticaju trebao bi ostati neki materijalni trag koji bi DNA ili DKT vještačenjem potvrdio postojanje okolnosti koje bi upućivale da je upravo optuženik bio na mjestu inkriminiranog zbivanja. Međutim, vještačenjem dostupnih tragova na tijelu oštećenika, posebno na šilt-kapi kojom je nesporno ugušen i na dijelovima njegove odjeće nisu pronađeni tragovi koji bi na bilo koji način ukazivali na optuženika kao mogućeg počinitelja djela. Prema tome, pravilno sud i nastavno utvrđuje da je iz situacijskog plana i foto elaborata vidljivo da na drvenoj ogradi i vratima koja su snimljena u položaju otvoreno nema tragova, pa je krajnje nelogično i neživotno zaključivati da bi optuženik preskakao ogradu kada je mogao proći kroz vrata, sve tim više što je kod sebe imao i prtljagu. Osim toga, prilikom očevida na samoj ogradi i u njenoj neposrednoj blizini nisu pronađeni tragovi tekstilnih vlakna hlača ili drugih dijelova odjeće optuženika, tragovi obuće ili neki drugi predmeti koji bi ukazivali na njegovu prisutnost na tom prostoru. Tako utvrđene činjenice upućuju na neargumentiranost žalbenih navoda državnog odvjetnika, kada proizvoljno u žalbi nastoji

I Kž 476/14-2

prikazati na kojem prostoru je optuženik ušao na prometnicu i da je preskakanjem ograde poderao nogavicu hlača.

Žalbeni navodi da veliki broj udaraca koje je optuženik zadao oštećeniku ukazuju da je od njega pokušao iznuditi neku informaciju, najvjerojatnije gdje drži novac, nakon čega da ga je na brutalan način usmrtio predstavljaju proizvoljne tvrdnje koje nemaju utemeljenosti ni u materijalnim ni u personalno izvedenim dokazima. DKT vještačenjem i AFIS provjerom 40- tak dostavljenih spornih tragova izuzetih sa predmeta u kući oštećenika posebno tragova papilarnih linija po namještaju u kuhinji, ali i sa vrata i dovratka većim dijelom potječu od domaćih osoba, dok sporni trag papilarnih linija izuzet sa vrata ostave nije identificiran. Provedenom molekularno genetskom analizom tragova izuzetih sa tijela oštećenika, njegove odjeće, te šilt kape koja mu je nagurana u usta kao i na plastičnim plavim vezicama izuzetim sa tijela oštećenika, te analizom izuzetih briseva utvrđena je dominacija DNA profila oštećenika. Osnovano stoga, sud u pobijanoj presudi zaključuje, analizirajući sve izvedene dokaze u njihovoj međusobnoj i logičnoj povezanosti da apsolutno niti jedan trag nakon provedenih vještačenja ne potvrđuje niti pojedinačno niti u ukupnosti s drugim dokazima da bi upravo optuženik u inkriminirano vrijeme bio na tom mjestu, te postupio prema oštećeniku na način kako je činjenično opisano u izreci prvostupanjske presude. Takva činjenična utvrđenja suda prvog stupnja nisu dovedena u sumnju žalbom državnog odvjetnika.

Konačno, valja naglasiti da je ispravno sud prvog stupnja odbio prijedlog državnog odvjetnika za provođenje vještačenja molekularno genetskom analizom mitohondrijske DNA predmeta izuzetih sa mjesta događaja, budući da tim vještačenjem, po iskazu samog DNA vještaka A. M. nije moguće utvrditi točan identitet osobe počinitelja, već samo pripadnost određenom dijelu populacije, čime činjenično stanje, suprotno navodima žalbe nije ostalo nepotpuno utvrđeno.

Slijedom izloženog proizlazi da je sud prvog stupnja potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje, te primjenjujući institut „in dubio pro reo“ osnovano optuženika oslobodio od optužbe, a u obrazloženju presude za takvo utvrđenje naveo je logične i uvjerljive razloge, koje u potpunosti prihvaća ovaj sud drugog stupnja, pri čemu izloženi razlozi žalbom državnog odvjetnika nisu dovedeni u sumnju. Stoga, žalba državnog odvjetnika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.

Na temelju iznijetog, trebalo je po čl. 482. ZKP/08 presuditi kao u izreci ove presude.

Zagreb, 4. veljače 2015.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Maja Ivanović Stilinović, v.r.

Vesna Vrbetić, v.r.