Legislator Case Law & Legislation
I Kž-707/2003-3 AI generated

I Kž-707/2003-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Case Number I Kž-707/2003-3
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Presuda

Legislator summary

AI generated

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Katice Jelić, kao predsjednice vijeća, te Josipa Budinskog i Dražena Tripala, kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Zdravka Stojanovića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. K. K., zbog kaznenog djela iz čl. 188. st. 1. KZ-a, odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika podnijetim protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 20. svibnja 2003. godine, broj: Kmp-30/02, u sjednici održanoj 16. lipnja 2005. godine, u prisutnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Slavka Zadnika,

Legislator headnote

AI generated

I Kž-707/2003-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Na temelju odredbe čl. 122. st. 4. ZKP optuženik je oslobođen u cijelosti dužnosti naknade troškova kaznenog postupka.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 707/03-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Katice Jelić, kao predsjednice vijeća, te Josipa Budinskog i Dražena Tripala, kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Zdravka Stojanovića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. K. K., zbog kaznenog djela iz čl. 188. st. 1. KZ-a, odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika podnijetim protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 20. svibnja 2003. godine, broj: Kmp-30/02, u sjednici održanoj 16. lipnja 2005. godine, u prisutnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Slavka Zadnika,

p r e s u d i o j e:

Odbijaju se kao neosnovane žalba državnog odvjetnika i opt. K. K., te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

Pobijanom presudom Županijski sud u Zagrebu proglasio je krivim opt. K. K., zbog kaznenog djela iz čl. 188. st. 1. KZ-a, opisanog u njezinoj izreci. Za to kazneno djelo na temelju odredbe čl. 109., te čl. 24. st. 2. i 3. Zakona o sudovima za mladež optuženiku je izrečena kazna maloljetničkog zatvora u trajanju od deset mjeseci.

Na temelju odredbe čl. 122. st. 4. ZKP optuženik je oslobođen u cijelosti dužnosti naknade troškova kaznenog postupka.

Protiv te presude žalbe su podnijeli državni odvjetnik i opt. K. K. osobno i putem branitelja E. V., odvjetnika u Z..

Državni odvjetnik se žali zbog odluke o kazni, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske pobijanu presudu preinači i optuženiku izreče kaznu maloljetničkog zatvora u znatno dužem trajanju.

I Kž 707/03-3

Optuženik se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske prvostupanjsku presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Stranke nisu podnijele odgovor na žalbe.

U skladu s odredbom čl. 373. st. 1. ZKP Vrhovni sud Republike Hrvatske dostavio je spise Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske, koje ih je nakon razgledavanja vratilo ovom drugostupanjskom sudu uz podnesak od 19. rujna 2003. godine, broj: KŽ-DO-1403/03, s prijedlogom da se žalba državnog odvjetnika prihvati, a žalba optuženika odbije kao neosnovana.

Žalbe nisu osnovane.

Opt. K. K. nije u pravu kada se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka. Naime, njegovi žalbeni navodi u okviru te žalbene osnove kako je izreka presude nerazumljiva i proturječna sama sebi, da je proturječna razlozima i da u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, su općeniti, jer ne ukazuju na konkretne okolnosti za njihovo postojanje. Stoga se kao takve općenite i paušalne ne mogu ni ocijeniti u skladu s odredbom čl. 391. st. 1. ZKP-a. Osim toga, Vrhovni sud Republike Hrvatske u skladu s odredbom čl. 379. st. 1. ZKP ispitao je pobijanu presudu po službenoj dužnosti, te nije utvrdio postojanje drugih bitnih postupovnih povreda iz toč. 1., ni povrede kaznenog zakona na štetu optuženika iz toč. 2. citirane zakonske odredbe.

Optuženik nije u pravu kada se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Naime, dio žalbenih prigovora optuženika se i ne odnosi na odlučne činjenice. S obzirom da je nesporan sam objektivni učin predmetnog kaznenog djela, daljnja odlučna činjenica jeste pitanje je li oštećenica inkriminiranu radnju felacio obavila dobrovoljno ili uporabom sile i prijetnje od strane optuženika. Na temelju iskaza oštećenice i ispitanih svjedoka – B. B., J. L., I. C., te F. B., prvostupanjski sud je pravilno utvrdio činjenično stanje kako je opisano u izreci prvostupanjske presude. Naime, prvostupanjski sud je detaljno

injenične zaključke

analizirao i pravilno ocijenio iskaze navedenih svjedoka, te je za svoje č iznio valjane razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, te radi nepotrebnog ponavljanja optuženika upućuje na njih. Stoga nisu relevantni prigovori optuženika kako prvostupanjski sud nije utvrdio da li i kada se optuženik susreo sa oštećenicom odnosno da oštećenica nije navela da ju je optuženik presreo kako se to navodi u izreci prvostupanjske presude. Isto tako, suprotno žalbenim navodima optuženika, prvostupanjski sud je ispravno postupio kada je postojanje šipke koja se također spominje u izreci prvostupanjske presude, utvrdio na temelju iskaza oštećenice, kao i okolnost da oštećenica inkriminirane radnje nije obavila dobrovoljno. Ne može se, također govoriti o nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju, jer optuženik uopće ne ukazuje koja odlučna činjenica nije utvrđena i kojim dokazima bi je trebalo eventualno utvrditi.

Nadalje, optuženik ni državni odvjetnik nisu u pravu kada se žale zbog odluke o kazni.

I Kž 707/03-3

Razmotrivši odluku o kazni ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da je prvostupanjski sud pri odmjeravanju kazne optuženiku pravilno ocijenio sve okolnosti koje u smislu odredbe čl. 56. st. 1. i st. 2. ZKP utječu na odluku o kazni, a navedene su o obrazloženju prvostupanjske presude.

S obzirom da je optuženik u vrijeme počinjenja kaznenog djela tek navršio 18 godina, te imajući u vidu, u obrazloženju presude izložene rezultate stručne obrade od strane Centra za socijalnu skrb i stručnog suradnika defektologa suda, prvostupanjski sud je ispravno postupio kada je zaključio da se svrha sankcije može ostvariti i maloljetničkim zatvorom u trajanju od deset mjeseci. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda izrečena kazna zatvora je primjerena kako težini kaznenog djela, tako i u odnosu na izložene karakteristike osobnosti optuženika koje su također izložene u prvostupanjskoj presudi. Zbog toga nisu utemeljeni žalbeni navodi optuženika da je izrečena kaznena sankcija prestroga, a isto tako ni žalbeni navodi državnog odvjetnika kako je izrečena kazna preblaga.

Zbog svega naprijed navedenog žalbe državnog odvjetnika i optuženika su odbijene kao neosnovane na temelju odredbe čl. 387. ZKP-a.

U Zagrebu, 16. lipnja 2005. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Zdravko Stojanović, v.r.

Katica Jelić, v.r.