I Kž-895/2002-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž-895/02-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ane Garačić, kao predsjednice vijeća, te Ante Potrebice i Marijana Svedrovića, kao članova vijeća i više sudske savjetnice Aleksandre Holjevac, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. P. V., zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ, odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika podnesenim protiv presude Županijskog suda u Splitu od 30. rujna 2002. godine broj K-86/02, u sjednici održanoj dana 21. siječnja 2003. godine, saslušavši zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Mladena Pantlika,

p r e s u d i o j e:

Odbijaju se žalbe državnog odvjetnika i opt. P.V. kao neosnovane, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

Pobijanom presudom Županijski sud u Splitu proglasio je krivim opt. P.V. zbog kaznenog djela zlouporabe opojnih droga iz čl. 173. st. 2. KZ, pobliže opisanog u izreci te presude, te ga na temelju tog propisa osudio na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci, u koju mu je, na temelju čl. 63. st. 1. KZ, uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 7. lipnja 2002. godine, pa dalje.

Na temelju čl. 173. st. 7. KZ od optuženika je oduzeta opojna droga, pobliže opisana u izreci pobijane presude.

Na temelju čl. 82. st. 1. KZ od optuženika je oduzeta imovinska korist ostvarena kaznenim djelom zlouporabe opojnih droga i to novčani iznos od 100,00 € i 990,00 kn. Na temelju čl. 122. st. 4. ZKP optuženik je oslobođen od naknade troškova kaznenog postupka.

Protiv te presude žalbu su podnijeli državni odvjetnik i optuženik. Državni odvjetnik podnio je žalbu zbog odluke o kaznenopravnoj sankciji, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u odluci o kazni i optuženiku izrekne kazna zatvora u duljem trajanju.

Optuženik je podnio žalbu putem branitelja E.T., odvjetnika iz S., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske, vraćajući spise prema čl. 373. st. 1. i 2. ZKP, stavio je prijedlog da se prihvati žalba državnog odvjetnika i optuženiku izreče kazna zatvora u duljem trajanju, a da se žalba optuženika odbije kao neosnovana.

Žalbe nisu osnovane.

Nije osnovana žalba opt. P.V. zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka.

U žalbi se tvrdi, da u pobijanoj presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, odnosno da prvostupanjski sud nije ocijenio sve izvedene dokaze i da nije dao razloge zbog kojih je prihvatio iskaz optuženika dan u istrazi. Time optuženik tvrdi, da postoji bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 1. toč. 11. ZKP. Bitnu povredu iz čl. 367. st. 3. ZKP žalitelj nije obrazložio.

Protivno takvim žalbenim tvrdnjama optuženika, prvostupanjski sud je u zakonito i ispravno provedenom postupku utvrdio činjenično stanje i za svoja činjenična utvrđenja dao valjano i prihvatljivo obrazloženje, u skladu s izvedenim dokazima, bez međusobnih proturječja. Time je prvostupanjski sud postupio u skladu s čl. 359. st. 7. ZKP.

Stoga nisu počinjene istaknute bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 1. toč. 11. i st. 3. ZKP, niti bilo koja druga postupovna povreda iz čl. 379. st. 1. toč. 1. ZKP, na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

Iz navedenih razloga nije osnovana žalba optuženika zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka.

Neosnovano žalitelj ističe žalbenu osnovu povrede kaznenog zakona, jer iz obrazloženja žalbe proistječe, da u tom dijelu pobija pravilnost utvrđenih odlučnih činjenica, na temelju kojih je prvostupanjski sud zaključio, da je optuženik počinio kazneno djelo zlouporabe opojnih droga. Dakle, ne radi se o pogrešnoj primjeni kaznenog zakona na pravilno utvrđeno činjenično stanje, nego o pobijanju pravilnosti utvrđenja odlučnih činjenica.

Protivno žalbenim navodima optuženika, prema ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud je ispravno i potpuno utvrdio sve odlučne činjenice.

Na temelju rezultata glavne rasprave, prvostupanjski sud izveo je ispravan zaključak, da je optuženik počinio djelo kako to proistječe iz izreke pobijane presude i da je kazneno odgovoran.

Žalbenim navodima optuženika, nisu dovedena u pitanje činjenična utvrđenja i iz toga izvedeni zaključci prvostupanjskog suda.

Protivno žalbenim navodima optuženika, prvostupanjski sud je – na temelju izvedenih dokaza, te njihove savjesne ocjene, u poredbi s obranom optuženika – osnovano utvrdio, da je optuženik neovlašteno radi prodaje kupio i prodavao tvari koje su propisom proglašene opojnom drogom, odnosno da je počinio kazneno djelo zlouporabe opojnih droga iz čl. 173. st. 2. KZ, pobliže opisano u izreci pobijane presude. Za to svoje utvrđenje, prvostupanjski sud dao je valjano i logično obrazloženje, koje u svemu prihvaća i Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud i na koje se upućuje žalitelj radi izbjegavanja ponavljanja.

Stoga je neosnovana žalba optuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Nisu u pravu državni odvjetnik i optuženik kad se žale zbog odluke o kazni.

Pri odmjeravanju kazne prvostupanjski sud ispravno je ocijenio težinu kaznenog djela i stupanj kaznene odgovornosti optuženika, kao i sve ostale okolnosti, pobliže navedene u razlozima pobijane prvostupanjske presude, što utječu da kazna bude teža ili lakša, a u žalbama državnog odvjetnika i optuženika ne ukazuje se na nove okolnosti, koje prvostupanjski sud nije cijenio i koje bi bile od utjecaja na visinu kazne. Kazna zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci, prema ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, predstavlja sankciju adekvatnu težini počinjenog kaznenog djela. Stoga će se, protivno navodima žalbe državnog odvjetnika i optuženika, prema ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, upravo kaznom zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci ostvariti svrhe iz čl. 6. i čl. 50. KZ.

Isto tako prvostupanjski sud je ispravno, na temelju čl. 173. st. 7. KZ, oduzeo od optuženika opojnu drogu, pobliže opisanu u izreci pobijane presude.

Ispitujući, u smislu čl. 382. ZKP, opravdanost i zakonitost oduzete imovinske koristi, prema čl. 82. KZ, Vrhovni sud Republike Hrvatske kao drugostupanjski sud smatra, da ju je prvostupanjski sud trebao oduzeti upravo iz razloga koji su navedeni u prvostupanjskoj presudi.

S obzirom na izloženo, ne postoje razlozi zbog kojih državni odvjetnik i optuženik pobijaju prvostupanjsku presudu. Kako ne postoje ni povrede zakona iz čl. 379. st. 1. ZKP, na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju čl. 387. ZKP presuđeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 21. siječnja 2003. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Aleksandra Holjevac, v.r.

Ana Garačić, v.r.